U prvih devet mjeseci 2014. godine u FBiH su evidentirana dva kaznena djela “Iskorištavanje djeteta ili maloljetnika radi pornografije”, za što su prijavljene dvije osobe.

Od 2010. godine Međunarodni forum solidarnosti – Emmaus primio je putem SOS linije za prijavu bilo koje vrste zlostavljanja djece putem informacijskih i komunikacijskih tehnologija (www.sigurnodijete.ba) ukupno 357 prijava.

Od ukupnog broja prijava, 74 se odnose na dječju pornografiju, neprimjerenu online komunikaciju i druge oblike zlostavljanja, te hakiranje Facebook profila. Samo u prvih sedam mjeseci ove godine devet od 24 primljenih prijava upućenih putem SOS linije bile su vezane za dječju pornografiju i neprimjerenu online komunikaciju.

Po riječima šefice sarajevskog ureda Međunarodnog foruma solidarnosti Emmaus Amele Efendić, u BiH ne postoje adekvatni podatci o tome koliko je djece zlostavljano posredstvom informacijskih i telekomunikacijskih tehnologija.

“Mi još nemamo adekvatne podatke iz posljednjeg popisa stanovništva, tako da zapravo ne znamo uopće koliko djece posjeduje računalo, koliko vremena provode na njemu, koliko imamo informatičkih pismenih ljudi i slično, pa uglavnom sve svoje preventivne aktivnosti zasnivamo na informacijama iz inozemstva i statističkim podacima koje dobivamo, a prema kojima je svako četvrto dijete zlostavljano posredstvom ITK tehnologija”, kazala je Efendićeva za Fenu, naglasivši kako postoji više vrsta online zlostavljanja.

Po njezinu mišljenju, vjerojatno je najgora vrsta zlostavljanja tzv. vrbovanje djece posredstvom interneta kako bi bili seksualno zlostavljani u stvarnom životu te postavljanje, distribuiranje i skladištenje video materijala zlostavljanja djece, zapravo seksualna eksploatacija djece u svrhu izrade pornografskih sadržaja.

Šefica Emmaus-a naglašava kako se ne mogu zanemariti ni ostali oblici zlostavljanja kao što je “seksting“ – slanje seksualno eksplicitnih poruka, fotografija ili video-snimaka ili pisanih sadržaja koji u sebi nose neku seksualnu konotaciju.

Kada je u pitanju informiranost naših građana, ona smatra kako bh. javnost nije dovoljno informirana o ovom problemu.

“Mi se zaista programski trudimo da nađemo neka sistematska rješenja za problem zlouporabe djece posredstvom ITK-a tehnologija. Tako smo sudjelovali i u izradi Akcijskog plana za zaštitu djece i sprječavanje nasilja nad djecom putem ITK-a tehnologija u BiH (za razdoblje 2014.- 2015. ) kao i priručniku se za monitoring tog akcijskog plana, no, nažalost, iako postoje i plan i priručnik, naša država još uvijek nije izdvojila adekvatna financijska sredstva kako bi se radilo na tim aktivnostima”, ističe Efendićeva.

Inače, tokom 2009. godine, Emmaus je u suradnji s Ministarstvom sigurnosti BiH i donatorima Save the Children Norway i OAK Fondacijom, započeo realizaciju projekta sprječavanja dječje pornografije i pedofilije posredstvom informacijskih i telekomunikacijskih tehnologija, kao prvog projekta takve vrste u Bosni i Hercegovini.

Najznačajniji dio projekta je uspostava web portala Sigurnodijete.ba, kojim je uspostavljena prva online SOS linija za prijavu neprimjerenog sadržaja. Sve prijave posredstvom web portala su potpuno anonimne, a sve se analiziraju u suradnji s entitetskim agencijama za provođenje zakona s kojima Emmaus surađuje u realizaciji projekta.

“Imamo dosta prijava odraslih ljudi koji tokom surfanja za odraslim pornografskim sadržajem nađu eksplicitne sadržaje dječje pornografije, odnosno seksualno iskorištavanje djece u svrhu pornografije”, naglašava Efendićeva, koja je opet napomenula kako sve prijave ostaju anonimne, da ih obrađuju ljudi koji su obučeni za to i da je sva zaštita osobnih podataka zajamčena.

Federalna uprava policije raspolaže kapacitetima i potrebnim resursima za istraživanje ove vrste kaznenih djela. Međutim, da bi se adekvatno mogli boriti protiv ove pošasti potrebno je kontinuirano educirati djecu, i prvenstveno roditelje.

Roditelji su ti koji bi trebali “vršiti kontrolu” onoga što djeca rade na internetu, jer u ranijim slučajevima, kada su u pitanju društvene mreže, utvrđeno je da su u velikoj većini slučajeva akteri dragovoljno sačinili sporne fotografije i samovoljno ih objavili, bez svjesnosti kako se mogu vrlo lako zloupotrijebiti. Korisnici interneta moraju biti svjesni da je internet javni prostor i kao takav je dostupan svima, smatraju u FUP-u.

