Hutba: Bilal ef. Husić, Čaršijska džamija Kalesija
20. maj 2011.god / 17. džumade-l-uhra 1432.god

وَمَنْ أَعْرَضَ عَن ذِكْرِي فَإِنَّ لَهُ مَعِيشَةً ضَنكًا وَنَحْشُرُهُ يَوْم
الْقِيَامَةِ أَعْمَى

«A onaj ko okrene glavu od Knjige Moje, taj će teškim životom (na dunjaluku) živjeti i na Sudnjem danu ćemo ga slijepa oživjeti». (Taha 124.)

Cijenjeni džemate!

Na početku današnje hutbe, sa ovog časnog mjesta želim kazati da u širem smislu obilježavanja naše prošlosti, ovih dana imamo, za nas, značajn datum.

Naime, u ponedjeljak 23. maja je Dan MZ – Kalesija Centar, u kojoj je i ovaj naš džemat.

Istog dana, 23. maja je i Dan općine Kalesija, odnosno Dan oslobođenja ovog grada od agresora.

I to je veliki datum za sve nas, datum koji bi trebao ostati urezan u sjećanju svih njenih građana.

I nikada ga, braćo, ne smijemo zaboraviti. Jer, narod koji zaboravi svoju prošlost, ne može ispravno osmisliti i graditi svoju budućnost, svoju kolektivnu sreću i sigurnost.

Isto tako danas se moramo sjetiti, to nam je obaveza, najboljih sinova Kalesije, koji su to veliko djelo uz Allahovu dž.š. pomoć ostvarili. Moramo se sjećati i onih koji nisu među nama, naših šehida, i uputiti dovu Allahu dž.š. za njih, jer oni su braćo u islamu, izvor naše sreće i našeg prisustva i na ovoj džumi i na svim važnim datumima kao što je Dan mjesne zajednice Kalesija Centar i Dan Općine Kalesija.

Ovaj današnji kelimei tevhid koji smo proučili u znak sjećanja na naše sinove Kalesijce jeste pažnja prema njima, ali i veliko posjećanje nas živih da trebamo živjeti u skladu propisa Jednog i Jedinog, Allaha dž.š.

Oni popisani na šehitluku kalesijskom, pred zgradom Općine, izborili su našu slobodu a mi u tzv. miru, moramo se boriti za bratsku slogu i za očuvanje slobode naše Kalesije.

Dakle, svo sjećanje na šehide pomoć je nama živima da znadnemo sačuvati slobodu koju su nam oni darovali.

A sada se vraćamo našoj današnjoj temi.

Svi ljudi na ovom svijetu rade i nastoje da što je moguće bolje urede svoj ovozemaljski život. Na tom dunjalučkom putu, ljudi podnose poteškoće, nedaće, podnose iskušenja, bolove, tugu, podnose siromaštvo i razne patnje, zato što je to sve dio ovosvjetskog života. Da i ne govorimo o onima koji prekorače granicu dozvoljenog pa padnu u grijeh i dožive teške posljedice i teške dane.

Svaki čovjek na zemaljskoj kugli želi sreću. Želi sretan i ugodan život.

Ljudi mogu biti različiti po vjeri, različiti po rasi, ali je svima zajedničko jedno, a to je težnja za srećom.

Neki pak misle da je sretan onaj ko ima dosta para, da je sretan onaj ko ima veliko imanje i vliku zaradu. Imetak ne donosi samo sreću, on počesto donose i brigu veliku. Brige su kad se imetak čuva. Brige su i kad se strahuje da se imetak ne izgubi.Zbog imetka mnogi noćima ne spavaju, i eto, opet nesreće onom što imetak ima.

Koliko je samo ljudi ubijeno zbog imetka? Koliko ih slobodno ne može uživati u njegovim blagodatima? Koliko ih zbog imetka slobodno ne mogu hodati, niti putovati kuda bi željeli?

Međutim, ima i onih koji sreću traže u slavi, u diplomi i u visokom dunjalučkom položaju. Sve je to braćo prividna sreća. Jer, obično kada nestane te prividne i kratkotrajne sreće dolazi razočarenje.

Vjernik, braćo, nalazi sreću i zadovoljstvo u pokornosti Allahu dž.š., u ibadetu Allahu dž.š., nalazi zadovoljstvo u namazu, u zikru, postu, sadaki.

Kada lijepo i skrušeno obavi bilo koji ibadet vjernik osjeti veliko zadovoljstvo i osjeti veliku sreću.

Allahov Poslanik a.s. kaže: «Čuvaj Allaha – On će tebe čuvati. Znaj za Njega u dobru, pa će On znati za tebe onda kada ti bude teško. Kada pitaš, pitaj Allaha, a kada tražiš pomoć, traži je od Allaha».

Ako oprostiš onome ko ti je nepravdu učinio, ako daš onome ko tebi nije dao, ako učiniš dobroko onome ko tebi nije dobro učinio, postići ćeš sreću.

Opraštanje čisti srce od zlobe i neprijateljstva, a čisto i zdravo srce je sretno i zadovoljno.

Za vjernika sreća je i sjećanje na obećanje Allahovo da će vjernici uživati u dženetskim blagodatima i da će njihove duše dobiti sve što požele. To su neprolazne blagodati pripremljene za vjernike. Oni ljudi koji žude za srećom, neće se predati šejtanu, neće se predati poniženju i neće biti na strani zlih i nevaljalih ljudi. Oni znaju da Allah štiti vjernike, da Allah pomaže vjernike i da samo Allah prašta grijehe. On Uzvišeni u Kur'anu kaže:

إِنَّا لَنَنصُرُ رُسُلَنَا وَالَّذِينَ آمَنُوا فِي الْحَيَاةِ الدُّنْيَا وَيَوْمَ يَقُومُ الْأَشْهَادُ

«Mi ćemo doista pomoći Poslanike naše i vjernike u životu na ovom svijetu, a i na Dan kad se dignu svjedoci». (El-Mu'min 51.)

Slijedom ovih Allahovih riječi, nabrojaću samo neke poslanike i vjernike kojima je Allah zaista i pomogao: Ko je spasio Junusa iz utrobe ribe i tmina morskih? Ko je rastupio more Musau i učinio zemlju suhom da može po njoj hodati? Ko je učinio da vatra bude hladna i spasonosna za Ibrahima a.s.? Ko je izliječio Ejjuba nakon 18-godišnje teške bolesti, nakon što mu se meso počelo raspadati? Ko se smilovao Muhammedu a.s. i spasio ga od mušrika u poćini u kojoj je bio on i njegov vjerni prijatelj? Ko je omogućio Isau a.s., da progovori u kolijevci nakon što su vidjeli njegovu majku h. Merjemu? Ko je vratio Jusufa a.s. njegovim roditeljima nakon duge odvojenosti i patnje? Ko je pomogao siromašne, gladne, malobrojne, čestite ashabe u borbi protiv mušrika, protiv perzijskog Kisre i bizantijskog Kajsara(imperatora)? Ko je učinio da vrela krv teče u našim venama, ko nam daje zdravlje, ko nam daje imetak i ko nam daje sitost nakon gladi?

وَإِن تَعُدُّواْ نِعْمَتَ اللّهِ لاَ تُحْصُوهَا

«I ako biste Allahove blagodati brojali,(kaže Allah), ne biste ih nabrojali». (Ibrahim 34.)

Zato ako želimo sreću na ovom i budućem svijetu, naći ćemo je kod Allaha dž.š., naćićemo je u islamu

Gospodaru, sačuvaj nas spletki neprijatelja, oprosti nam grijehe i budi nam milostiv na Sudnjem danu!