“Cvijeće, korov i bujice” četvrta je knjiga autorice Sadžide K. Mujezinović. Za nju je, kaže, to i najteža knjiga jer je većim dijelom autobiografska. Recenzenti su Nura Bazdulj Hubijar i Amra Mujezinović, a lektor Amira Turbić-Hadžagić.

“Motivacija su bila sva stanja kroz koja sam prolazila od djetinjstva pa do danas, ljudi koje sam sretala na svom putu i koji su ostavili neizbrisiv trag, a i nada da će barem neko izvući pouke iz mojih grešaka. Bez mnogo očekivanja, ali sa željom da neko donese ispravnu odluku, da se ne da sakriti “korovom”, ponijeti “bujicama”, da je život borba kroz koju svi nosimo svoje pobjede i da više cijenimo sebe i ono što je istinski važno u našim životima. Pisanje je dugo trajalo, više se ni ne sjećam kad sam počela. Ali najintenzivniji rad na ovoj knjizi je bio kad mi je porodiljsko dalo priliku i vrijeme da sjedim do sitnih sati i dovršim davno započeto.” kazala je autorica za ntv.ba.

Dijelovi iz recenzije će, možda, i najbolje približiti tematiku.

“Sve tuge i radosti, sve suze i sav smijeh, brige i strahove, snove i nesanice, sve blaže i jače nemire, sve to istresa kao siromašak petoparce iz džepova pokušavajući i uspijevajući dočarati nam koliko snage, želje, upornosti, istrajnosti može biti u mladoj, naoko nježnoj i krhkoj djevojčici… I kada je u raljama života nakratko i fizički i emotivno slome, ona ne odustaje od cilja, nakratko zastane, obliže rane i ponovo zakorači još jača, još odlučnija na gubeći samopouzdanje, ponos i samopoštovanje. Kad je najzad vezala brod, zaštićena i sigurna u svome gnijezdu, ovom knjigom priča priču o dobru i dobroti kao svetom ljudskom obilježju.” Nura Bazdulj Hubijar.

“Osim uže porodice, autorica na pijedestal stavlja i ljude koji su uz prijatelje kad je najteže. U ovom djelu demisitificiran je život u inostranstvu. Njemačka i Austrija se ne porede s džennetskim vrtovima. I njih čine obični ljudi, naši sunarodnjaci i drugi, kojih ima dobrih, ali ima i neiskrenih, spletkaroša, opotrunista kao i onih koji drugima stvaraju traume. Ipak, autorica dokazuje da se lakše nositi s nesavršenim društvenim sistemom nego s toksičnim vezama u kojima se svako može naći. Međutim, s pravim ljudima i uz prave ljude sve se prebrodi i ne izgubi se radost življenja. Knjiga “Cvijeće, korov i bujice” Sadžide K. Mujezinović, pored toga što je literarno uspjelo djelo, promovira i prave vrijednosti: ljubav prema bližnjima, podršku prijateljima i svima onima kojima je potpora potrebna, samoanalizu, samodisciplinu, iskrenost, poštovanje, marljiv rad na poslu i na sebi…” Amra Mujezinović.

Knjiga je dobro prihvaćena i dolazi do srca onih koji ju čitaju. Naša sagovornica ističe da joj je od početka važno da ljudi dožive emociju jedne ogoljene duše i da kroz riječi dožive i možda prerade ono sa čime se poistovjećuju, jer ničiji život nije med i mlijeko i nema potrebe da potiskujemo bolove i traume. Bio to život i iskušenja u našoj domovini ili onaj “vani” o kojem je također pisala.

U svojim objavama Sadžida K. Mujezinović ističe važnost porodice.

