U mnogim naučnim i popularnim izvorima navodi se da Eskimi u svojim jezicima imaju mnoštvo riječi kojima se označava snijeg, odnosno njegove različite vrste i pojavni oblici. To se tumači činjenicom da je snijeg u životu Eskima toliko važan da su se razlike među oblicima snijega koji postoje u vanjezičkoj stvarnosti odrazile i na leksičko bogatstvo eskimskih jezika. To se može shvatiti kao normalno, jer jezik služi ljudima, a ljudi žive u određenoj prirodnoj okolini pa osobine te okoline zaista utječu i na kvalitet života. To se može odraziti i na bogatstvo leksike, čak i na gramatičke forme koje jezik ima.

Međutim, naučni i popularni izvori ponekad preuveličavaju stvari i doprinesu da se rašire pogrešna uvjerenja i predodžbe o nekim pojavama – jezički mitovi. Tvrdnja da Eskimi imaju “mnoštvo”, a to u nekim izvorima znači čak i stotinu, naziva za snijeg jedan je od najraširenijih jezičkih mitova. O tome lingvist Robert Lawrence Trask kratko obavještava u knjizi Temeljni lingvistički pojmovi (Školska knjiga, Zagreb, 2005, str. 146–147):

“Smiješnim slijedom događaja nastala je legenda da eskimski jezici imaju veliki broj riječi za različite vrste snijega. Zapravo, u svakom od nekoliko dijalekata dvaju eskimskih jezika nalaze se dvije do četiri različite riječi za snijeg. To je otprilike jednak broj kao u engleskom jeziku gdje imamo snow ‘snijeg’, slush ‘bljuzga’, sleet ‘susnježica’, blizzard ‘mećava’ (da ne spominjemo skijaške nazive kao što su hardpack ‘tvrdi snijeg’, powder ‘praškast snijeg’ i crust ‘hrskav snijeg’).”

Govornicima bosanskog jezika snijeg ne predstavlja tako golem dio stvarnosti kao Eskimima i nije im bitan koliko njima, naročito ako je u pitanju “lanjski snijeg”. Međutim, ne može se reći da nam je snijeg baš nebitan. Snijeg djeluje na saobraćaj, režim grijanja, turizam, sportske aktivnosti, odijevanje i modu, poljoprivredne aktivnosti i planove, građevinske radove, umjetničku inspiraciju – ukratko, na sve što čini život. Prema tome, nemoguće je da prođe nezapaženo i da njegov značaj ne ostavi traga u jeziku.

Površan pregled rječnika djelimično će pokazati to bogatstvo, a leksičko će bogatstvo biti potpunije prikazano što je rječnik koji čitamo bolji. Moja potraga za nazivima snijega u Rječniku bosanskoga jezika (S. Halilović, I. Palić, A. Šehović, Filozofski fakultet Univerziteta u Sarajevu, Sarajevo, 2010), dovela me do sljedećih naziva:

• bljuzgavica ‘mješavina zemlje i snijega koji se topi; bljuzga, hlapavica, lapavica’ (str. 76)
• cijelac ‘neugažen, netaknut snijeg’ (str. 110)
• hlapavica ili lapavica ‘raskvašeno tlo pomiješano sa snijegom’ (str. 365)
• mećava ‘jak vjetar sa snijegom zbog kojeg je smanjena vidljivost; vijavica’ (str. 637), (mogla bi biti definirana i kao snijeg sa jakim vjetrom…)
• muzgavica ‘snijeg koji je pomiješan s vodom i blatom; bljuzgavica’ (str. 684)
• pršić ‘sitan suh snijeg’ (str. 1087)
• susnježica ‘padavina u obliku mješavine kiše i snijega’ (str. 1270)
• vijavica ‘obilno padanje snijega po jakom vjetru, snježna oluja; mećava’ (str. 1433)
• zamet ‘snijeg na jednome mjestu nanesen vjetrom; nanos’ (str. 1488)

Osim navedenih, padaju mi na um i sljedeći narodni nazivi za pojavne oblike snijega:

• hlópo ‘snijeg koji pada u obliku krupnih pahulja, krpica’
• hljàpuža ‘prljav, mokar, razgažen snijeg na zemlji, bljuzgavica’
• pròšarica ‘tanki sloj nataknutog neotopljenog snijega na zemlji na kome se mjestimično pojavljuju veće ili manje površine bez snijega, na kojima se snijeg već potpuno otopio’
• sítno ‘snijeg koji pada u obliku veoma sitnih granula’
• smȅt ‘snijeg na jednome mjestu nanesen vjetrom, nanos, zamet’

