Bošnjaci trebaju čuvati čast i ugled IZ kao sigurni bedem u odbrani naše duhovnosti i slobode…

Povodom Ramazanskog bajrama, reisu-l-ulema Islamske zajednice u BiH dr. Mustafa ef. Cerić dao je za “Dnevni avaz” ekskluzivni intervju, u kojem otvoreno govori o aktuelnim prilikama među Bošnjacima i o njihovoj budućnosti. Također, reis Cerić odgovara na škakljiva pitanja je li spreman prihvatiti doživotni mandat reisu-l-uleme i hoće li sjedište Rijaseta IZBiH i dalje nositi ime Muamera Gadafija, a osvrće se i na poteze SDA i SDP-a…

Poseban odnos

Uvaženi reisu-l-ulema, ramazan u svojoj svetosti nosi sa sobom mnogo iskustava. Odricanje od hrane i drugih blagodati u ime Boga uistinu na najiskreniji način otkriva ljude, ogoljava i pokazuje ih u istinskom svjetlu, ono najbolje, pa, usudio bih se reći, i najgore u njima. Slično je i s narodima. Šta ste iz iskustva ovogodišnjeg ramazana, a ponovo ste obišli cijelu BiH, shvatili o Bošnjacima?

– Ramazan okuplja ljude, ispunjava njihove duše i olakšava njihove brige kroz zajednička druženja u džamiji i ramazanska sijela. Ništa kao u ramazanu nije tako blisko i tako zajedničko ljudima kao što su ibadet posta, mukabele, teravih-namazi i ramazanska sijela. Gdje god sam bio, i na selu i u gradu, i u kući i na ulici, osjetio sam miris ramazana, koji je, zaista, jedinstven ovdje kod nas.

Pred iftar su ulice, jednostavno, puste, a kad nastupi jacija, vrijeme za teriviju-namaz, ulice i sokaci su puni postača koji žure na namaz. Ove godine primjetno je veliko prisustvo omladine u džamijama, mnogo više nego prijašnjih godina. Međutim, uz ramazanske radosti bile su primjetne i zabrinutosti ljudi zbog odugovlačenja i neizvjesnosti oko formiranja vlasti na državnom nivou, oko sve veće nezaposlenosti, oko nebrige o gladnima i siromašnima, oko zaostajanja i marginalizacije BiH na putu evropskih integracija.

Ramazan je ove godine došao u ljetno vrijeme. To je još jedno iskušenje od Milostivog na putu našeg duhovnog pročišćavanja. Jeste li zadovoljni brojem postača i džematlija? Pojedinci su, istina, primijetili da je ove godine bilo nešto manje postača.

– Naprotiv, mislim da je bilo više postača ove godine ili ništa manje nego lani. Posebno među omladinom. Nemojte zaboraviti da Bošnjaci imaju poseban odnos prema ramazanu. Ima Bošnjaka koji nisu baš redovni u izvršavanju svih vjerskih obaveza, ali uz ramazan se svim bićem posvete postu i drugim ramazanskim ibadetima. Neko je lijepo primijetio: “Da nije ramazana, vjerovatno ne bi bilo ni islama.” Dakle, ramazan naprosto oživi ljudsku dušu i osvježi srce, kao što kiša u proljeće oživi zemlju i osvježi naš pogled na zelenu šumu i raznovrsno cvijeće. Tako se i ljudska duša ozeleni u ramaznu i omiriše raznim cvjetnim mirisima.

Ramazan osvježi srce

U trećoj ramazanskoj hutbi istakli ste da su pred nama “teška iskušenja i veliki izazovi za očuvanje i razvijanje našeg vjerskog, moralnog, kulturnog i nacionalnog integriteta”, kao i to da je “Islamska zajednica emanet naših predaka koji ne smijemo iznevjeriti” i da je ona “sigurni bedem u odbrani naše duhovnosti i naše slobode”. Što ti izazovi sve mogu donijeti i kako bi Bošnjaci na njih morali reagirati?

– Da, tako je. Pred nama su “teška iskušenja i veliki izazovi za očuvanje i razvijanje našeg vjerskog, moralnog, kulturnog i nacionalnog integriteta” zato što smo u pasivnom stanju i zato što je slaba naša politička organiziranost. Pitanje naše slobode je vrlo bolno pitanje zato što, i prije nego smo pali u podanički položaj kao narod, mi ne samo da smo izgubili slobodu već smo izgubili i pravo da na bilo koji način odlučujemo o bilo kojem našem domaćem pitanju. Stoljećima smo živjeli pod totalnom vlašću nekog dalekog centra koji je u odnosu na nas bio neprikosnoven.

I kao što to obično biva, volja despota je vrhovni zakon koji provode inferiorni poslušnici u organiziranoj represiji, kroz koju despotska vlast želi da vidi da su podanici poslušni i bezopasni. Ti inferiorni poslušnici bivaju zaduženi za sva pitanja građanskog, političkog, vojnog i vjerskog života. I dok su, naprimjer, satrapi Perzije bili Perzijanci i dok je Kina imala svoje mandarine i za vrijeme Džingis-kana, Dobrim Bošnjanima, Bošnjacima, odnosno Bosancima se na neki način uvijek oduzimalo pravo da budu domaćini u vlastitoj zemlji, da sami o sebi odlučuju i da slobodno i nezavisno uređuju svoju državu.

Negacijom tih prava onesposobili su nas da razumijemo važnost javnih poslova i konzekventno tome izgubili smo samopoštovanje i poštovanje naroda, koji očekuje da ga vode dosljedni, uvjerljivi i sposobni ljudi. Prema tome, upregnuti u tri jarma, a to su neznanje, tiranija i korupcija, nismo bili u stanju da učimo kako se osvaja i održava vlast kao sredstvo za promicanje moralnih vrijednosti i ljudskih vrlina s ciljem promicanja društvene pravde i općenarodne sigurnosti.

Bošnjačka renesansa

Želite reći da su Bošnjaci pripremani za stanje u kojem se već dugo, pa i danas, nalaze?

– Većina naših učitelja nije nas učila onome što je nama potrebno, već ono što je njima poželjno da nas drže u stalnoj neizvjesnosti i sigurnom podaništvu. A podaništvo je sestra sljepoće. Neobrazovan i neinformiran narod je slijepo sredstvo za vlastitu samodestrukciju. Bolesne ambicije i intrige pojedinaca zloupotrebljavaju neupućene i neiskusne ljudi, koji nemaju političko, pravno i ekonomsko znanje. Oni umjesto realnog stanja nude iluzije; oni misle da je sloboda njihova dozvola za ostvarivanje osnovnih ljudskih prava; oni svoju izdaju proglašavaju patriotizmom; oni lične sujete i osvete objašnjavaju kao pravdu i disciplinu.

Gdje je, onda, tu IZBiH?

– Islamska zajednica jeste naš sveti emanet koji moramo čuvati i razvijati u pravcu ostvarivanja slobode i sigurnosti za naš narod i našu zemlju. Islamska zajednica nije jedina, ali jeste jedna od najvažnijih okvira našeg duhovnog, intelektualnog, kulturnog, nacionalnog, pa i političkog života, ako se zna da Austro-Ugarska nije imala namjeru da od Islamske zajednice pravi isključivo vjersku, već, svakako, i političku instituciju s ciljem da disciplinira muslimane Bošnjake za njenu politiku.

I tako su se svi režimi nakon Austro-Ugarske odnosili prema Islamskoj zajednici, očekujući, a ponekad i zahtijevajući, da ona bude bespogovorno u službi režima tako što će disciplinirati slobodoumne muslimane i staviti ih pod svoju kontrolu. Jedan od glavnih razloga ovako teških i bezobzirnih napada na Islamsku zajednicu i njene čelnike u posljednje vrijeme, posebno iz Beograda, jeste u tome što je današnja IZ slobodna i što je izvan dominacije bilo kojeg režima, napose beogradskog, koji, treba naglasiti, još nije odustao od namjere da i IZ stavi pod svoju kontrolu. Ovo je moja glavna poruka muslimanima Bošnjacima – čuvajte čast i ugled Islamske zajednice kao “sigurni bedem u odbrani naše duhovnosti i naše slobode”.

Spomenuli smo to pročišćavanje. Koliko Bošnjacima uopće treba jedan istinski preporod, preodgoj, kako bi se naše stanje popravilo? Allah, dž.š., veli se u Kur'anu, neće izmijeniti stanje jednog naroda dok se on sam ne izmijeni.

