Savjetujem svim ženama da što više ulažu u sebe, da se što više trude i bore za sebe, jer sigurno će im se to na kraju isplatiti. Svaki trud i svako znanje vrijediće im nekada, poručila je povodom Međunarodnog dana žena svestrana mlada Banjalučanka Ana Lukajić.

Sa 26 godina, osim što je diplomirala na Fakultetu političkih nauka, smjer međunarodni odnosi, Ana je optičar, kozmetičar, poslastičar, teniski sudija, model i vozač visokoteretnih vozila.

Fakutetsku diplomu do sada nije imala priliku da koristi, odnosno da pronađe posao u skladu s tim zvanjem, ali bez obzira na to njen radni dan traje i do 15 sati obzirom da pored povremenih poslova svakodnevno radi u jednoj banjalučkoj optičarskoj radnji i kozmetičkom salonu.

“U optici radim puno radno vrijeme osam sati, a u salonu po potrebi zavisi od koliko imam klijenata zakazanih, a to se uglavnom svodi na najmanje 12 do 15 radnih sati dnevno”, ispričala je Ana Lukajić ekipi Anadolu Agency (AA).

Otišla za poslom

Govoreći o fakultetskom obrazovanju konstatovala je da je vjerovatno sudbina tako htjela da se ne bavi onim za šta se školovala.

“Bila mi je želja da se bavim tim, nije bilo prosto prilike pa sam se preorjentisala na drugu stranu gdje ima i posla”, kaže ona.

Pošto je u srednjoj školi stekla zvanje kozmetičkog tehničara već deset godina bavi se tim poslom.

“Radim nokte i ostale kozmetičke usluge. U optici sam sasvim slučajno došla sam prije dvije godine i naučila i taj posao, zapravo zanat”, rekla je Ana.

Kada je u pitanji vožnja kamiona i autobusa, Ana je krenula od početka, polaganja vozačkog ispita za automobil, a uslijedili su i kamion, motor i veliki kamion.

“Ne znam, prosto je to nekako bilo normalno. Pošto mi se otac i brat bave prevozom bilo je normalno da i ja položim za to iako sam žensko”, kaže mlada Banjalučanka koja se za volanom autobusa i kamiona osjeća kao u običnom automobilu.

Dok joj je otac prenio ljubav prema vozilima, majka je zaslužna za većinu ostalih Aninih usmjerenja, a naročito za znanje i ljubav prema izradi torti.

“To volim da radim, ali ne radim često, sve zavisi od potreba mušterija”, ispričala je ona i dodala da je svi kreativni poslovi ispunjavaju.

Sudi na turnirima u Banjoj Luci

Obzirom da posjeduje ITF licencu za teniskog sudiju, Ana redovno sudi na ATP Challenger Banjaluka, već sedam, osam godina, a osim toga sudila je i na nekoliko turnira u inostranstvu.

Na pitanje kako stiže da se bavi svim tim poslovima Ana Lukajić kaže da je navikla i da joj dan počinje u 6 ujutro, a završava oko ponoći. Ukoliko je prva smjena u optičarskoj radnji, nakon toga odlazi na svoj redovni fitnes trening pa produžava do kozmetičkog salona.

“Onda se to tako spoji, rijetko kad sam kući i rijetko kada imam vremena za sebe izuzev tog treninga što sebi posvetim malo vremena čisto zbog zdravlja i leđa”, kaže ona.

Smatra da je sve stvar navike, da će oni koji su navikli raditi uvijek raditi, a oni koji su navikli raditi malo manje, tako će i raditi.

“Umor, ima ga naravno, ali rijetko kada da ja to osjećam više ljudi primjete na meni nego što ja to osjećam. Navikla sam da radim toliko i kada ne radim onda mi je prosto čudno. Ne osjećam se ja kao ja, osjećam se beskorisno. Zato uvijek propagiram to da ljudi treba da što više stiču znanja i vještina, pogotovo mladi. Naročito djevojke bi trebalo što više zanata da imaju čime da se bave da ne provode vrijeme tek tako nezainteresovano – da ga koriste za nešto korisno, nije bitno šta, samo da se radi nešto. Sama sebi sam čist primjer da se sve na kraju isplati, bilo kakav trud”, kaže ona i dodaje da stečena znanja i vještine niko nikome ne može oduzeti.

Na pitanje da li žene u BiH imaju jednake mogućnosti kao i muškarci odgovorila je da pol nema veze, nego da uspjeh zavisi od toga kakva je ko osoba.

“Kao što vidite sama sam primjer tome da ko hoće i ko se trudi sve može. Može i da radi nokte i da vozi kamion i da pravi torte i sve ostalo. Sve je od osobe do osobe. Što više znanja stičete to vam je bolje i mislim da žene nisu zapostavljene nego samo trebaju biti u stanju da se izbore za sebe i da ulažu u sebe jer to se na kraju stvarno isplati. Svako znanje, vještina sve što novo naučite možete negdje da iskoristiti i da na kraju krajeva unovčite i od toga jako fino da živite. To što ja puno radim, i što se moj dan svodi na toliko radnih sati, to je moj izbor, svjesna sam da ću to morati smanjiti, ali prosto sad je tako, meni odgovara, pa ćemo vidjeti dokle”, kaže ona.

Kada je u pitanju odlazak mladih iz BiH u potrazi za poslom Ana Lukajić smatra da je normalno da idu oni koji se nisu pronašli ovdje, ali samo ako su dali svoj maksimum.

Dodaje da svi očekuju velike plate u inostranstvu a zanemaruju da radno vrijeme često počinje od 5 časova, da su vikendi radni.

“Mislim da ovdje ima posla i da ne bi trebalo toliko da idu, da treba samo malo više da se potrude i da ulažu u sebe”, smatra Ana Lukajić.

Pored svih svojih poslova, ona uspijeva pronaći i vremena za prijatelje iako je to jako malo. Zapravo svoje slobodno vrijeme uglavnom prepušta porodici i prijateljima koji često nemaju razumijevanja za njene brojne obaveze.

“Svi govore: Prođe život Ana smanji, a ja uvijek govorim još samo ovo”, ispričala je ona i dodala da joj majka govori da kod nje nikada neće nestati “još samo danas ili sutra” da završi jer uvijek pronađe nove obaveze i nešto novo.

Anadolija