Iz perspektive četverogodišnjeg djeteta rat nije bio strašan kao što je ustvari bio. Šabanovo vojničko odjelo nije bila uniforma u kojoj je krenuo na liniju ne znajući da li će se vratiti svom Almedinu i svojim kćerkama, nego malo čudnija odjeća od one koju je imala priliku vidjeti. Takve boje je vidjela samo na ruksaku kad su ga vraćali komšiji nakon što joj je babo poginuo..Iz priča zna da je taj dan plakala i govorila da joj vrate ruksak jer je to babino.. Ruksak je komšija sklonio i više ga nikad nije vidjela, kao ni babu..

Tog jutra Šaban je krenuo,  znat će kasnije, na ratište. Krenuo je svojim životom braniti domovinu od agresora. Trčkarala je po kršiću ispred djedove kuće i vikala: „Šabane, Šabane gdje ćeš to..“ Ne sjeća se šta joj je odgovorio, ali ne sumnja da joj je kao i uvijek uputio lijepe riječi.. A samo godinu prije Šaban je na dženazi njenog babe rekao da mu sačuvaju mjesto pored njegovog mezara… Sačuvali su… Nažalost, i ukopali ga tu…

Sjeća se i da je mati pješke išla u bolnicu jer joj je brat ležao u istoj. Teško je bio ranjen. Imao je nešto malo više od dvadeste godina. Prebacili ga na liječenje u Italiju.. Nekoliko godina ga nismo vidjeli. Ali hvala Bogu vratio se živ..zdrav manje-više. On je svoju mladost dao za domovinu.. Bio je spreman i život dati..

Sjeća se i da su tetka nosili u bolnicu. Bio je teško bolestan. Posljedica boravka u rovu.. Sjeća se da je pred kućom bilo puno ljudi. Nije znala zašto..Ljuljala se na ljulji sa rođakom..Kasnije je sznala, bila je tetku dženaza..

Rat iz perspektive djevojčice nije bio strašan kakav je ustvari bio..Ali ta djevojčica je rasla i vidjela sve posljedice agresije.

Mnogo je djevojčica i dječaka, mnogo je ljudi i žena, mnogo je boraca, mnogo je onih koji imaju svoje asocijacije na Dan Armije. Mnogo je onih koji se posebnih ljudi sjete baš na ovaj dan. Eto, ona se  sjeti babe, Šabana, daidže, tetka i svih ostali šehida i boraca koji su dali i bili spremni dati život za domovinu.

Neka vam je hvala

„Šabane, Šabane, gdje ćeš to“.. U Džennet ako Bog da otišao hrabri čovječe…