– Renesansa Bošnjaka je počela činjenicom da je sve više nacionalno samosvjesnih Bošnjaka, koji sve više uče o sebi i svojim pravima, kojima sve više raste želja za slobodom i koji se sve snažnije bore protiv korupcije i podaničke svijesti. Isto tako, važno je kazati da Bošnjaci sve više prihvataju panbošnjačku ideju, koja je kompatibilna s idejom paneuropeizma. Dakle, od devedesetih godina prošlog stoljeća, posebno nakon genocida, na Balkanu se rađa jedan stari novi narod koji, uz Allahovu milost, piše svoju vlastitu povijest. Bošnjaci su platili previsoku cijenu za svoju slobodu da bi je se sada odrekli i da bi svoju i sudbinu svoje djece prepustili nekome ko ih je decenijima proganjao, njihove majke i sestre silovao, njihove domove rušio, njihova imanja prisvajao i nad njima genocid počinio.

Ovih dana me jedan Bošnjak koji živi u Njujorku podsjetio na vrlo važne istine o kojima svaki Bošnjak, ma gdje bio, mora dobro razmisliti, a to je istina o našoj biološkoj ugroženosti, istina o našoj kulturnoj i intelektualnoj neuređenosti i istina o neuvezanosti naše intergeneracijske imovine. Naime, nama se otvoreno prijeti ako se primijeti da se biološki množimo više nego je našim susjedima prihvatljivo i zato je naša obaveza, to je nama farz, da se biološki zaštitimo, odnosno da se izborimo za pravo na prirodni i slobodni biološki rast.

Drugo, nama se konstantno uništava kulturna i intelektualna zaliha iz generacije u generaciju i zato je naša obaveza, to je nama farz, da zaštitimo svoju kulturnu baštinu i svoju inteligenciju, kako duhovnu tako i svjetovnu. I, treće, nama se iz generacije u generaciju oduzima, naprosto otima, privatna imovina tako da ono što otac i majka za svog života steknu njihova djeca nisu u stanju to naslijediti, jer ih se goni da napuste svoj dom, da ostave svoju nasljednu imovinu i da tamo negdje drugdje započnu život iz početka, bez išta. Zbog toga je naša obaveza, to nam je farz, da zaštitimo intergeneracijsku imovinu i da olakšamo život svojoj djeci i svojim unucima, ako Bog da.

U službi islama

Posljedice ekonomske krize možda su se ovog ramazana najviše vidjele. Mnogo je ljudi ostalo bez posla, cijene života rastu, a primanja su ispod svih standarda. Istovremeno, pojedine bošnjačke elite uživaju, dok njihove komšije gladuju. Jesu li se u našoj stvarnosti desile nepremostive klasne razlike kojih među muslimanima ne bi smjelo biti?

– Ono što ovdje želim podvući jeste naš poziv da se svi udružimo da u našoj domovini zavlada “zero (eng. nula) gladi i siromaštva”. Vjerujem da je to moguće, jer ima među nama mnogo dobrih i plemenitih ljudi koji su spremni pomoći da nijedna familija nije bez krova nad glavom, da nijedno dijete ne ostane bez naobrazbe te da nijedan čovjek ne bude gladan. Sramota je i veliki je grijeh da u ovoj zemlji bilo ko gladuje i živi ispod granice siromaštva. Zbog toga nas Alejhisselam upozorava da zbog gladi komšije možemo izgubiti vjeru.

U toku ramazana u “Oslobođenju” se pojavila i inicijativa Patriotske lige Kantona Sarajevo da se Vi proglasite doživotnim reisu-l-ulemom, što je izazvalo komentare predsjednika Sabora IZBiH, pojedinih profesora…. Šta Vi mislite o toj inicijativi i biste li prihvatili mandat doživotnog reisu-l-uleme?

– Postoje normativni akti i postoje institucije i ustanove IZ koje o tome brinu, pa nema potrebe da se ja o tome izjašnjavam. Vjerujem u pamet i zrelost IZBiH, koja će, ako Bog da, uvijek biti snažna, jedinstvena i efikasna u službi islama i muslimana. Nekima je posao da pričaju, a drugima je zadatak da rade. Moje je da radim kako najbolje znam i mogu, a Allah, Njegov Poslanik i iskreni vjernici će ocijeniti moj rad.

