Vijest o tragičnoj smrti 23-godišnjeg Almira Aljukića iz Miljanovaca kod Kalesije; http://www.kalesija.info/mladic-iz-miljanovaca-kod-kalesija-pao-sa-mosta-u-beogradu-u-bolnici-podlegao-povredama-dzenaza-u-srijedu/

.
Meša Selimović je sa 40 godina zapisao: “Četrdeset mi je godina ružno doba: čovjek je još mlad da bi imao želja a već star da ih ostvaruje. Šteta što nemam deset godina više pa bi me starost čuvala od pobuna ili deset godina manje pa bi mi bilo svejedno.“

Nedavno čitajući podatak da je prosjek starosti na planeti Zemlji 23 godine, pomislim kako ću taj podatak nekad iskoristiti da kažem nešto lijepo i korisno.

Almir Aljukić je imao tačno 23 godine. Lijepe godine. Najljepše…
Dovoljno mlad da ima hrpu želja, i dovoljno snažan da ih ostvaruje.

Almir Aljukić je jedan od rijetkih momaka svoje generacije koji je, u ovoj nakaradnoj zemlji, bio zaposlen.
Za razliku od svoje generacije, bez cilja i bez sna, „ispijača kafa“ – kako nedavno opisa jedan poznanik, Almir je sa 23 godine bio ponos svojih roditelja.

Prisustvo bilo kojoj dženazi (sahrani), pa i onoj koja se klanja čovjeku koji je „otpisan“ davno prije svoje smrti, kod čovjeka izaziva čudan i neopisiv osjećaj.
Dženaza Almiru Aljukiću se razlikuje od svih predthodnih.
Klanjati dženazu nekome koga lično ne poznaješ a osjećaš toliku bliskost prema njemu, izaziva čudan osjećaj, čudniji od svih prethodnih.

Mislio sam da svaka velika dženaza mora biti propraćena kišnim padavinama.
Ova je, opet, bila drugačija…

Dženaza 23-godišnjem mladiću i jeste drugačija!!!

El-Fatiha

„Inna lillahi ve inna ileyhi radži'un“ (Svi smo mi Allahovi, i njemu se vraćamo)
.

A.K.