U vremenu kada svi bježe sa sela, mladi Ahmed Ohran odlučio je kupiti goveda od novca koji je zaradio kao student. S asfalta je pobjegao na njivu i ima velike planove, piše Agroklub.ba

Mladi diplomirani inženjer radiologije Ahmed Ohran prije nepune dvije godine postao je farmer, ali moderni. Tako su to barem ocijenili njegovi prijatelji iz grada. U mjestu Bojska, na području Gornjeg Vakufa pokrenuo je farmu salersa, a na pitanje je li već imao neko iskustvo s poljoprivredom, odgovara: “Nikada!”

No, šta je Ahmeda potaknulo na ovaj poduhvat u vremenu kada svi bježe sa sela?

“Nekada davno dedo i nena su držali pokoju kravicu, pa sam ja kao dijete iz grada tu dolazio, bilo mi je to zanimljivo, a također volim prirodu pa sam se odlučio na ovaj potez”, odgovara naš domaćin.

Prvu telad već prodao

Danas već zna da je to bio pravi potez. Od novca prikupljenog radeći kao student van granica BiH, u januaru 2021. godine kupio je 17 grla s farme u Ključu. Sada već ima 35 salersa, a ovdje ne planira stati jer je potražnja za ovim govedima, kako kaže, nevjerovatna. Pokazao je to već njegov prvi oglas za prodaju šest grla u starosti od šest mjeseci, prije nekoliko dana.

“To su bila naša prva goveda za prodaju. U par dana imao sam 40 poziva. Rasprodali smo”, priča vlasnik Ohran – Salers Rancha.

Već na proljeće planira nabavku novih junica, bolje genetike, a uvest će ih iz Francuske. Širenje farme je kontinuirani plan. “Imam rasplodnog bika na farmi, on zadužen za taj dio posla”, u šali nam odgovara.

Za jednog farmera sa asfalta, pokazuje dobru informiranost. Pasmina, podsjeća, nije toliko zahtjevna, pa njegove krave čitavu godinu provode vani. Ranč je na 1.100 metara nadmorske visine, pa u zavisnosti od zime, oko sedam mjeseci goveda su na ispaši, a tokom zimskih mjeseci hrani ih isključivo sijenom

“One većinom nađu neke kotline gdje se sakriju od vjetrova. Što se tiče teljenja, ne treba nikakva asistencija, same se tele i to je jedna od prednosti, dobar randman mesa imaju, telad budu sa majkama do 6-7 mjeseci starosti, onda idu dalje kupcima, tovljačima uglavnom”, dodaje Ahmed.

Od pašnjaka do stola

Deset kilometara površine ogradio je električnom žicom, koju jednom u pet dana obiđe. Zemljište je dijelom zakupljeno, privatno i državno, a ima nešto i svoje vlastite. Problema s divljači nema, jer je i sama pashmina goveda poludivlja, pa se uredno odbrane.

“Prošlo proljeće je medvjed dolazio, pokušao ih napasti, ali nije napravio nikakvu štetu. One su, kada se nađu u takvim situacijama, jako ujedinjene, brane stado i svoju telad”, kaže ovaj farmer koji ima velike planove, a posljednja investicija na ranču bila je izgradnja korala – američkog sistema za hvatanje goveda.

“Boksovi su od drveta, gdje ih okupimo, onda one kroz tunel ulaze jedna po jedna i dođu do željezne zamke u koju se uhvate, tu veterinar odradi pregled, izvadi krv”, pojašnjava nam.
Uznoseći svoj dugoročni plan, priča nam, kako želi zaokružiti sistem proizvodnje – od pašnjaka do stola.

“Oteljeno na farmi i do same klaonice da pružim kupcima proizvod, meso”, precizira.

Na farmi nema uposlenika. O govedima brine sam, a kada on nije tu u pomoć pritekne rođak iz sela. Najbitnije je, ističe, obići ih jednom na dan, vidjeli je li sve uredno i jesu li sve na broju, piše Selma Mujić.