Da, naš uvaženi alim, rahmetli Mehmed ef. Handžić, čiju Vi fotografiju, evo, čuvate na zidu, napisao je na jednom mjestu da “sve što je iskreno u ovoj gomili strada”. Koliko danas ima te iskrenosti i spremnosti da se među Bošnjacima čini opće dobro?

– Vjerujem u dobrotu i iskrenost Bošnjaka. Njima nedostaje pravo i iskreno vodstvo, njima treba putokaz iskrenih i pravednih ljudi koji su spremni na žrtvu za opće dobro. Uzdam se u mladu generaciju, koja nema ideoloških i drugih opterećenja, da će biti bolje organizirana i da će se bolje snalaziti u ovom za nas, muslimane Bošnjake, vrlo turbulentnom svijetu s mnogo nepoznanica. Neka nam dragi Allah pomogne!

Pobjede i porazi

Reis efendija, svakodnevno nam pristižu informacije o napredovanju snaga libijskog naroda na putu oslobođenja od diktatora Muamara Gadafija. S tim u vezi, a posebno zbog činjenice da se Gadafi okrenuo protiv svog naroda, hoćete li razmotriti mogućnost da se zgrada Rijaseta IZBiH ne nazove imenom Muamera Gadafija, kako je to ranije planirano? Već je bilo dilema u javnosti u vezi s tim.

– Priča o Gadafiju se, očito, završava. Učim dovu Allahu Uzvišenom da se libijskom narodu vrati mir i sigurnost i da postignu jedinstvo oko svoje budućnosti. Libija je nama prijateljska zemlja i zato joj želimo svako dobro i sreću na putu istinske slobode i nezavisnosti.

Na iftaru u Novom Pazaru kazali ste da “Bošnjacima na cijelom bivšem jugoslavenskom prostoru trebaju pobjede, a ne porazi”. Gdje da tražimo te pobjede? Gdje je u svemu tome mjesto Bošnjaka u Sandžaku i Bosni?

– Pa, nije li tako?! Kome trebaju porazi? Do sada se smatralo normalnim da se Bošnjake napada, a da se oni brane, da Bošnjaci nemaju inicijativu, dok ih drugi zasipaju svojim provokativnim inicijativama. Sad, kad su Bošnjaci prešli u ofanzivu, ovi, koji su navikli da nas samo napadaju i rugaju nam se, izgubili su se, jer ne znaju kako da se brane od legitimnih zahtjeva Bošnjaka.

Naša najveća pobjeda je što smo kod sebe razbili strah od tiranije i što smo se drznuli da kažemo ono što mislimo, a to je da je naše pravo da, kao narod, imamo na Balkanu sve što drugi narodi imaju. Mi nismo ništa manji ni po broju ni po važnosti od bilo kojeg naroda na Balkanu i zato je naš zahtjev za jednakopravnost sa svim ostalim narodima na Balkanu legitiman i neupitan. Želim, recimo, istaći da sam vrlo zadovoljan što su Bošnjaci, posebno u dijaspori, Bošnjačku akademiju nauka i umjetnosti (BANU) prihvatili svim srcem i što su u njoj našli sebe.

Hošgeldiniz, ministre Davutolu

Kako komentirate aktuelnu politiku Turske prema BiH? Primjetan je veći angažman te zemlje ovdje na ekonomskom i političkom polju, no primijećena su određena uplitanja u vezi s IZ kroz pitanje budućeg reisu-l-uleme i slično. Vi ste imali određene zamjerke u vezi s pitanjem odnosa Srbije i Turske, a u kontekstu BiH. Kako na sve ovo gledate?

– Turska je nama više od prijetelja i zato nas raduje svaki turski uspjeh na međunarodnoj sceni, posebno na Balkanu. Drago mi je što će, ako Bog da, ministar vanjskih poslova Turske Ahmet Davutolu (Davutoglu), inače moj poznanik i prijatelj još iz Kuala Lumpura, gdje smo zajedno radili na Islamskom međunarodnom univerzitetu, klanjati bajram-namaz u Sarajevu i na taj način još jednom potvrditi svoju ljubav prema BiH. Koristim se ovom prilikom da mu iskažem riječi dobrodošlice: Hošgeldiniz!

