Kada bi Sarajevo sutra osvanulo na moru, ljudi poput Seada Deljkića bili bi prvi koji bi uz prve sunčeve zrake isplovili na svojim brodovima.

Geografija je htjela da 66-godišnji Deljkić svoj život provede daleko od mora, u glavnom gradu BiH. Ipak, Sarajevo nije prekinulo njegov mornarski san, čak naprotiv.

Deljkić nije prepoznao razlog da u dvorištu u starom dijelu grada prije pet godina ne započne projekat koji je čučao u njegovoj glavi nekoliko dugih decenija. Danas ponosni bivši proizvođač štapića za pregledanje grla u svojoj avliji gleda u, složit će se mnogi, nesvakidašnji prizor za bosanske geografske uslove – novu jedrilicu napravljenu prema planu holandske kompanije Van de Stadt.“Prije pet godina ja sam kupio projekat i hodao po svojoj bašti uz prisustvo komšija i supruge rekavši da ću izgraditi brod…i evo ga. Plan da napravim brod imao sam još prije rata. Tada sam i počeo graditi jedan, ali to je uništeno. Tada sam digao ruke – počeo je rat, ostao sam bez posla, a poslije je najveći problem bio gdje ga praviti”, rekao je za Klix.ba Deljkić kojem se želja za realizacijom zacrtanog sna vratila kada je shvatio da svoje dvorište bez problema može pretvoriti u brodogradilište.

“Slučajno sam upoznao jednog čovjeka koji mi je rekao da ću uz pomoć krana brod lako spustiti iz svoga dvorišta na cestu”, ispričao je sarajevski mornar dodavši da su svi su mislili kako samo mašta.

On ih nije puno uvjeravao jer je oduvijek gajio ljubav prema nautici, moru, rijekama i jezerima. Ipak, takva ljubav košta i da bi pravio brod Seadu je bio potreban novac.“Do toga sam došao rastavljanjem svojih starih mašina i jednog svog Volva. Taj odpad sam prodao, kupio projekat i materijal. Brod je zapravo napravljen od stvari koje meni više nisu trebale. Materijal sam kupovao pomalo i isto tako ugrađivao”, rekao je Sead istaknuvši da je brod pravio u zavisnosti od finansijskih sredstava i vremenskih uslova, jer je plovilo građeno pod vedrim nebom.

Brod koji nosi ime njegove unuke i zove se Mia, Sarajlija je napravio potpuno sam, a stvari koje je morao kupiti su uređaji poput frižidera, agregata i instrumenata.Ove nedjelje brod prvi put ide u vodu – na Jablaničko jezero, gdje će ostati preko jeseni i zime. Tamo će se montirati i njegov jarbol visok sedam metara. Ako sve bude teklo po planu, iduće godine ide u Neum.

“Konačan plan i cilj, ako bude zdravlja i raspoloženja, jeste da sa jedrilicom oplovim Balkan. Iskrcam se u Brčkom na Savi, pa onda krenem prema Beogradu na Dunav, iz Dunava u Istanbul, pa krug oko Grčke, Albanije i na kraju dođem u Neum”, objasnio je Sead koji bi bez podrške porodice i komšija teško okončao svoj projekat.

“Nisam mogao bez njih. Bilo je ovdje brušenja i prašine. Radio sam tako da prvo pogledam da li je neko okačio veš…”, priznao je šaljivo naš sagovornik.

“Kažu da čovjek ima dvije radosti, jednu kada kupi brod, a drugu kada ga proda. Ja sam ih imao više – prva je kada sam kupio projekat, pa onda velika radost kada sam ga završio iz ničega i sve apsolutno sam. Sada će biti radost kada ga odvezemo na Jablaničko jezero, pa će biti radost kada odemo na more”, ispričao je Deljkić.

Kao čovjek koji se uvjerio da je sve moguće, Sead gaji poseban pogled na život i strpljenje koji je spreman proslijediti novim generacijama.

“Meni je rat pobrkao prvobitne planove i zato kažem mlađem svijetu da pokuša nešto slično ukoliko ima prostora i nešto sredstava. Ovo se ne radi odjednom, a hodajući ulicom na pamet ti može pasti ideja koja kaže – Pa mogao bih to tako…”, zaključio je sarajevski mornar.