Eldar Imamović iz Donjih Vukovija ima dvadeset i jednu godinu. Eldar trenutno studira na Univerzitetu u Beču “Tu Wien”, prije toga proveo je godinu dana u Sarajevu na Arhitektonskom fakultetu.

Pored studiranja, Eldar se bavi i crtanjem koje je za njega bilo samo hobi, ali sada mu predstavlja čvrstu podlogu za kretanje u bilo kojem tehničkom i umjetničkom izražavanju kroz arhitekturu.

Eldar je odvojio vrijeme kako bi razgovarao s nama o njegovom odlasku u Austriju, te o razlikama između studiranja u Bosni i Hercegovini i Austriji.

-Eldare, možeš li nam nešto ispričati o sebi?
-“Imam dvadeset i jednu godinu. Pohađao sam Osnovnu školu “Jala” u Tuzli. Srednju školu JUMS “Građevinsko-geodetsku” završio sam 2013. godine. Poslije toga upisao sam Arhitektonski fakultet u Sarajevu, jer mi je to bio san od malih nogu. Tu sam proveo jednu godinu, odnosno dva semestra pa sam otišao u Austriju.”

-Kakva je bila procedura pri prebacivanju iz Sarajeva u Austriju?
-“Bilo je jako teško otići, najviše zbog administrativnih komplikacija. Papirologiju i potvrde koje su mi tražili u Austriji, službe Univerziteta u Sarajevu mi nisu odobravale potvrde potrebnih dokumentacija. Tek nakon žalbi Rektoratu, sa još dva studenta koji su namjeravali isto kao i ja, uspjeli smo da dobijemo ono što je i zakonom propisano.

-Kako si se snašao kada si konačno stigao u Austriju?
-“U početku je veoma komplikovano, prvenstveno zbog uklapanja sa novom kulturom, jezikom i sređivanja svih dokumentacija: vize, dozvole za boravak itd.”

-Kakva je razlika između studiranja u Austriji i Bosni?
-“Sve u svemu razlika je velika,što se tiče studiranja ovdje je ipak mnogo stvari pojednostavljeno, od predmeta pa do studentske službe. Jedna od prednosti je također i nalazak posla tokom studija i mogućnost zarade džeparca, što je studentima iz BiH odobreno zakonom na 40h mjesečno. To mi omogućava studiranje bez velikog troška roditeljima. Iako je posao jako teško naći zbog njemačkog jezika ipak je moguće i mnogi studenata odnosno većina njih rade tokom studiranja.

– Ima li još takvih poput tebe u Austriji?
-“Ima naravno, prva je moja sestra Amila sa kojom sam zajedno i otišao u Beč, velika mi je potpora i mnogo je lakše kada možeš i imaš sa nekim da prolaziš kroz sve probleme i komplikacije novog načina života i studiranja. Iz godine u godinu sve više i više studenata se odluči na ovakav korak, što postaje sasvim normalno u odnosu na uređenje naše države i naših studija. Sve nas brine misao „kako se zaposliti i šta poslije studija“, međutim ovdje u Austriji i Evropi općenito studenti nemaju taj problem, poslije studija je omogućeno i zaposlenje i budućnost.”

-Da li je crtanje samo za tebe hobi, ili se može nešto i zaraditi?
-“Crtanje za mene je u početku bilo samo hobi i uživanje, ali sada mi predstavlja čvrstu podlogu za kretanje u bilo kojem tehničkom i umjetničkom izražavanju kroz arhitekturu. Nakon mnogo vremena se može i zaraditi, potrebno je dosta rada, uz volju i želju da bi se moglo crtati dovoljno dobro za oduševljenje ljudi.”

-Koliko je talenat bitan a koliko vježbanje kada je u pitanju crtanje, ili bilo koji hobi?
-“Talenat je po mom mišljenju nije mnogo bitan što se tiče crtanja, kada sam tek počeo da crtam bio sam kao i druga djeca, ali sam to izuzetno volio u odnosu na njih. Crtao sam šta god sam želio i gdje god je to bilo moguće. Kao mali fascinantno mi je bilo crtati po novinama jer su mi to bili jedini „veliki“ papiri za koje sam znao tada. Nakon mnogo rada i truda godinama, mislim da se može uspjeti sve što sam čovjek zamisli. Ja sam iskreno htio da budem jako dobar u crtanju, što mi se vezalo sa željom i da postanem jako dobar arhitekt i još uvijek sam na tom putu.”

-Kakvi su ti planovi za budućnost?
-“Trenutno mi je plan da završim željeni fakultet, poslije bih se bavio arhitekturom i svim mogućim granama arhitekture koje uključuju moj umjetnički izraz kroz maštu i crtanje. Time mi je crtanje i pomoglo da se odlučim kojim putem da se krećem u životu i kako da postignem željene rezultate kroz trud i rad. Želja mi je da idem dalje i da ostvarim što je više moguće tog sopstvenog sna, koji svako od nas ima.”

-Da li ti nedostaje život u Bosni i Hercegovini?
-“Nedostaje naravno, nedostaju mi prije svega roditelji i prijatelji koje ne vidim mjesecima, naše tradicionalne vrijednosti, naša hrana, doline i rijeke. Sve to postane onoliko vrijedno koliko zaista jeste, kada se čovjek odvoji od toga, tek onda umije da cijeni i poštuje ono što ne može imati svaki dan kao prije.”

Galeriju fotografija možete pogledati u nastavku:

Također možete pogledati i video na kome Eldar objašnjava pravila pri crtanju: