Ukoliko ne želite da bez znanja, recimo, nekom postanete žirant, ne dajte da vam se se bez posebnog razloga, kopira lična karta i ne ostavljajte svoj potpis na praznim listovima papira. Pazite na detalje na kupoprodajnim ugovorima i dobro zagledajte kusur prije nego ga primite u trafici ili, recimo, od taksiste.

Jednom riječju, budite oprezni da vas falsifikatori ne prevare. Ovo bi se moglo zaključiti nakon razgovora sa Muhidinom Rašidovićem, uposlenikom Odsjeka za ispitivanje dokumenata i rukopisa pri Centru za forenziku FMUP-a, piše “Oslobođenje”.
Najčešći načini falsifikovanja je fotokopiranje dokumenata, tako što se u kopiju ubaci originalni potpis, pa se onda takav dokument ponovo iskopira. Potpis se može kopirati i preko prozirnog papira ili imitirati. Međutim, Rašidović pojašnjava da je rukopis, kao i sam potpis, naša lična karta, te da su rijetke osobe koje mogu rukom krivotvoriti tuđi potpis.

“Teško je postići tu brzinu pisanja i pritisak na papir. Krivotvoreni potpis može izgledati vizuelno sličan, ali pod mikroskopom ili lupom, vidimo da to nije ni blizu originala. Potpis ima opšte i posebne karakteristike koje se posmatraju. Opšte su da li su slova napisana na isti način, te je li u pitanju blokovski štampani rukopis ili kurzivni. Kod posebnih karakteristika, mi razrađujemo opšte, pa se posmatra kako je svako slovo napisano. Gleda se potez, brzina pisanja i pritisak na papir, koji je veoma značajan, da bi se utvrdilo da li je potpis krivotvoren. Recimo, posmatra se početak, odnosno kako počinje neko slovo, a kako završava te veže sa drugim… Ljudi obično gledaju da li su, na primjer, falsifikovane novčanice od 100 eura, a zanemaruju se da neki krivotvoreni ugovor može biti mnogo važniji, jer vrijedi milione”, priča Rašidović.

Sagovornik “Oslobođenja” podsjeća da je u januaru 2008. na osnovu vještačenja otiska na papiru otkriven pokušaj krađe djece i njihova prodaja u Italiji. Tada je u Banjoj Luci uhapšena Snježana Anić (42) iz Sarajeva, jer je na Ilidži otela tromjesečnu bebu. Prilikom hapšenja, pripadnici SIPA su vidjeli da je Anićeva uništila jedan papir iz teke. Uzeli su teku i dali je na vještačenje u Centar za forenziku, gdje je na osnuvu otiska na papiru otkriven spisak djece stare tri-četiri mjeseca koje je planirala oteti.

Što se tiče falsifikovanih pečata, sagovomik “Oslobođenja” pojašnjava da su jedno vrijeme problem imali domovi zdravlja, jer su narkomani pravili lažne pečate kako bi se domogli nekih lijekova.

“Narkomani su se koristili jednostavnom tehnologijom, skeniraju pečat, uzmu neki program za obradu slika, ubace recept u printer i odštampaju otisak “pečata” na receptu. Međutim, to nije problem otkriti”, veli Rašidović.
On dodaje da se u njihovu laboratoriju mjesečno na provjeru dostavi 10-15 predmeta.

“U posljednje vrijeme puno nam se dostavljaju kupoprodajni ugovori automobila. Pored toga, uočili smo da ima puno prevara s kreditima. Mikrokreditne organizacije nerijetko ne poštuju proceduru i u nekim slučajevima uzimaju kopiju lične karte koju prihvataju kao vjerodostojan dokument da nekoga uzmu za žiranta. Kada odem na sud, da kao vještak branim svoj nalaz, često čujem da osoba koja je bila žirant to i ne zna. Takvih slučajeva na sudu čujem jednom do dva puta mjesečno.
Problem prilikom prodaje auta i potpisivanja kupoprodajnog ugovora često zna doći kada kupac prodavcu da određen dio novca ili cijelu sumu, a vozilo se nikada ne prevede na novog kupca. Kasnije, kad dođe do prevoda, u bilo kojoj autokući, umjesto prodavca, traži se da ugovor potpiše neko drugi. Potom često ispadne problem, kako je neko prodao auto, a prijašnji kupac mu nije potpisao prevod”, pojašnjava sagovornik “Oslobođenja”.

