13.05.2011. god. / 10. džumadel-uhra 1432. h.g.

هُوَ اللَّهُ الَّذِي لَا إِلَهَ إِلَّا هُوَ عَالِمُ الْغَيْبِ وَالشَّهَادَةِ هُوَ الرَّحْمَنُ الرَّحِيمُ

“On je Allah – nema drugog boga osim Njega – On je poznavalac nevidljivog i vidljivog svijeta, On je Milostivi, Samilosni!” El-Hašr 22. Istinu je rekao Allah Uzvišeni!

Hvala Uzvišenom Allahu pripada, Milostivom, Samilosnom, Poznavaocu vidljivog i nevidljivog svijeta, Gospodaru svih svjetova. Salavate na Pejgambera donosimo, u vjeri se rađamo, s njom živimo, nju sa sobom nosimo kada prelazimo granicu vidljivog i odlazimo u svijet nevidljivog.

U jednom hadisu se prenosi da je Allahov poslanik Muhammed, a.s., rekao: ”Ako čujete kukurijekanje pijetla molite Allaha za blagodat, jer su oni vidjeli meleka. A kada čujete revanje magarca, tražite od Uzvišenog Allaha da vas zaštiti od šejtana, jer su oni (magarci) vidjeli šejtana.”

Pjev pijetla, odnosno horoza kako ga mi zovemo, je njegova oda radosti zbog prizora kojeg je ugledao. S druge strane, magareće revanje koje, zasiguno, svakoga ko ga čuje uznemiri, njegov je govor straha od prizora kojeg je vidio. Pijetao može vidjeti meleka a magarac šejtana. Čovjek ne može vidjeti ni meleka ni šejtana.

Tragom ovog hadisa i njegovog tumačenja po kojem određene životinje imaju pogled u gajb – svijet nevidljivi, neko može zaključiti da je čovjekov vid manjkav u odnosu na vid nekih životinja. S druge strane, Kur'anska interpretacija da je čovjek najsavršenije Božije stvorenje, ljudski rod izdiže iznad ostalih stvorenja i stvari. Počast ljudskom rodu je iskazana i sedždom meleka ocu čovječanstva, Ademu, a.s. Razum kojim je darovan i počašćen, mogućnost da misli i promišlja, da radi i djeluje, također, postavljaju insana na stepen odabranog, stepen halife. Sve ovo nam govori da je čovjek, u poređenju s ostalim stvorenjima koja pripadaju svijetu vidljivom, na vrhu ljestvice. Jedino čovjek može da razmišlja i spozna bit stvari. Tako je čovjek, mnogo godina nakon izrečenih Poslanikovih riječi, spoznao bit i suštinu riječi navedenog hadisa. Nauka je potvrdila ono što je Poslanik rekao.

Iz navedenog hadisa o pijetlu koji vidi meleka i magarcu koji vidi šejtana se razumije da je ljudski vid slabiji od vida magarca i pijetla. To ne znači da je čovjekov vid manjkav. Allah dž.š. nas je, iz Svoje milosti, poštedio prizora iz svijeta džina od kojih nemamo nikakve koristi. Ljudi osobu koja je vidjela ili vidi džine i svijet nevidljivi koji se zove gajb smatraju čudnom i njeno ponašanje ih začuđuje. Allah dž.š. je Svojim stvorenjima darovao čula koja su im potrebna, a poštedio ih od onoga od čega nemaju koristi i što im šteti.
Zato su naša čula ograničena.

Naš vid se razlikuje od vida pijetla i magarca. Naše oko ne može vidjeti ispod ultra-ljubičastih i ultra-crvenih zraka, za razliku od pijetla i magarca čije očne sposobnosti prelaze te granice.
Nauka je, nedavno, dokazala da magarac vidi ultra-crvene zrake, tj. zrake od kojih je stvorena vatra, a džini su stvoreni od vatre. Šejtan je od džinske vrste i zato magarci vide džine i šejtane a ne vide meleke. S druge strane, nauka je, također, otkrila da pijetao vidi ultra-ljubičaste zrake, tj. zrake svjetlosti – nura od kojih su stvoreni meleki, i zato pijetao vidi meleke a ne vidi šejtane.
Također, nauka je ustvrdila da kada se spoje ultra-crveni i ultra-ljubičasti zraci, tada se utra-crveni zraci gube i iščezavaju.
Prateći ovu naučnu činjenicu da ultra-crveni zraci se gube pojavom ultra-ljubičastih, nastavit ćemo pojašnjenje navedenog hadisa. Od ultra-crvenih zraka je vatra, a i šejtani su od vatre, dok je od ultra-ljubičastih svjetlost od koje su stvoreni meleki. Ultra-crveni zraci ili vatra, odnosno šejtan se gubi i nestaje pojavom ultra-ljubičastih zraka ili svjetlosti, odnosno pojavom meleka.

