Imami Medžlisa Islamske zajednice Kalesija, predvođeni glavnim imamom i predsjednikom, u periodu od 7. do 10. juna 2019. godine, posjetili Islamski centar Bošnjaka “Ebu Hanife” u Beču. Sa putovanja dojmove i impresije zabilježio glavni imam Medžlisa Islamske zajednice Kalesija.

Putujem, gledam, bilježim: Nosimo mnoštvo lijepih dojmova iz Beča

Beč. Islamski centar Bošnjaka u Austriji “Ebu Hanife” Beč. Iz ovog centra, na adresu Medžlisa Islamske zajednice Kalesija stiže nam poziv da 8. i 9. juna 2019. godine posjetimo Džemat “Ebu Hanife” u Beču i Džemat Tulln, na završnicu takmičenja iz islamske vjoronauke. Za nas sedamnaestoricu tražimo izun za izlazak iz zemljice Bosne od Ureda za bošnjačku dijasporu i Muftijstva tuzlanskog. Mada mu je prvi put da izlazi u EU, glavni imam Enver ef. Alić, ni za živu glavu ne bi tamo putovao a da ne obavijesti dr. Husein ef. Kavazovića, Vrhovnog poglavara svih nas koji gravitiramo Rijasetu IZ u BiH. Valja nam biti ljudevni i obrazli! Ko ne voli obrasce, taj ni obraza nema.

Krećemo ka Beču u petak na subotu i uz Allahovu pomoć već smo svi u prijepodnevnim satima u Islamskom centru “Ebu Hanife”. Domaćini nas dočekali sa najvećim šerefom. Unaprijed su znali da glavni imam Medžlisa IZ Kalesija nije neki putoholičar, pa su se njemu naročito obradovali što je tu među njima sa svojih šesnaest imama. Iza ručka, svim imamima je predloženo od strane imama Hadisa ef. Bošnjaka da sa našim predsjednikom Medžlisa IZ Kalesija, Ibrahimom ef. Aljićem, malo obilaze bečke znamenitosti, a glavni imam je u pratnji dobrog insana sa mnoštvom elana za sve korisne akcije, Huseinom ef. Jahićem, krenuo u grad Tulln na završnicu takmičenja iz vjeronauke. Od strane nekadašnjih njegovih učenika u Behram-begovoj medresi u Tuzli, Hasudina ef. Atanovića (sada glavni imam Austrije) i Senada ef. Kusura (Predsjednik IZBA), zamoljen je da, pred dodjelu diploma i nagrada takmičarima, kratko se obrati prisutnima. U svom obraćanju posebno je zamolio sve prisutne da se drže hijerarhije i strukture IZ-e i da vole svog duhovnog vođu dr. Husein ef. Kavazovića i, da se zbog puke islamske forme, ne kelimaju i jalovo prepiru. Izrazio je nadu da će Senad-ef. i Hasudin-ef., kao i vrijedni imami u drugim džematima Austrije, uspjeti pomiriti sva eventualna nesuglasja među našim Bošnjacima. Odao je priznanje našoj bošnjačkoj dijaspori za stalno pružanje materijalne pomoći muslimanima i muslimankama u matici, u zemljici BiH.

U Beču se moglo razmišljati o svemu što insanu padne na pamet. Naumpalo mi je u drugom danu našeg boravka u Beču, na bošnjačkom “TEFERIČU” i nogometnom turniru, da su birvaktile muslimanskobošnjački mladići kao askeri dva puta išli prema Beču. Prvi put kao askeri Osmanlijske imperije, sa ciljem osvajanja Beča (1683-1699), a drugi put kao vojnici Austro-Ugarske monarhije “da pripomognu” Carstvu u čuvanju zaposjednutog. Po zakonu Austro-Ugarske mladići muslimani su regrutovani da služe Monarhiji.

Na prostoru naše Kalesije, kao i u nekim drugim dijelovima sjevero-istočne Bosne sve do 1992. godine, često se mogla čuti roditeljska kletva upućena jogunastom i azgin evladu, a ona je glasila: “Beč mašio da Bog da!”, tj. otišao tako daleko de se možda iz kakve vojne sin i ne vrati. Tu bed-dovu roditelji su, bezbeli, izgovarali u velikoj huji, zbog koje bi se kasnije kajali i onda iznova svoga Allaha molili da im se sin iz vojne vrati, da im sazrije, da opitomi, da se uljudi i koristan postane.

Godine 1992., sa agresijom Srbije i Hrvatske na BiH, ova roditeljska kletva (bed –dova) preobražava se u zazivanje Allahovog blagoslova za sve naše muslimane koji se u Beč i dalje od Beča skloniše od kame i noža i raznih tortura četničko-ustaških.

Bijah u Tullnu, gradu na Dunavu. Pedeset je kilometara udaljen od Beča. I ja sam, eto, Beč mašio, ali u jednom sasvim drugom kontekstu, primamljivom, slatkastom, blagosiljanom.

Na nogometnom turniru, na kojem je učestvovalo preko trideset ekipa bošnjačke omladine i sitne djece iz mekteba i osnovnih škola, pokazalo se da Bošnjaci vole derneke i zajedničke razgovore na našem lijepom bosanskom jeziku. Kada se na bečkoj meraji klanjao podne-namaz, uočeno je da su Bošnjaci privrženi islamu i da se zalažu za islamsku suštinu, a postoji nada da će Husein ef. Jahić i Hadis ef. Bošnjak, na jedan mudar način donijeti rješenja oko nekih sitnica iz reda izvanjske forme u namazima. Važno je da smo zajedno i važno je da se jedni na druge oslanjamo u najbitnijim stvarima naše islamske koegzistencije. Allah gleda samo naša srca i naše djela i ono što smo iskreno namjerili uraditi. Bošnjaci u Beču, rekao bih, neće posrnuti. Oni će znati balansirati između forme i suštine. Definitivno!

Nova hodžinska postava u džematu “Ebu Hanife” se trudi da naši Bošnjaci i Bošnjakinje budu insani kroz govor Kur'ana, hadisa i kroz govor naših najviših islamskih autoriteta, zalaže se da svi muslimani i muslimanke budu “urvetul-vuska” sa našim Reisom dr. Husein ef. Kavazovićem, čije je sjedište u Sarajevu, duhovnoj prijestolnici muslimana Zapadnog Balkana i naše brojne bošnjačkomuslimanske dijaspore. Imam Hadis ef. Bošnjak će, ako Bog da, i nadalje upućivati zlatne savjete kako se niko od naših muslimana ne bi počeo klanjati nekom zlatnom teletu (imetku, kapitalu).

Uz tri osvojena pehara (najbolji golman Mirsad Sakić, fair play i treće mjesto na turniru), u Bosnu smo se vratili sa mnoštvom lijepih dojmova. Fantastičan doček, lijep odnos u toku boravka u džematu “Ebu Hanife”, srdačan ispraćaj uz kontataciju domaćina da im je žao “što smo kratko bili i da se nadaju nekoj drugoj prilici za naše tradicionalno druženje” (Elvedin Mujanović i Husein ef. Jahić).

Kad smo krenuli iz Beča, neko od mojih mladih kolega dobaci finu konstataciju: “Ama, ljudi moji, nikad nam niko dosad nije ukazao ovoliki mertebet i šeref kao ovi neumorni ljudi.”

Velim mu: “Pamtimo, pa sav njihov hizmet uzvratimo u što skorije vrijeme.”