Uz napomenu da ne može pričati o aktuelnim slučajevima, Rašidović dodaje da su radili na svim većim slučajevima korupcije gdje su potpisi u pitanju.
“Jedan od najvećih slučajeva bila je priča s Lijanovićima gdje je bio upetljan Dragan Čović, predsjednik HDZ-a. U periodu kad je bio inistar finansija FBiH potpisao je dokumenta da se firma Lijanović može osloboditi plaćanja takse na uvoz mesa”, dodaje Rašidović.
Čović, Jozo, Jerko, Mladen i Slavo Ivanković Lijanović, vlasnici Mesne industrije Lijanović iz Širokog Brijega, Mato Tadić, tadašnji predsjednik Ustavnog suda BiH, i advokat Zdravko Lučić teretili su se za podmićivanje i utaju tešku 38,7 miliona KM. Taj slučaj je na sudu završen oslobađanjem.

“Dokumenti koje smo vještačili dostavljeni su nam u formi fotokopije, a ne originala, i mislim da je to je bio razlog”, priča Rašidović, te podsjeća na slučaj u vezi s krivotvorenom vegetom, u koji je bila upetljana firma Sidoil, ali se vlasnik (Sedinet Karić, op.a) nagodio s Tužilaštvom i platio veću sumu. On je krivotvorio pakovanje vegete. To smo dokazali upoređivanjem originala koji nam je dostavio distributer vegete za BiH sa materijalom zaplijenjenim u njegovoj pakirnici”, sjeća se sagovornik “Oslobođenja”.
Falsifikovane novčanice uglavnom vještači Centralna banka BiH, ali Tužilaštvo često zbog brzine insistira da to urade vještaci Centra za forenziku.

“Kad je u pitanju konvertibilna marka, falsifikati naiđu u talasima. Siću koju dobijemo u kusuru, obično niko ne kontroliše. iako se radi o malim apoenima, falsifiktori dnevno mogu dobro zaraditi. Jedno vrijeme pojavila se lažna marka, pa pet maraka. Krivotvorenih apoena od jednu KM najviše je bilo u Brčkom. Lažne kovanice se prepoznaju po izgledu. Krivotvoritelji obično nemaju dobar alat za pravljenje, ili se ne posvete dovoljno detaljima. Osim toga, često se i običnim magnetom može razlučiti prava od lažne kovanice. Lažne kovanice oštećeni obično kažu da su dobili u trafici ili od taksiste. Krivotvoritelji s mašinom dnevno mogu napraviti i po 3.000 lažnih kovanica. Lažne kovanice pravile su se na sjeveru Italije, jer je tamo razvijena industrija. Talijani su, recimo, napravili kopiju od pola eura”, tvrdi vještak Rašidović.

Falsifikatori obično hvataju ljude koji su neiskusni i nemaju puno dodira s novcem, a zaobilaze osobe zaposlene u banci, ili na pijaci.
“Bankari i prodavci na pijaci mogu pod rukom osjetiti falsifikat. Za novčanice se koristi pamučni papir, a ne obični celulozni, koji koriste u izradi lažnog novca. Pamučni papir se ne može kupiti u slobodnoj prodaji i sadrži oko 75 posto pamučnih vlakana. Taj papir drugačije izgleda pod UV svjetlom. Tako je lažna novčanica pod ovim svjetlom zelena, a originalna ljubičasta”, precizira sagovomik “Oslobođenja”.

rtvtk.ba