U nastavku tumačenja spomenutog hadisa o pijetlu i magarcu u kojem oni vide meleka ili šejtana ćemo potvrditi njegovu istinost drugim hadisom u kojem je Poslanik, a.s., rekao: ”Šejtani bježe s mjesta na kojima se spominje Allahovo ime.” Tamo gdje se spominje Allah, na tom mjestu su prisutni meleki. Tu, na tom mjestu gdje se spominje Allah, šejtan ne može ostati, jer mu šteti svjetlost, jer se ultra-crveni zraci od kojih je vatra, a i šejtan je od vatre, gube i nestaju pojavom ultra-ljubičastih zraka od koje je svjetlost, a meleki su od svjetlosti.

Pored spomenutog hadisa da životinje vide stvari gajba, također, navode se hadisi koji govore da životinje i čuju određene stvari iz svijeta nevidljivog. Ti hadisi govore o kaburskoj patnji. U Muslimovom Sahihu se navodi od Zejda ibn Sabita sljedeće predanje u kojem on govori: ”Božiji Poslanik, a.s., bio je u imanju Benu Nedžara jašući na svojoj mazgi – i mi smo bili s njim – kad se mazga uznemirila i zamalo ga zbacila sa sebe. Istom, otkrismo da tu ima 4, 5 ili 6 kabura i Poslanik upita: ‘Zna li neko čiji su ovo kaburovi? ‘Znam ja’, reče jedan čovjek i Poslanik upita: ‘Kada su pomrli?’ ‘Umrli su u mnogoboštvu’, kazao je čovjek. ‘I ovaj (moj) će ummet, zbilja, biti doveden u iskušenje u svojim kaburovima’, rekao je Poslanik. ‘I da se ne plašim da ćete jedni druge prestati zakopavati, ja bih zamolio Boga da vam učini čujnim kabursku patnju, onu koju ja čujem!’ Zatim se okrenuo licem prema nama i rekao: ‘Zatražite utočište kod Boga od kaburske patnje, od svih smutnji, onih vidljivih i onih nevidljivih!”’

U navedenom hadisu se spominje da je Poslanik, a.s., mogao čuti patnju onih koji su kažnjavani u svojim kaburovima. Njegova mazga koju je jahao se uznemirila kada su bili u imanju na kojem su otkrili kaburove. Da životinje mogu čuti kabursku patnju učeni ljudi su rekli: – Iz tog razloga neki, kad im njihove životinje, jedući prašnjavu travu dobiju grčeve u stomaku, s njima odlaze na jevrejska i kršćanska groblja. Tako, kad životinje čuju kabursku patnju to kod njih izazove strah, te u njima inicira vrućinu, što ih oslobađa grčeva u stomaku.

Da je kaburska patnja istina saznajemo iz riječi hadisa u kojima se navodi da je Poslanik čuo patnje stanovnika kabura. U drugom hadisu koji govori o ispitu u mezaru, kada umrlog ispituju dva meleka se navodi: ”Kada umrli na postavljena Munkerova i Nekirova pitanja odgovori sa: – Ne znam!, tada ga dva meleka udare i njegov vrisak čuju sva stvorenja osim džina i ljudi.”

Iz riječi navedenog hadisa se jasno razumije da samo ljudi i džini ne čuju, a sva ostala stvorenja, pa i životinje, čuju kabursku patnju. Iako se nad mezarima nadvila tišina i muk, ipak u nekim mezarima ne vlada tišina. Lijepo je rekao jedan mudrac kad je pogledao kaburove i mezare: – Mjesto na kojem vlada tišina i mir, a koje je puno patnje i jauka, kojih mi ne čujemo.

Stvari koje pripadaju gajbu – neviljivom svijetu mogu vidjeti životinje. Pijetao i magarac su iz reda životinja. Oni mogu vidjeti meleka ili šejtana. Danas vrlo rijetko se može čuti revanje magarca, ne zbog toga što nema šejtana na ovom svijetu. Bilo bi to lijepo po ljudski rod kad šejtan ne bi ovdje boravio. Naprotiv, šejtana na dunjaluku mnogo ima, ali ih mi ne vidimo. Revanje magarca koje može vidjeti šejtana ne čujemo, ne zbog toga što nema ili je sve manje na dunjaluku šejtana, već zbog toga što je sve manje one vrste životinja koja može vidjeti šejtana.
S druge strane, pijetlova ili horoza, danas ima kao i prije. I danas, kao i ranije, pijetao pjeva svojim glasom, obznanjuje da je vidio svjetlost – nur, odnosno da je vidio meleka. Najčešće pijetao pjeva u ranu zoru, u vrijeme rađanja novog dana, upozoravajući nas na nastupanje sabahskog vremena. Međutim, pitanje je koliko nas čuje njegovu jutarnju pjesmu inspirisanu viđenjem meleka. Ako na ovom svijetu ne možemo vidjeti meleka, na prijelazu iz ovog vidljivog u onaj nevidljivi svijet vidjet ćemo. Kad u kabur legnemo tada ćemo još dvojicu meleka upoznati.

Allaha molimo da naše viđenje meleka bude s imanom i dini-islamom, da naše upoznavanje s Azrailom, Munkerom i Nekirom dočekamo s vjerom i odgovorima tačnim i postojanim. Amin, ja Rabbel-alemin!

(Nevres ef. Fatić, Džemat Mahala)