Dosadašnji historijski događaji su nam pokazali da su ljudi veoma loši u tačnom predviđanju budućnosti. Međutim, u svijetu koji se suočava sa neviđenim tehnološkim promjenama prinuđeni smo da se oslonimo na narativ koji će pružiti našoj djeci neku izvjesnost u pregrštu informacija. 

Ovaj tekst je zasnovan na uvjerenju da će tehnološke inovacije doprinijeti eksponencijalnom skaliranju ekonomskog rasta koji će rezultirati mnogim pogodnostima, ali i izazovima sa kojima će se susresti generacija Z. Dakle, osnovno pitanje koje svaki roditelj treba da postavi sebi jeste kako pripremiti svoje dijete za svijet u kome su neizvjesnost i svakodnevni napredak prisutni.

U nastavku teksta ćemo navesti savjete za roditelje kako da pripreme svoju djecu za tražene vještine i izazove u 21. vijeku.  

Digitalna pismenost je novi vid pismenosti

Početkom 20. vijeka literarna pismenost bila je ulazna karta za bilo koji vid napretka u poslovnoj hijerarhiji. Međutim, danas je nezamislivo raditi neki visokoplaćen posao bez digitalne pismenosti. Šta je zapravo digitalna pismenost? Digitalna pismenost predstavlja sposobnost pojedinca da pronađe, procijeni i jasno predstavi informacije putem različitih digitalnih platformi. Kada govorimo o informacijama, one se mogu prenositi tekstom, slikom, zvukom i dizajnom, pomoću alata koji su dostupni zaposlenima. 

Nije bitno koje informacije imaš, već šta ćeš sa njima učiniti

Sposobnost memorisanja informacija nije više tražena vještina u poslovnom svijetu. Društvo je nekada nagrađivalo one koji su imali sposobnost učenja napamet iz razloga što informacije nisu bile lako dostupne javnosti. Međutim, danas imamo situaciju gdje su sve ispravne informacije dostupne na internetu, ali prenatrpane hrpom poluistinitih. Oni koji budu posjedovali vještinu inkorporiranja informacija za dati problem koristeći znanja kojima raspolažu biće u velikoj prednosti u odnosu na druge u poslovnom svijetu.

Diploma nema istu vrijednost kao nekada – lično usavršavanje je neophodno

Fakultetsko obrazovanje je izmijenilo svoje prvobitno obličje i ugled u društvu, pogotovo u posljednjih 20 godina, prevashodno zbog hiperprodukcije diploma i smanjivanja kriterijuma za upis. Glavni problem ipak vidimo u nemogućnosti fakulteta da obezbijedi odgovarajuću praksu za realne izazove profesije.

Naime, prvobitni fakulteti su bili nalik današnjim modernim ili stručnim školama, gdje je profesor bio praktičar, tj. čovjek iz struke, a ne teoretičar i knjiški moljac. Ranije su fakulteti zajedno sa profesorima garantovali stručnost studenata nakon završetka studija. Nažalost, danas to nije slučaj, prije svega u profesijama u sferi medicine, prava, tehničkih nauka.

Jedini način kako dijete može da se istakne u masi drugih jeste ličnim usavršavanjem koje sadrži širok spektar aktivnosti, među kojima su:

• Njegovanje radoznalosti – Od malih nogu djeca pokazuju tendenciju ka radoznalosti postavljajući svakojaka pitanja u vezi sa svijetom koji ih okružuje. Odgovaranje roditelja na svako postavljeno pitanje ili usmjeravanje na izvore koji će im dati odgovore jeste upravo najbolji način njegovanja radoznalosti.
• Pomirenje sa činjenicom da ćemo do kraja života učiti – Svako ko je imalo iskren prema sebi uvidio je da ne postoji trenutak u životu kada čovjek sve zna. U intervjuima mnogih poslovno ostvarenih ljudi navodi se često da je pohađanje stručnih seminara, kurseva i obuka bilo jedan od prelomnih faktora u uspjehu.
• Dijete teži spoznaji – Čuveni natpis „Čovječe, spoznaj sebe” u Apolonovom hramu u Delfima nikada nije imao većeg značaja do danas. Napredak tehnologije je omogućio čovjeku svakodnevice (prosječnom čovjeku) da počne sa preispitivanjem sebe, što predstavlja kako blagostanje, tako i neočekivano breme. Na pitanja o smislu života i tome ko smo mi ne postoji univerzalan odgovor, već se od svakog zahtijeva da samostalno prolazi kroz proces spoznaje. Dakle, najčešći načini koji će djeci olakšati proces spoznaje jesu: čitanje knjiga koje podstiču konstruktivne odgovore, autobiografska metoda pisanja gdje se opisuje psihičko stanje u datim situacijama i kasnije vrši introspekcija, kao i meditacija prisutnosti („mindfulness meditation”).

Mentalna stabilnost i gipkost 

Aktuelnost teme mentalnog zdravlja i njegovog uticaja na razvoj mladih krenula je zapažanjem naglog rasta stope depresivnosti i anksioznosti sa početkom novog milenijuma. Najznačajnijim uzročnicima smatraju se loše roditeljstvo, zablude o putu do uspjeha i udaljavanje djeteta od svoje biološke prirode. 

Zdravo djetinjstvo kao preduslov mentalne stabilnosti

Roditelji se u 21. vijeku susreću sa izazovima koji bi našim precima bili nezamislivi. Prve žrtve mentalne nestabilnosti, prema Gaboru Mateu (Gabor Maté), kanadskom ljekaru i psihoterapeutu, vidimo u generaciji kapitalističkog procvata, tj. bebi-bum generaciji (koja je kasnije prenijela model ponašanja na generaciju milenijalaca). Naime, postoji nekoliko fundamentalnih savjeta koji se preporučuju roditeljima ako žele da im dijete odraste kao mentalno stabilna i fleksibilna osoba.

• Praktikujte princip nagrade i odsustva nagrade – Nagrada i kazna su se pokazale kao veoma loš metod u vaspitanju, pogotovo u svijetu koji svaki vid društvenog nepoštovanja normi strogo kažnjava. Dakle, preporučuje se da nagrađujete djecu kada urade nešto dobro, ali i da ih kaznite kada pogriješe. Ako niste u datom trenutku spremni da porazgovarate sa svojim djetetom, najbolje je da mu uskratite nagradu. Djeca čiji su roditelji praktikovali ovaj vid vaspitanja pokazala su se kao mentalno stabilnija u smislu neispoljavanja naglih emotivnih promjena i imala su niži stepen frustracije.
• Ohrabrujte djecu – Svaki vid podsticanja djeteta na novu aktivnost ojačava sliku djeteta o sebi, što se dugoročno može pokazati kao značajan faktor u poslovnom uspjehu. Djeca koja su iz nižih društvenih slojeva, gdje redovno doživljavaju neki vid obeshrabrenja ili kazne zbog neuspjeha bilo kakve vrste imaju znatno uvećaniji primitivni/amigdaloidni dio mozga, koji je zadužen za emocionalne odgovore u stresnim situacijama. Naime, djeca, kasnije i odrasli sa uvećanom amigdalom, smatraće čak i najuobičajenije trenutke stresnim, što će rezultovati manjkom korištenja punih kognitivnih kapaciteta.
• Vježbajte odlaganje zadovoljenja želja – U čuvenom „mančmelou” eksperimentu (1972) djeca su imala zadatak da odaberu da li će odmah pojesti jedan mančmelou ili sačekati određeno vrijeme i pojesti dva. Djeca nisu znala koliko moraju da čekaju za drugi mančmelou, što je i bila poenta testa. Nakon nekoliko decenija od prvog eksperimenta istraživači su ispratili ispitanike tokom njihovog života sa ciljem da se uvjere u to koliko je sposobnost odlaganja zadovoljenja želja zapravo presudna za uspjeh. Naime, kod djece koja su uspjela da čekaju duže zabilježeni su manji indeks tjelesne mase, veća motivisanost za ostvarivanje ciljeva i bolja kontrola frustracija i stresa. Dakle, ako želite da vam dijete bude istrajno, dajte mu zadatke za čiju nagradu treba da prođe duži vremenski period.

