Kada su roditelji malene Iris Grace Halmshaw otkrili kako njihovo dijete boluje od jakog oblika autizma, pokušali su sve što je u njihovoj moći da Iris približe sebi i svijetu koji je okružuje. Nakon niza pokušaja i promašaja, na red je došla terapija slikanjem, nedugo nakon toga ova trogodišnja djevojčica je svima pokazala koliko malo znamo o neobičnim sposobnostima uma zarobljenog u autizmu. Iris je danas petogodišnja djevojčica čija se remek dijela uspoređuju s najvećim ostvarenjima impresionizma.

Arabella Carter-Johnson je, kao prava mama, svome djetetu pokušala olakšati premošćivanje barijera koje autistični ljudi i djeca često nose poput stigme, svojoj kćeri Iris je omogućila izražavanje i nevjerojatnu terapiju uz pomoć vodnih boja i papira. Autisti se na oko čine zatvorenima i u potpunosti izgubljenima u našem užurbanom i komunikativnom svijetu, no to je zapravo zbog toga što oni komuniciraju na potpuno drugačiji način, način koji ponekad ne iziskuje riječi.

Njihov mali zatvoren svijet, često nema mjesta za druge ljude, odnose, priče, komunikaciju na moderno prihvatljivom nivou, osim toga autizam se danas još uvijek smatra poremećajem kojeg je nemoguće „izliječiti.“ Stoga i ne čudi što se autisti najčešće ostavljaju po strani, ne zbog njihove nemogućnosti komuniciranja s ostatkom svijeta, već zbog toga što ostatak svijeta ne uspije shvatiti na kakva način oni mogu „razgovarati“ s nama.

Matrix World je u brojnim tekstovima pisao o problemu autizma, cjepiva – kao najvećeg stvaratelja istog poremećaja, i genijalnosti koja se u velikom broju slučajeva pojavljuje među ljudima s autizmom.

Da Iris nije usamljena u svojoj genijalnosti pokazuju i naši prijašnji tekstovi u kojima smo pisali o Stephenu Wiltshireu i Kimu Peeku. Sigurni smo da ovakvih slučajeva ima na pretek, no mi ih još uvijek nismo oktrili.

Umijeće slikanja malene Iris Gace rijetko koju osobu može ostaviti ravnodušnu, njena djela se danas prodaju po ciframa od hiljadu funti, a prihodi idu isključivo grupama koji se bave rehabilitacijom autistične djece i naravno na boje i papir koje Iris svakodnevno treba.

Prije nego li je Iris počela slikati, nije čak niti raspoznavala svoje ime, te nije govorila niti jednu jedinu riječ, danas, nepunih 20 mjeseci od početka svoje slikarske karijere, Iris svaki dan uči sve više riječi i koristi ih kada god želi komunicirati sa svojom mamom ili svojom mačkom Thulom koja je prati u stipu poput kakvog psića.