Došlo vrijeme za istinsko pomirenje među Krajišnicima

Uoči ramazana bili ste u Velikoj Kladuši. Taj događaj ocijenjen je prekretnicom u uspostavi bošnjačkog jedinstva u tom dijelu BiH. Također, glavnim imamima ste ukazali da ovog ramazana posebno govore o potrebi jačanja bošnjačkog jedinstva. Koliko je to jedinstvo u ovom trenutku, zaista, nasušna potreba i kako ga uspostaviti?

– Sretan sam što nam se ukazala prilika da posjetimo Veliku Kladušu prije ramazana i da se tamo na licu mjesta uvjerimo u spoznaju svih razumnih ljudi da je došlo vrijeme za istinsko pomirenje među našim Krajišnicima, poznatih po hrabrosti i borbenosti za državu BiH. Koristim se ovom prilikom da poselamim sve Krajišnike, ma gdje bili, i da im kažem da sam ponosan na njih i sretan sam što im pripadam u svakom pogledu.

Očekujem da ugostitelji poštuju našu fetvu

Mnogo pažnje izazvala je fetva o zabrani “učestvovanja u tzv. bajramskim sijelima i dernecima koje organiziraju ugostiteljske radnje uz Šerijatom zabranjene sadržaje”. Vi ste i ranije ukazivali na problem alkohola i droge u našem društvu. Je li i ovo put da se počnu ispravljati te greške?

– Podržavam fetvu fetv-i-emina dr. Enesa Ljevakovića i očekujem da će vlasnici restorana u Sarajevu i širom BiH tu fetvu ozbiljno shvatiti i primijeniti, jer smo imali puno prigovora što se ta fetva nije ranije izdala zato što su pijanka i razvrat po kafanama za vrijeme Bajrama, zaista, prave vjernike duboko vrijeđali.

Zašto Bošnjaci moraju dati svoj zekat u Bejtu-l-mal

– Islam se sastoji od tri stuba, a to su ‘Aqidet, Šer'iat i Khilafet. ‘Aqidet je osobno očitovanje vjere i osobni odnos prema Bogu, Šer'iat je sistem pravnih i moralnih vrijednosti kojima se reguliraju odnosi u zajednici, to jest, u Islamskoj zajednici, a Khilafet je povijesna institucija kao organizacija muslimanske zajednice u okviru povijesnih okolnosti i zahtjeva vremena i prostora.

Bosanski muslimani su svjesni sva tri stuba i zato je važno da se stub Khilafeta, koja je u našem slučaju prevedena u instituciju Menšure, iz koje reisu-l-ulema i vrhovni muftija u Bošnjaka izvodi svoj legitimitet i legalitet da može, odnosno da je dužan, “savjesno i odgovorno” obnašati prerogative trećeg stuba islama i time propisuje gdje treba dati zekat i sadeqatu-l-fitr. Shodno tome, moja je obaveza da objavim i da uputim muslimane da svoj zekat i sadeqatu-l-fitr daju u Betu-l-mal Islamske zajednice zato što je IZ jedina zadužena i ovlaštena da brine o islamu i muslimanima u našoj zemlji i šire. Svako drugo tumačenje je potkopavanje trećeg stuba islama i kršenje principa ‘Aqideta i Šer'iata.

SDA i SDP su na strani onih koji se “iftare čvarcima”

Izvještaj o islamofobiji i diskriminaciji Rijaseta IZBiH izazvao je dosta pažnje. Uz ostale, žestoko su reagirali SDA i SDP. Kako to komentirate?

– Izvještaj nam je donio to da se skinu maske i da se vidi pravo lice svakoga, kao što naš narod kaže: “Ne pada snijeg da pokrije brijeg, nego da svako pokaže svoj trag.” Umjesto da podrže izvještaj i da ponude svoju pomoć u zaštiti ljudskih prava koja se muslimanima krše kroz širenje islamofobije, o čemu postoje izvještaji od relevantnih globalnih institucija, kao i izjava domaćih čimbenika, oni se (SDA i SDP) stavljaju na stranu onih koji se “iftare čvarcima”, koji klanjaju dženazu “krmetu”, koji teroriziraju vjernike po džamijama u lovu na “vještice”, prema nalogu onih koji mrze i preziru sve što je muslimansko.

(Dnevni avaz)