Sedamdesetdvogodišnja Hasma Fejzić deseti put ide na Marš mira. Na čelu kolone umarširala je u Mravinjce, te na ovaj način odaje počast žrtvama genocida u zaštićenoj zoni UN-a Srebrenici koji su u julu 1995. godine počinili pripadnici Vojske RS i MUP-a RS. Ponosno i prkosno hodi stazom gdje joj ostade i njen životni saputnik. Ubili su ga zločinci. Tada su ubili i nju. Njeno dvoje djece ostalo je bez babe, bez svog heroja i podrške. Ostali su sami da se snalaze kroz život. Nema više babe da ih zaštiti od životnih oluja. Ona je autobusom prebačena do Kladnja, muža su odvojili. Tada ga je zadnji put i vidjela, on je krenuo kroz šumu ne bi li živ stigao do slobodne teritorije.

“Idem deseti put. Svako treba da ide, dokle god mogu hodati nogama ići ću na Marš mira. Djeca se ponekada i bune, ali ja želim da idem”-kazala je majka Hasma koja utjehu pronalazi u svoje dvoje djece.

Hasmi su pored muža ubijeni brojni rođaci i prijatelji. Ona je sa porodicom iz Kamenice Donje preselila u Srebrenicu, gdje su boravili tri godine.

“Da nam se više nikad ne desi Srebrenica. Gledala sam kako kolju, ubijaju i maltretiraju moje komšije i rodbinu. Ubili su bebu od tri mjeseca, majci koja deset godina nije imala djece ubili su joj jedino čedo, zaklali su joj ga na krilu”- ispričala je majka Hasma.

“Htjela sam da ostanem sa mužem. Nisam htjela da se odvajamo. Jedan vojnik je rekao da me ostave da im čistim ulice, da to nije rekao ostala bih”.

Godinama kasnije pronašla je posmrtne ostatke supruga. Našla ga je u Križevićima. Ubijen je u školi u Grabavicama. Da joj uvijek bude blizu i da u svakom trenutku može proučiti fatihu, pomoliti se, ukopala ga je kod kuće.