“Odrasla sam u porodici koja je bila cjelina i stub cijelog života. Gledajući roditelje koji su uvijek bili jedno za drugo i za nas, koji su mene i brata učili ljubavi i istinskim vrijednostima, kao i tradiciji koja se prožima kroz sve što radim, nisam mogla biti drugačija. Za mene je zdrava porodica sve i ispred svega drugog. Ne samo u današnje vrijeme, smatram da je oduvijek i u svakom trenutku važno isticati istinske vrijednosti i govoriti o istim. To je temelj svega. Moram spomenuti i muža i njegovu podršku, bez koje bi sve bilo teže” dodaje.

S obzirom na to da je mubarek mjesec, knjiga koja govori o Ramazanu ovih dana je ponovo aktuelna.

“Ramazane pamtim od djetinjstva, od sehura na spužvi pored sećije, na kojoj sam sita ležala nakon sabah namaza i gledala majku kako i dalje dovi i uzda se samo u Allaha. Iftare bih dočekivala sa roditeljima i bratom za skromnom sofrom, ali sa osjećajem ljubavi i bogatstva koje se ne stiče novcem. To je ostavilo dubok trag i tako sam zapažala i bilježila u srce sve što mi se činilo bitnim. 30 dana ramazana, 30 priča, 30 slika, 30 recepata. Zato i naziv “30 mirisa” i ono što je za mene taj poseban mjesec. Počevši od učiteljice Muhibe koja me je puštala ranije iz škole da stignem na iftar, preko roditeljske kuće, samoće u ramazanskim danima u inistranstvu, pa do onih iftara koje danas ja spremam za svoju porodicu i prijatelje. Željela sam da svojoj kćerkici ostavim nešto u amanet, a vjerujem da sam to uspjela sa ovom knjigom.“

U mubarek danima, možda , smo i najviše nostalgični. Nedostaje nam sve ono što smo nekad imala. Kakvi su ramazani daleko od domovine, naša sagovornica kaže:

“Da su lijepi, kad ih srcem i dušom čekaš, dočekaš i doživljavaš, lijepi su gdje god bili. Da su često teški, jesu. Fali ona majkina domaća supica, babin zagrljaj, sofra na koju je čovjek navikao, za kojom sjede najdraži ljudi, a s godinama vidimo da fali ljudi za njima. Djedova i nena više nemam. Imam roditelje kojima se trudim uljepšati svaki trenutak i biti tu za njih, kao što su oni za mene sve ove godine. Trudim se spremati naša jela, pripremati halvu i baklavu, dočekati prijatelje na iftar, spremiti porodici čistu i mirisnu odjeću za Bajram i dočekati muža sa Bajram-namaza. A i ono najbitnije, ući u srž ramazana dušom i srcem, ne samo hranom. I biti roditelj, kakvi su moji bili meni.”

Za budućnost, svakako, da ima planove. I dalje planira pisati i raditi na teškim na teškim pričama. Na onim od kojih se često okrene glava, a koje su naša bolna i teška svakodnevnica. Sretna je, kaže,da je knjiga “Cvijeće, korov i bujice” nakon čitanja pokrenula ljude da joj pišu svoje dugo čuvane tajne i iskušenja koja su prošli.
Za autoricu je to veliko. Nije lahko ogoliti dušu nekome tek tako.

Svi oni koji žele poručiti knjige, oni iz BiH, mogu to uraditi preko Facebook stranice. Knjige su dostupne i na amazonu, za one iz EU.

Sadžida K. Mujezinović rođena u Tuzli, odrasla u Šerićima. Pohađala Medicinsku školu u Tuzli, zatim BHS jezik i književnost na Filozofskom fakultetu u Tuzli sa kojeg se prebacuje na Bečki univerzitet. Nakon dijela školovanja, zbog posla se seli u Bavarsku, gdje produbljuje školovanje u zdravstvu, konkretnije u grani psihogerijatrije. Do porodiljskog, na kojem se trenutno nalazi radila kao koordinator za rad i zapošljavanje, predavač(zdravstene teme) i koordinator za školarce i praktikante u Njemačkoj. Objavljene knjige: “Put ka svjetlosti”, “A dan ipak sviće”, “30 mirisa”, “Cvijeće, korov i bujice”.