U dijalektima sigurno ima i više leksičkog blaga koje se odnosi na snijeg. Od prijatelja, redovnog čitaoca bloga, saznao sam za riječ šàrokōpanj, koja znači isto što i prošarica. Ako potražimo izvore koji se tiču hrvatskog, srpskog i crnogorskog jezika, naći ćemo još veću raznolikost. Stjepan Babić objavio je početkom osamdesetih godina 20. stoljeća tekst “Tko ima više naziva za snijeg: Eskimi ili mi?” (Jezik 30/2, 1982/83, str. 60–62), u kome se navodi preko 20 hrvatskih naziva za snijeg. O nazivima škvrljinjak i rodinjak, koji su dobili nazive po pticama, piše Nives Opačić (“Škvrljinjak i rodinjak”, Vijenac 367, 27. 3. 2008). Rodinjak je, pojašnjava, snijeg koji pada u proljeće, kad se rode vraćaju:

“Budući da se u proljeće snijeg više ne očekuje (iako zna itekako iznenaditi), nekoć je takva pojava na selu bila poseban događaj – i zbog same pojave, no još više zbog štete koju je mogla nanijeti usjevima i voćkama u cvatu. Nikakvo čudo onda što je takav snijeg dobio i posebno (eufemistično) ime – rodinjak. Jer kad je već pao u nevrijeme, bolje da se asocijativno vezuje uz simpatične rode nego da ljude podsjeća (…) na štetu i uništenje njihova mukotrpnoga rada i truda.”

Ovdje ću se opet vratiti priči o Eskimima. U vezi s njima i tvrdnjama o njihovoj obilnoj leksici kojom se označava snijeg, još ću jednom podsjetiti (izgleda da nikad nije previše!) na riječi R. L. Traska:

“Evo jednog savjeta: ne vjerujte svemu što čitate. Mnogi novinari i autori popularnih knjiga zanemaruju činjenice i skloni su promicanju primamljivih laži umjesto jednolične istine.”

Mit o eskimskim riječima za snijeg dosad je postao toliko raširen i poznat da su čak i informacije o njegovoj netačnosti prilično poznate. Budući da je postao i dio popularne kulture, izvršio je utjecaj i na krugove koji nisu usko lingvistički.

Tako je Douglas Adams u čuvenom Autostoperskom vodiču kroz galaksiju opisao čovjeka čija je sudbina da u mjestu u kome se on nalazi uvijek pada kiša. Budući da je kiša cijeli njegov život, označio je različite tipove kiše brojevima (izdvojio je nekoliko stotina tipova), a to je učinio imajući u vidu – Eskime:

“Negde je čitao da Eskimi imaju preko dve stotine različitih reči za sneg, bez kojih bi njihovi razgovori verovatno bili vrlo jednolični. Tako oni razlikuju slab sneg i jak sneg, lak sneg i težak sneg, mokar sneg, oštar sneg, sneg koji pada u krpicama, sneg koji pada u naletima, sneg koji ti sused unese na čizmama svuda po lepom i čistom podu tvog igloa, snegove zime, snegove proleća, snegove kojih se sećaš iz detinjstva i koji su bili tako bolji od svih ovih vaših modernih snegova, fini sneg, paperjasti sneg, sneg sa brda, sneg iz doline, sneg koji pada izjutra, sneg koji počne da pada iznenada, baš kada si pošao na pecanje, i sneg na koji su se, i pored svih napora da ih izdresiraš, popišali tvoji polarni psi.” (Daglas Adams, Autostoperski vodič kroz galaksiju, preveo Zoran Jakšić, 3. izdanje, Alnari, Otvorena knjiga, Beograd, 2005, str. 388).

Na popularnoj karikaturi iz 2009. godine, koja je dosad prenesena na mnogim lingvističkim blogovima i Facebook stranicama posvećenim lingvistici, autor Dave Coverly obrnuo je situaciju i omogućio da Eskimi “uzvrate udarac”. Naime, na karikaturi dvojica Eskima šetaju pored igloa i komentiraju: “Jesi li znao da bijeli muškarci iz predgrađa imaju preko 100 riječi za ‘travnjak’?”

Na Facebook stranici satiričnog lingvističkog časopisa Speculative Grammarians nedavno je objavljena “informacija” da “u nekim kompjuterskim dijalektima postoji 65.536 naziva različitih boja”.

To je samo početak. Na internetu, u štampi i literaturi sigurno se na još mnogo načina eksploatira mit o eskimskim riječima za snijeg ili se one uzimaju kao neka vrsta standarda u “takmičenjima” ko ima više takvih riječi. To može biti duhovito, poučno i korisno, ali ne treba nas navesti da povjerujemo u ono što nije istina.

(halidbulic.ba)