Na današnjem posljednjem sastanku Međunarodne upravljačke grupe za Kosovo (ISG) danas je u Prištini donesena odluka o okončanju nadgledane nezavisnosti nad najmlađom državom svijeta.

Ovo je najbolji znak da je ta zemlja postigla značajan stepen održivosti i funkcionalnosti od proglašenja nezavisnosti u februaru 2008. godine. Današnji dan s pravom se može smatrati historijskim za Kosovo, jer Kosovo sigurno ide putem uspostave potpune nezavosnosti.

Ali, u stvarnosti još uvijek će se vrlo malo toga promijeniti za ovu balkansku zemlju, jer i dalje će mirovne trupe NATO-a i dalje nastaviti da održavaju sigurnost u njoj. Također, misija Evropske unije (EU) će imati posljednju riječ u pravnim pitanjima.

Također, pretpostavlja se da će i dalje postojati političke tenzije s etničkom zajednicom Srba koja živi u sjevernom djelu zemlje. Kako se vjeruje, zadržat će se i visoka stopa nezaposlenosti mladih ljudi na Kosovu.

Nesporazumi između Srbije i Kosova imaju duboke historijske korijene. Dok je Srbija nastojala ostvariti kontrolu nad teritorijem Kosova, kojeg smatra samim srcem Srbije, primjenjujući 80-tih i posebno 90-tih zločinačke metode, daleko brojnija etnička zajednica Albanaca taj prostor, također, smatra povijesno svojim.

Kosovo je država u jugoistočnoj Europi čiji glavni grad je Priština. U februaru 2008. godine Skupština Kosova proglasila je Republiku Kosovo, uz garanciju prava srpskog i ostalih manjinskih naroda koji žive na njenom području.

Do sada su tu državu priznale 92 države članice Ujedinjenih naroda (UN), među kojima Sjedinjene Američke Države (SAD), Kanada, Velika Britanija, većina država Arapskog poluotoka, Njemačka, pa čak i Kina, iako Kosovo nije priznalo Kinu.

Kosovo se nalazi pod upravom EULEX-a od 2008. godine, a izvan nadzora Republike Srbije.

Od avgusta 2006. godine Kosovo je bilo „entitet pod privremenom međunarodnom upravom“.

Zbog svoje apsolutne većine, Albanaci imaju potpunu vlast na Kosovu, uz izuzetak nekoliko općina na sjeveru Kosova. Dio Srba, poznatiji kao Kosovci, ne želi učestvovati u vladi koja nije vođena iz Beograda.

Evropska unija polaže nade da će Kosovo i Srbija postepeno doći do rješenja kroz članstvo svojih balkanskih zemalja u evropskim integracijama.