Bez obzira na datum i vrijeme, ponekad smo izgubljeni u svemu. Bez obzira ko je oko nas ili ko se pojavljuje možda čak i prvi put, mi smo izgubljeni. Ne znamo koliko je sati, a gledamo u sat. Ne znamo koji je dan, a kalendar se nalazi iznad našeg radnog stola. Bez obzira na dešavanja oko nas čak i velike stvari kada se dogode ne osjetimo i ne dobijamo nikakav osjećaj za sve to što nas okružuje.

Da li jednostavno smo se pogubili u ovom svijetu ili pak ne pronalazimo razlog da ne budemo pogubljeni i da se pronađemo. Neki od nas pokušaju stvoriti svoj svijet, pa se razočaraju. Zaboravljamo koliko je bitno ne propuštati trenutke koliko je bitno imati obzir za sve oko nas i ako to ponekad ne moramo pokazati. Jer jednom neće biti niti tog zidnog sata, niti kalendara iznad radnog stola. Neće biti ljudi oko nas, a još manje dešavanja. Gubimo se u brzom životu ni svjesni da jednog dana ćemo imati sav taj mir oko sebe, a nećemo imati ništa drugo. Taj dan nas neće zanimati ni koji je datum ni koliko je sati, a možda će nas baš tad zanimati dok nepomično spavamo i poneku pjesmu ptice čujemo. Čut ćemo mi još mnogo toga, ali nećemo imati mogućnost nikome ništa reći, nikoga zagrliti, jer ćemo biti u zagrljaju zemlje koja nas je prisvojila sebi. Zapitajmo se, koji je datum, koliko je sati, pokažimo danas da nekoga volimo, da nam je bitan i zapamti datum, pa ga svakim novim danom prekopiraj.

Onom starom zidnom satu promjeni baterije, a na kalendaru prekriži broj dana koji je prošao, dan prekriži, a uspomene ostavi za sva vremena. Jer u sjećanja samo emocija ulazi. Prošao je 8. mart iznenadi sve oko sebe, pa ga proživi ponovo i ako je 9-ti broj nije odrednica u životu… Nemoj zakasniti…

Autor: Hamed Dii