Čak oko 90 posto roditelja priznalo je da povremeno galami na svoju djecu, pokazalo je istraživanje Sveučilišta u Pittsburghu. Ali iako velika većina roditelja smatra da urlanje neće biti štetno za dijete kao, na primjer, fizičko kažnjavanje, u krivu su jer takav način discipliniranja uveliko utiče na djetetov emocionalni razvoj.

– Kada dijete napravi nešto zločesto ili protiv pravila, a roditelji pritom izgube živce, problem je u kvantiteti, odnosno količini urlanja. Ako je roditelj stalno uzrujan i svako malo eksplodira, dijete će zbog toga postati isprepadano te će prestati prepoznavati i procjenjivati što je važno u životu.

Prestroga roditeljska disciplina djecu tako može “gurnuti” u depresiju i problematično ponašanje. Galama svakako nije dobro ni za odnos roditelja i djeteta, a ponajmanje za dijete koje time dobija dojam da je loše i da ne vrijedi. To je siguran put da će dijete razviti nisko samopouzdanje i biti izrazito nesigurno u društvu. S druge strane, na malo dijete koje ne može razabrati opasnost pa utičnicu želi staviti u usta ili pretrčati cestu, naravno da će roditelj podviknuti, ali kada dijete shvati da nakon nekih aktivnosti slijede galama i neugodna situacija ili će se naučiti kloniti tih problema ili će se početi bojati roditelja više nego stvarne opasnosti.

– I dok malo dijete upija te negativne vibracije, adolescent će se protiv istih pobuniti jer je to u njegovoj prirodi, odnosno, u tom je razvojnom dobu.

Urlaju li roditelji na tinejdžere, pokazalo je istraživanje, kod njih povećavaju rizik za problematično ponašanje, a isto tako mogu potaknuti razdražljivost, laganje, krađe ili napuštanje škole, sudjelovanje u tučnjavama…

Velik je problem što uz ljutnju i frustracije dolaze i psovanje te vrijeđanje.

– Ružne riječi su izraz nemoći. Roditelji u trenucima bijesa izriču ružne psovke i pritom djeluju vrlo agresivno pa se od djeteta ne može ni očekivati drugo nego da postane ‘mali agresivac’ preslikavajući to što je doživio u komunikaciji s drugima.

Želite li da se deru na vas?

Prema kulturi u kojoj živimo, u redu je galamiti na dijete kad nije dobro, ali kad shvatimo da mu to šteti, možda se možemo ranije zaustaviti. Može pomoći i da zamislite da neko galami na vas, a vi to vjerojatno ne želite slušati. Tako ni vašu galamu ne žele slušati ni vaša djeca, ističe sociolog Murray Straus.

Mora postojati poenta galame

Ponekad je dobro pokazati emociju, ali ne iskažete li nakon “eksplozije” posljedice koje će dijete snositi ako vas ne posluša, uzaludno ste galamili. Dobra strana unaprijed poznatih disciplinskih mjera je ta da učite dijete da ono bude prije svega iskreno i pošteno, ali ga tako učite i dosljednosti.

Prepoznajte testiraju li vas…

Važno je imati na umu da djeca, i manja i veća, često ispituju granice te izazivaju pa je na roditeljima da otkriju “testiraju” li ih.

– Ako roditelj previše često ‘eksplodira’, trebao bi se pitati što nije u redu; s njim ili djetetom, i u slučaju da ne mogu pronaći rješenje, potražiti stručnu pomoć.

Kako stati prije nego što počnete?

Stručnjaci savjetuju da zamolite komšije da dijete izvedu u šetnju. Olakšat ćete sebi ako imate prijatelje koji su roditelji i s kojima možete dijeliti probleme. Ako se vaš tinejdžer vratio kasnije nego što ste se dogovorili, možete mu reći da ćete o tome raspraviti – sutra ujutro.