U demokratski razvijenim zemljama, zahtjevi za odštetom već su svakodnevna pravna praksa. I idu do te mjere da ih nerijetko kvalifikujemo bizarnim. Recimo, američki dječak tužio je lanac brze hrane jer mu nisu objasnili da će se, ako jede puno hamburgera, udebljati.

 [24 sata info] 

Ili dama, također iz SAD, koja je za visok iznos novca tužila najboljeg prijatelja nakon što se okliznula i povrijedila nogu u njegovoj kuhinji, piše Radio Sarajevo.

U Bosni i Hercegovini ova praksa nije zaživjela. Ili bar ne u ovom smislu. No, ovih posljednjih, zimskih dana, bilo je više desetina slučajeva, samo u Sarajevu, gdje su naši sugrađani pali i povrijedili se zbog neočišćenog snijega.

Ko je kriv, imaju li naši sugrađani pravo na odštetu te koju proceduru treba poduzeti, pitali smo tuzlanskog advokata Šemsu Numanovića, čija kancelarijska kuća radi, između ostalog, i na pitanju građanskog prava u Tuzli, Sarajevu, Banjoj Luci…

Odštetu može tražiti svaki sugrađanin koji je zadobio povrede zbog neočišćenog snijega ili leda, ALI, upozorio je za portal Radio Sarajevo advokat Numanović, postoji nekoliko propisa na koje se mora obratiti pažnja.

Solidarna odgovornost

Gospodin Numanović nam objašnjava da je pitanje odgovornosti za štetu, nastalu od opasne stvari, regulisano čl. 173. Zakona o obligacionim odnosima; članom 174. propisano je ko za štete od opasnih stvari ili opasnot djelatnosti odgovara, a članom 177. je predviđeno oslobođanje odgovornosti ako, npr, šteta  potiče iz više.

Ovo, običnim rječnikom znači da se, ako ste pali na ulici zbog neočišćenog snijega što se može dovesti u vezu sa neodržavanjem ulice, odgovorni su općina i komunalno preduzeće, odn. ona pravna osoba koja je na sebe preuzela obavezu održavanja. Odgovornost općine i komunalaca je solidarna, otkriva Numanović, po principu ‘jedan za sve’.

Ako se pješak oklizne i povrijedi na ulazu ili izlazu iz zgrade, odgovorni su vlasnici tog dijela zgrade; ako je zgrada u izgradnji, odgovorni su investitor i izvođač radova, također po principu solidarne odgovornosti.

Ukoliko pješak nastrada na ulazu u neku poslovnu prostoriju, poput prodavnice, ili ispred nje, odgovoran je vlasnik poslovnog prostora. U skladu sa podzakonskim aktima o komunalnom redu, prostor ispred poslovnog objekta ne samo da mora biti očišćen od snijega i leda već i posut odgovarajućim posipnim materijalom.

Međutim, često je  teško napraviti razliku; da li šteta potječe isključivo od opasne stvari ili je uzrokovana višom silom  ili je za štetu  u cjelosti ili djelimično odgovoran oštečeni ili pak treća osoba. Numanović nas podsjeća na član 177. gore navedenog zakona  koji upravo reguliše pitanje podijeljene odgovornosti.

„Za nastanak štete može biti odgovorna i sama oštećena osoba, koja  također primjera radi, mora voditi računa da se kretanje po snijegu i ledu mora vršiti sa pojačanom pažnjom, da treba obući prikladnu obuću koja nije klizava, da treba biti obazriv prilikom kretanja pored zgrada na kojima se nalazi snijeg i led, da se bez nužne potrebe nije izašlo na ulicu u situaciji kad je veliko nevrijeme…“, govori Numanović.

Ako smo poštovali sve te uslove, naglašava tuzlanski advokat, a desio se nesrećni slučaj, znamo da isti ne potiče od više sile ili od nas samih ili treće osobe, i ako smo sigurni ko je za štetu odgovoran, pitanje naknade se rješava podnošenjem tužbe redovnom, mjesno nadležnom sudu, prema mjestu  gdje se šteta dogodila.

U tom kontekstu, pitamo gospodina Numanovića da nam objasni pojam ‘više sile’.

Šta je ‘viša sila’

„Primjera radi, ako je za u kratkom vremenu zbog obimnog snijega grad potpuno paralisan, jasno je da se ovdje radi o višoj sili, jer pravna osoba koja je preuzela  odgovornost za održavanje ulica, objektivno ne može u kratkom roku otkloniti nastalu opasnost i njena  odgovornost bi se mogla isključiti. Međutim, nakon  par dana, kada je, prema standardima odgovorna osoba bila u mogućnosti da štetu otkloni/spriječi/ublaži, a to nije učinila, može odgovarati za nastalu štetu; konačnu ocjenu donosi nadležni sud“, odgovara Numanović.

Kako bi  neko uspio u eventualnoj takvoj parnici, dodaje naš sagovornik, vrlo je važno da oštećeni u samom startu, tj. od momenta nastanka nezgode, obezbijedi dokaze koje kasnije treba prezentirati i sudu. Dokazi se obezbjeđuju tako što se  o nesreći odmah obavijestiti ili MUP ili drugi organ državne uprave ili sudskog vještaka. Oni su ti koji trebaju napraviti zapisnik o uviđaju, razgovarati sa svjedocima, te fotografisati ili skicirati lice mjesta budući da treba da dokaže kako je područje izgledalo u trenutku nesreće.

S obzirom na to da je postupak  naknade štete i u pogledu pravnog osnova  i u pogledu visine tužbenog zahtjeva prilično složen i komplikovan, a oštećeni zbog situacije nije u mogućnosti da navedene radnje obezbijedi sam, najbolje je da odmah, nakon nesretnog slučaja obavijesti advokata.

Što se tiče sudske prakse iz ove oblasti građanskog prava, ista je vrlo obilata  i malo se razlikuje  od standarda  i pravnih stanovišta u drugim zemljama Evrope, kaže Numanović; on nam otkriva da su  u BiH najizraženiji sudski postupci  koji se odnose na naknadu štete koja nastaje u oblasti drumskog saobraćaja i oblasti građevinarstva.

Podsjećamo naše čitaoce da je zloupotreba pravnih lijekova krivično djelo i kao takva kažnjiva zakonom.