U “raspodjeli“ haške pravde srpski narod prošao najgore. Ukupno 110 optuženih, četiri doživotne, dvije na po 40 godina, dvije oslobađajuće.

Od kada su UN donijele rezoluciju 827 kojom je 1993. godine osnovan Haški tribunal, tužilaštvo ovog Međunarodnog suda, kako je nazvan, podiglo je 161 optužnicu protiv osoba iz bivše SFRJ.

Zadatak je bio da se sudi odgovornima najvišeg političkog, vojnog i policijskog ranga, a računica je ubrzo pokazala da među njima ima najviše Srba.

Tako je na kraju 2004. godine, kada su podignute posljednje optužnice, bilo optuženo 108 Srba iz BiH, Hrvatske i Srbije. Među njima su bili najviši funkcioneri: dva predsjednika države, Slobodan Milošević i Milan Milutinović, vicepremijer savezne vlade Nikola Šainović, četiri načelnika Generalštaba, Dragoljub Ojdanić, Nebojša Pavković, Momčilo Perišić i Ratko Mladić, nekoliko generala…

Prva optužnica podignuta je 7. novembra, 1994. godine, protiv Dragana Nikolića, komandanta logora Sušica u istočnoj BiH, zbog zločina koji su počinjeni nad nesrbima dvije godine ranije. Osuđen je na 20 godina robije, a zatim poslat u Italiju da izdržava kaznu.

Već sljedećeg dana, održan je i prvi pretres u sudnici Haškog tribunala. Prvi haški tužilac Ričard Goldston zatražio je od Nemačke da joj izruči Duška Tadića kako bi mu se sudilo za ratne zločine u logoru Omarska. Tadić je na kraju proglašen krivim i osuđen na dvije decenije zatvora. Prebačen je u Nemačku na izdržavanje, a sada je na slobodi, piše B92.

Sljedeće godine Del Ponteova je podigla prve optužnice protiv optuženih za zločine nad Srbima u logoru Čelebići koji se nalazio u blizini Konjica, u srednjoj BiH.

I prva haška presuda doneta je protiv Dražena Erdemovića, vojnika u vojsci bosanskih Srba koji je priznao da je kao pripadnik streljačkog voda 10. diverzantskog odreda VRS učestvovao u grupnom streljanju muslimana i sam ubio oko 70 zarobljenika. Krajem novembra, 1996. godine, Haški tribunal ga je osudio na deset godina zatvora, a godinu i po kasnije, na samo pet godina.

Sredinom 1999. godine, dok je trajalo NATO bombardovanje, Tribunal je prvi put podigao prvu optužnicu protiv aktuelnog šefa države – Slobodana Miloševića, tereteći ga za zločine na KiM. Kasnije su ovoj optužnici dodate i optužbe za zločine u Hrvatskoj i BiH, a Milošević je 29. juna naredne godine prebačen u Haški tribunal. Proces protiv njega počeo je 12. februara, 2002. godine, a zbog svoje važnosti nazvan je suđenjem veka, a preminuo je u pritvoru 11. marta 2006. godine, kao nevin, jer suđenje nije bilo završeno.

Početkom oktobra 2002. godine, jedina žena koju je optužio Tribunal, Biljana Plavšić, izjasnila se krivom za progone nad nesrbima u BiH, i osuđena je na 11 godina zatvora. Tokom priznanja krivice, između ostalog, rekla je:

“Iako sam više puta bila upoznata sa navodima o surovim i neljudskim postupcima protiv nesrba. U stvari, ja sam se potpuno predala govorenju o nevinim srpskim žrtvama ovoga rata… Ova odgovornost je moja – i samo moja. Ona se ne proteže na druge lidere i njihovo pravo da se brane. Ona se zasigurno ne proteže na naš srpski narod koji je već platio visoku cijenu za postupke našeg rukovodstva. Odbila sam da se sa tim suočim, ili čak da ih proverim – dio je pokajanja Plavšićeve pred sudijama.

Osim Plavšićeve, sa tužilaštvom se nagodilo još 19 optuženih među kojima su i Milan Babić, Dražen Erdemović, Dragan Zelenović, Damir Došen, Dragan Nikolić…

Na najstrože kazne koje može da izrekne Haški tribunal osuđeni su bosanski Srbi. Posljednjeg dana novembra 2006. godine, Haški tribunal je na doživotnu robiju osudio komandanta Sarajevsko-romanijskog korpusa Stanislava Galića, zbog kampanje otvaranja snajperske vatre i granatiranja Sarajeva od 1992. do 1994. godine.

Gdje sve osuđeni Srbi služe kaznu pogledajte OVDENa istu kaznu osuđen je i Milan Lukić, vođa paravojne formacije “Osvetnici” ili “Beli orlovi” zbog ubistva preko 150 ljudi iz Višegrada i okoline u periodu između 1992. i 1995. godine.

U presudi je navedeno da je Lukić direktno odgovoran za smrt oko 140 ljudi u dve kuće u Višegradu. U jednu kuću je zabarikadirao oko 70 ljudi, a zatim je zapalio. Kako piše u presudi, pucao je iz automatskog oružja na one koji su pokušali da pobjegnu. Na drugu kuću u kojoj je bilo oko 70 žena, djece i muškaraca, bacio je nekoliko bombi, a onda takođe pucao na preživjele koji su pokušali da izađu.

Pored njih dvojice, maksimalnu robiju dobili su i Vujadin Popović i Ljubiša Beara iz “Srebreničkog slučaja”.

Čitav državni vrh na čelu sa vicepremijerom SRJ Nikolom Šainovićem osuđen je 26. februara 2009. godine, zbog zločina na KiM nad kosovskim Albancima. Šainović, bivši komandant Treće armije Nebojša Pavković, i načelnik MUP za KiM Sreten Lukić osuđeni su na 22 godine zatvora. Na po sedam godina manje osuđeni su načelnik Generalštaba VJ Dragoljub Ojdanić i komandant Prištinskog korpusa Vladimir Lazarević. Milan Milutinović, bivši predsjednik Srbije je oslobođen.

Ovom presudom, robija za Srbe “zaokružena” je na 910 godina iza rešetaka. Na tih devet vijekova, dodato je još 27 godina zatvora početkom mjeseca, na koliko je osuđen general Momčilo Perišić, bivši načelnik Generalštaba VJ, zbog zločina u BiH i Hrvatskoj.

Osuđeni Srbi izdržavaju kaznu zatvora u 12 od ukupno 17 država sa kojima je Haški tribunal potpisao sporazume o izdržavanju kazni.