Zakon o zaštiti prijavitelja korupcije koji je donesen na državnom nivou prošle godine nedovoljno štiti osobu koja podnese prijavu. Samo sedam osoba je do sada prijavilo korupciju u državnim institucijama, od kojih su tri krenule u pravnu bitku. Umjesto nagrade, život im postao pakao.

Višnja Marilović bivša je uposlenica KJP Centar Skenderija koja je prijavila korupciju u svom preduzeću. Onog trenutka kada se saznalo za to dobila je otkaz, a njena djeca su u školu išla pod policijskom pratnjom. Prijavila je direktora i još jednu osobu za koruptivne radnje koje su oštetile državu za tri miliona KM.

“Suđenje je počelo u januaru ove godine i svjedočila sam. Radila sam u finansijskom sektoru i imala pristup svoj dokumentaciji. Riječ o fiktivnim fakturama, utaji poreza, plaćanju računa koji ne pripadaju Centru Skenderija i brutalnoj krađi javne imovine. Nisam imala nikakvu podršku sindikata i dobila sam otkaz”, rekla je Marilović.

Bez prijatelja

Jedini koji su joj tada pomogli, kada je ostala bez svake nade u bolje sutra, bili su članove nevladine organizacije Centar za odgovornu demokratiju Luna. Zahvaljujući toj organizaciji i njoj donesen je Zakon o zaštiti prijavitelja korupcije.

“Ponovo bih uradila sve isto, ali ostala sam bez prijatelja. Uz mene su ostale samo dvije osobe”, kazala je.

Zlatan Velagić, zamjenik direktora preduzeća Tuzla kvarc d.o.o., prijavio je korupciju u oblasti koncesija u Vladi Tuzlanskog kantona. Koruptivnog službenika prijavljivao je tri puta ministrima u Vladi, ali niko nije poduzimao ništa.

“U ovoj godini smo uspjeli, uključili su se SIPA i Tužilaštvo BiH. Uspjeli smo dovesti istragu do kraja i osigurati materijalne dokaze, a Bahir Imamović je uhapšen s označenim novčanicama”, rekao je Velagić.

Odmazda i gašenje firme

I on je u teškoj situaciji. Vrata svih institucija Vlade TK su mu zatvorena, kako su mu poručili, do kraja života, a firma u kojoj radi je žrtva odmazde.

“Firma ne može dobiti dozvolu za rad i u teškoj je situaciji. Sada kada bih prijavljivao korupciju bio bih u dilemi zbog svojih kolega koji imaju iste probleme s firmama, izdvajaju stotine hiljada KM za dozvole i plaćaju korupcijsku šemu, a posao ne dobiju”, rekao je.

Kolege ne pričaju s njim

Savjetodavni centar za uzbunjivače pri Centru za odgovornu demokratiju Luna organizirali su danas javna svjedočenja ovih prijavitelja korupcije kako bi utjecali na javnost i promijenili svijest ljudi da podrže prijavitelje, a ne da im okrenu leđa, te da i sami prijave korupciju.

“Prijavitelji imaju ogromnu štetu. Danko Bogdanović je prijavio veliku korupciju u Upravi za indirektno oporezivanje BiH. Pokrenute su tužilačke akcije Pandora i Master, 50 ljudi je uhapšeno, da bi oni za tri mjeseci bili pušteni i vraćeni na rukovodeće pozicije, a on kao prijavitelj dobio otkaz. Njegova porodica i svi okolo su ispaštali. Ali vraćen je na posao po novom Zakonu nakon dvije godine, međutim njegove kolege ga ne pozdravljaju i ne pričaju s njim. Javna svjedočenja su hvatanje za slamku, oni više nemaju šta da izgube”, rekao je Bojan Bajić, koordinator Savjetodavnog centra za uzbunjivače COD Luna.

Po povratku na posao Danko je prijavio još jednu aferu korupcije i uštedio 200.000 KM UIO-u i državi. No, nije dobio riječi hvale.

“Ovim činom on je osigurao sebi platu u narednih 10 godina. Samo jedan odgovoran službenik čini mnogo dobra BiH”, rekao je Bajić za Klix.ba.

Od sedam prijavitelja korupcije, samo dvoje je dobile status štićenika, a jedna osoba se vratila na posao.