Inače, službenici Federalne uprave policije kontinuirano, u suradnji sa NVO sektorom, educiraju roditelje i djecu u osnovnim i srednjim školama sa svrhom prezentacije opasnosti na internetu i kako se od njih najadekvatnije zaštiti.

Međutim, potreban je veći angažman socijalnog i obrazovnog sektora, nevladinih organizacija i medija u smislu prevencije i edukacije, ističu iz Federalne uprave policije.

Ombudsmen Jasminka Džumhur ističe kako ograničena pismenost populacije vezano za masovne komunikacije, gdje je uključena i komunikacija putem interneta, dovodi do toga da nemamo adekvatan odgovor na sve učestalije slučajeva zlostavljanja djece putem interneta.

Govoreći o prevenciji takve vrste nasilja, napominje kako su najveći korisnici interneta upravo mlade generacije, odnosno djeca te da samim time i roditelji moraju biti upoznati s mogućnostima koje pruža internet, odnosno i oni i djeca moraju se upoznati sa sigurnim korištenjem interneta.

“Pitanje prevencije zlouporaba putem interneta zahtjeva da i odrasli moraju uspostaviti neke mehanizme kontrole nad svojom djecom, a posebno institucije koje to moraju pretočiti u zakonska rješenja”, naglašava Džumhur.

Što se tiče zakonskog rješenja toga problema, napominje kako su kazne nasilja nad djecom često preblage, da se često primjenjuju određene olakšavajuće okolnosti prema počinitelju i slično… zbog čega smo svi generalno nezadovoljni.

Sav taj neefikasan mehanizam u dijelu koji se odnosi na kažnjavanje počinitelja takvih krivičnih djela ne djeluje preventivno na druge i ne šalje jasnu poruku da su takve radnje zabranjene, smatra Džumhur, dodajući kako se postojeće zakonska rješenja moraju preispitati.

Napomenula je kako Ombudsmeni registriraju i žalbe koje se odnose na pitanje zlouporabe objavljivanja osobnih fotografija putem medija.

“U slučajevima kada su djeca bila žrtve takvih radnji, onda mediji često preuzmu te fotografije i objave ih, zbog čega mi stalno pokušavamo ukazati da nema te društvene opravdanosti kojom će se anulirati obveza zaštite privatnosti djece putem objavljivanja fotografija”, zaključila je Džumhur.

Prema UNICEF-u, na internetu se može naći više od milion slika 10 – 20 000 djece koja su seksualno zlostavljana. Identificiran je samo mali broj takve djece. Većina ih je nepoznata, napuštena i vjerojatno još uvijek izložena zlostavljanju.

Internet je postao veoma atraktivno mjesto za one koji produciraju i one koji konzumiraju dječju pornografiju zbog brojnih razloga. Ovaj medij je brži, jeftiniji od svih ostalih i omogućuje jednostavno trgovanje ilegalnim sadržajima. Djeca koja su zlostavljana u njihovim su poslovima tretirana poput bilo koje druge robe koja se prodaje. Predstavljena su u katalozima sa slikama i mjestima gdje se nalaze podaci o njihovim godinama, nacionalnosti, psihičkim osobinama i mjestima gdje stanuju.

Pojedinačne mjere borbe protiv pedofilije nisu davale željene rezultate, ali uključivanjem šire međunarodne zajednice od lokalnih do najviših razina, prilagođavanjem zakona (veće kazne, nema olakotnih okolnosti), razvojem cyber-policije, širenjem ispravnih socijalnih i kulturnih vrijednosti i na Internet, te educiranjem roditelja i djece, moguće je stvoriti sredinu u kojoj će djeci biti osigurano normalno i zdravo odrastanje.

Neke države idu i dalje. Tako je Makedonija prva država u regiji koja uvodi hemijsku kastraciju osuđenih pedofila zbog dugogodišnjeg problema s rastućim brojem slučajeva seksualnog zlostavljanja djece i blage kaznene politike koju su provodili makedonski sudovi.

Osim hemijske kastracije, uvode se i strože zatvorske kazne. S novim izmjenama i dopunama krivičnog zakona, koje je vlada predložila, pedofili u Makedoniji bit će dovedeni u situaciju da donesu tešku odluku: dobrovoljna kastracija i manja zatvorska kazna ili doživotni boravak iza rešetaka.

Skoro svaka razvijenija država ima i registar pedofila, a o preblagim kaznama za počinitelje i izmjenama zakona trebala bi se što hitnije pozabaviti i naša država koja na pitanju zaštite djece od ovakvih slučajeva ne radi gotovo ništa i kao i po svemu drugom i u rješavanju ovog problema jako kasni.

Naime i Parlamentarna komisija za ljudska prava Vijeća Europe u maju 2010. zaključila je da države članice trebaju uspostaviti registar seksualnih prijestupnika prema čijem su mišljenju takvi registri bitni za svaki sustav provjere i sprječavanja takvih ljudi da nađu posao s djecom.

U posljednje vrijeme zlostavljanje djece putem interneta uzima sve više maha pa bi bilo krajnje vrijeme da i odgovorni u BiH poduzmu odgovarajuće korake u sprječavanju ovoga zla, ako ničim drugim, onda uvođenjem istih mjera kao, npr. u Makedoniji.

(FENA)