12.aug.2015
Nije ovo jedan od smiješnih videoklipova na koji ćete naletjeti dok po ko zna koji put listate današnje novosti na facebook-u. Ovo je babo tužna istina današnjice, toliko tužna da ljudi čak i ne primijete da se nešto događa.
BH Telecom je prošle godine pokrenuo istraživanje na temu “Je li se Vaš smartphone pretvorio u ovisnost?”. Oni nisu bili jedini, mnogi su pokrenuli ovo pitanje s ciljem da se ljudima ukaže na jednu prijetnju koju su današnji ovisnici smatrali vicem, ali eto, ispostavilo se babo da to nije nikakav vic, već naša realnost.
Sve ovo ne bih pisala da se nisam našla u situacija kada sam shvatila da moje društvo drži telefone u rukama, njih petero, umjesto da razgovaraju jedno s drugim. Niko nije riječi progovorio, svi su čekali nešto i pokušali da nađu šta zanimljivo ili što bi rekli “šokantno”, ono što bi ih učinilo ponovo sretnim.
Istraživanje koje je na sveučilištu Harvard provedeno na uzorku od 1600 menadžera i biznismena, pokazalo je nevjerojatne rezultate:
Babo dragi, jedno drugo posmatramo kroz ekrane, čini nas ono što imamo na “zidovima”, ne znamo ni razgovarati jedno s drugim. Učinili su i pružili nam sve kako bi komunikaciju učinili što jednostavnijom, a nisu trebali, babo trebali su nas pustiti da se patimo dok razgovaramo jedno s drugim i gledamo oči u oči.
Trebali su nas babo pustiti da budemo ljudi a ne mašine, da znamo za sva pravila verbalne i neverbalne komunikacije, da znamo kako se treba ponašati u javnosti, te ono najbitnije, trebali su nas pustiti da održavamo veze sa ljudima, ali babo mi ih uništavamo.
Trebali su nas jednostavno pustiti da se družimo, pričamo, poštujemo, volimo, ali babo, ljudi samo gledaju u telefone.