Put ka uspjehu je popločan neuspjesima

Svaki roditelj je u obavezi da svom djetetu iznova i iznova govori da su neuspjesi sastavni dio puta ka uspjehu. Živimo u svijetu gdje je sve nadohvat ruke, iz tog razloga je teško ubijediti mlade da vrijedi biti istrajan u svojim težnjama. Gledajući objave uspješnih ljudi na društvenim mrežama, mladi često ne shvataju da oni u njima prikazuju samo finalan produkt svog dugogodišnjeg mukotrpnog rada. Dakle, razgovor o tome šta je uspjeh i kako se dostiže jeste suštinski faktor u kreiranju mentalno stabilnog pojedinca koji će doživljavati svoje uspone i padove manje sudbonosnim za dalju budućnost.

Praktikovanje druženja u stvarnom životu

Generacija Z će biti prva generacija čija će realna društvena sfera zapravo biti druženje na društvenim mrežama. Na početku paragrafa smo naveli da stopa depresivnosti raste konstantno posljednjih 20 godina. Činjenica da svaki 10. adolescent ima neki vid depresije zvuči više nego zabrinjavajuće. Socijalni psiholog Džonatan Hajt (Jonathan Haidt) navodi da postoji nekoliko faktora rasta depresivnosti:

• Manjak fizičke aktivnosti – Sa useljavanjem digitalnih tehnologija u domove stopa fizičke aktivnosti je drastično opala u prosječnom domaćinstvu u SAD. Naime, ključni hormoni zaduženi za sreću, kao što su dopamin i endorfin, luče se upravo tokom i nakon fizičke aktivnosti.
• Rast zlostavljanja djece preko društvenih mreža – Znamo da djeca u periodu razvoja dostižu kako vrhunce svoje moralnosti, tako i surovosti. Prema Hajtovim riječima, stopa pokušaja samoubistva kod djevojčica je u direktnoj vezi sa pristupanjem društvenim mrežama. Nikada ranije nije mogao da se podijeli ispad / sramotan trenutak nekog djeteta u školi među vršnjacima širom grada ili države, što povećava broj zlonamjernih poruka za čiji kvantitet mozak čovjeka nije evoluirao.
• Virtuelnom igrom se ne razvija emotivna inteligencija – Iako tehnološki napredujemo, osnovni vid komunikacije u većini poslova je i dalje interpersonalan. Smatra se da zbog manjka fizičke aktivnosti dolazi do rasta stope autizma kod mladih, gdje postoji odsustvo prepoznavanja tuđih emocija, što direktno utiče na manjak mentalne fleksibilnosti i empatije.

Specijalizovani generalisti – novi traženi stručnjaci

Jedna od primarnih karakteristika visoko plaćenih poslova je specijalizovanost za traženu poziciju. Međutim, u vremenu gdje cjelokupno čovječanstvo teži specijalizovanosti, dolazi do opadanja prosječne stope kreativnosti i inovativnosti. Ljudi iz preduzetničke sfere smatraju da će budućnost rasta kompanija zavisiti od osoba čije će poslovne vještine biti „u obliku slova T” – biće specijalizovani za datu oblast, ali će u isto vrijeme imati i širok spektar znanja u oblastima koje nužno ne moraju biti u vezi sa poslom kojim se bave. Prema tome, specijalizovani generalisti će morati da spajaju nespojive vještine korištenjem interdisciplinarnih pristupa i zadobijanjem/zavođenjem timova iz različitih oblasti. Uvođenje potražnje za ovakvom pozicijom može osloboditi skriveni kreativni potencijal mnogih firmi, što će rezultirati stvaranjem novih inovacija i napretkom društva u mnogim domenima.