Znakovito, na dan susreta predsjednika Srbije i predsjedavajućeg Predsjedništva BiH Aleksadnra Vučića i Milorada Dodika, Ivica Dačić, notorni srbijanski šef diplomatije, nekadašnji portparol Slobodana Miloševića, a po svemu sudeći i stvarne politike aktuelnog vodstva našeg istočnog susjeda, kazao je da je bh. entitet Republika Srpska “najveće dostignuće srpskog naroda u 20. vijeku”.

Piše: Faruk Vele

„Obaveza je Srbije da sarađuje sa RS-om, ali i sa predstavnicima Srba u Hrvatskoj, Crnoj Gori, Makedoniji, te da štiti srpski narod. Niko ne može da je odvrati od toga“, kazao je Dačić, na navodeći, naravno, ko srpski narod napada u pobrojanim državama i od koga ga štite.

Zadnji put kada je Srbija ovdje branila srpski narod, na Balkanu su tekle rijeke krvi.

Govorio je, nadalje, Dačić, kao i obično, sve i svašta, pa i da su „Srbi najveća žrtva etničkog čišćenja i u Hrvatskoj i u BiH i na Kosovu“, ali je vrlo indikativno da visoki zvaničnik Srbije tretira RS, entitet de facto nastalo genocidom i etničkim čišćenjem, s temeljima u Potočarima, ali, nažalost, i potvrđen u Daytonu, kao najveće dostignuće.

Time ministar vanjskih poslova Srbije, slučajno ili ne, demaskira i aktuelnu politiku Beograda i o tome bi nemušti zvaničnici Europske unije trebali imati stav kad otvaraju nova poglavlja u procesu europskih integracija te zemlje.

Evo i kako. Naime, prvi put je dvije godine prije svoje smrti, 
gotovo istu rečenicu kakvom nas je danas „počastio“ Dačić, izgovorio 
niko drugi do „otac nacije“ Dobrica Ćosić, i to u knjizi znakovitog naziva „Bosanski rat“.

Braneći, kako je govorio, istinu i slobodu, glavni cilj njegovog posljednjeg književnog pothvata je bio „obrana Republike Srpske“, koju naziva „jedinom pobjedom srpskog naroda“.

„Knjiga o bosanskom ratu je moja odbrana slobode i istine, ljudskih i nacionalnih prava koja se sadrže u Republici Srpskoj, toj preskupoj, ali jedinoj političkoj i ratnoj pobjedi srpskog naroda u drugoj polovini dvadesetog vijeka“, kazao je  Ćosić u Beogradu u martu 2012. godine.

Za rat u Bosni napisao je da to nije kalendarski događaj i da nije prestao već stoljećima.

Tvrdio je da je to “ljudsko krvarenje”, najduže ratovanje u novijoj historiji Europe, počelo još turskim osvajanjem Bosne krajem 16. vijeka.

A posljednji rat u Bosni, za koji je Ćosić bio itekako zaslužan, a koji je trajao od 1992. do 1995. godine, „prema ocu nacije“ nastavlja se u miru „bošnjačkom ratnom propagandom čiji je cilj stvaranje prve islamske države u Europi i uništenje Republike Srpske“.

„Srbi su žrtve u tom ratu jer se njegovi učinci razastiru čitavim planetom, sotonizirajući Srbe kao agresore koji su izvršili teške ratne zločine i genocid“, rekao je tada Ćosić.

Kako vidimo, Ćosićevi tadašnji stavovi itekako imaju veze s onim što govore prvi ljudi srbijanske politike (Dačić, premijerka Ana Brnabić), iza kojih stoji, naravno, Vučić.

Današnjim trenutkom istine Ivica Dačić samo je potvrdio ono što je javnosti u regionu, posebno onoj intelektualnoj, sasvim očito, a to je da se Ćosićeva i politika Memoranduma SANU-a o tzv. velikoj Srbiji kao „konačnom rješenju“, beskrupulozno nastavlja.

Naravno, zasad, drugim sredstvima.

Imajući u vidu da je 14. decembra ove godine i Sabor Hrvatske usvojio Deklaraciju o BiH, u kojem se, ne slučajno, pominju „hrvatski prostori“, jasno je da smo se na ovim prostorima onako baš izmirili. Sretna nova 1992.