U jeku barbimanije koja traje danima donosimo priču o jednoj sasvim drugačijoj lutki. O lutki kojoj dvanaestogodišnja Esma šije odjeću, i to ne bilo kakavu odjeću nego narodnu nošnju koja je vrijedan dio kulturne baštine svake zemlje.

“Esma je energična i talentirana djevojčica. Pronašla je svoju strast u šivanju. Inspirisana narodnom nošnjom Bosne i Hercegovine, odlučila je napraviti poseban izazov – šivanje bosanske narodne nošnje za svoje lutke. Počevši od tradicionalnog ženskog ruha, Esma je pomno birala tkanine, boje i detalje kako bi vjerno replicirala izgled prave nošnje, uključujući tepeluk, ječermu i srmu. Njeno strpljenje i vještina u šivanju doveli su do nevjerovatnih kreacija. Bez obzira na to što je još uvijek djevojčica, Esma je pokazala iznimnu odgovornost prema svom hobiju. Bosanska nošnja za lutke koju izrađuje nije samo za ukras. Ona je svjesna da nošnja predstavlja bogatu historiju i identitet naroda u Bosni i Hercegovini, sa svim njihovim različitostima, uključujući stilove narodne nošnje koji se razliku od regije do regije, ili etničke pripadnosti.
Kroz svoje lutke odjevene u bosansku narodnu nošnju, Esma želi podsjetiti ljude na vrijednost te kulturne baštine i pomoći očuvati tradiciju njene zemlje, u kojoj se prepliću istok i zapad, čineći je nevjerojatno uzbudljivom i jedinstvenom” kazala je Adana Gljiva, Esmina mama i velika podrška.

Esmin rad nije ostao nezapažen. Ovih dana djevojčicu iz Vogošće posjetile su mnoge medijske kuće. Njene lutke pronašle su dom u mnogim dijelovima kako naše tako i drugih zemalja. Esmina mama je zahvala svima koji su im vjetar u leđa, što su Esmi pokazali da svojim rukicama može zaraditi džeparac.

Model i materijal narodne nošnje bira kupac a Esma je ta koja odabere lutku. Lutke otkupljuje od prijatelja i poznanika, dok odjeću, odnosno minijaturne komplete bosanske narodne nošnje izrađuje sama pomoću male mašine za šivenje, koju joj je kupila nena Alma Maksić.

Izrada jedne lutke nekad zna trajati i po nekoliko sati.

“Potrošim nekad i do pola dana. Prvo oblačim lutku, onda dodajem detalje. Najprije napravim košulju od bijelog materijala, onda šijem dimije. Nakon što lutki obučem dimije, dodajem pojas, prsluk, maramu, tepeluk te ostale detalje”, objašnjava Esma.

 Sve je počelo nedavnom posjetom Mostaru, gdje je šetajući gradom s roditeljima u jednom izlogu primijetila lutke koje nisu bile odjevene na način kako je to ona zamišljala. Odlučila je da to pokuša uraditi na malo drugačiji način, da ih odijeva u narodnu nošnju.

“Kada smo napravili prvu lutku, s obzirom na to da smo svi familijarno povezani s folklorom, nana je rekla da ponese te lutkice za poklon domaćinima na gostovanje s folklornom grupom.”-dodaje Esmina mama.

Kako se interesovanje za lutkama povećalo, Esma je odlučila napraviti stranicu na društvenim platformama Facebook i Instagram, nazvavši je “esmama_radionica”, gdje je moguće vidjeti njene kreacije, naručiti svoju unikatnu lutku, a isto tako i učestvovati u brojnim nagradnim igrama.

U narednom peridu moguće je očekivati pojavu muške verzije koja bi se mogla nazvati “Kenan” (asocijacija na Ken, muški pandan Barbie op.a.),