Nakon drugog porođaja imala sam niz operacija poslije kojih je došlo do zastoja rada reproduktivnih organa i nastupio je sekundarni sterilitet. Želja za djetetom je toliko jaka i samo molim dragog Allaha da bude sve uspješno i hairli, i za mene i za muža, i da se obradujemo.

Koliko jaka može biti želja za potomstvom jedne žene pokazuje primjer Amire Džafić iz Sarajeva, koja se iz rodne Srbije, zbog ljubavi, doselila u našu zemlju. Ali, kako nije državljanka BiH, tako ne može ostvariti pravo da dospije na listu za refundiranje sredstava za vantjelesnu oplodnju. No, to je nije pokolebalo te se ova vrijedna 39-godišnjakinja okrenula svom talentu za sakupljanje novca. Vještine heklanja, koje je još kao djevojčica usvojila od majke, koristi za stvaranje odjeće i predmeta koje prodaje putem Facebook stranice “Heklanjem do potomstva“. U razgovoru za naš magazin Amira prenosi da je njena ideja naišla na veoma pozitivne reakcije.

– Heklanje je moj hobi, to me smiruje, to volim i to je jedna od stvari za koje smatram da nisam uzalud utrošila vrijeme. Došla sam na ideju da pokušam napraviti nekoliko artikala koje bih prodala, nadajući se da za koju godinu mogu prikupiti barem pola sredstava, a cjelokupni proces od oplodnje, terapija, nalaza i pregleda košta blizu 8.000 KM. Zahvalna sam mojoj divnoj prijateljici koja me motivisala s nazivom stranice – kaže nam Amira, koja inače ima dvoje djece iz prvog braka i želi se ponovno ostvariti kao majka, ali nakon dugogodišnjih bezuspješnih pokušaja da ostane u drugom stanju sa sadašnjm suprugom shvatila je da je jedini način vantjelesna oplodnja.

Nakon što je saznala da nema pravo na refundaciju troškova, nije posustajala, nego je prodajom heklanih stvari uspjela već prikupiti gotovo cijeli potrebni iznos.

– U pitanju je sekundarni sterilitet. Nakon drugog porođaja imala sam niz operacija poslije kojih je došlo do zastoja reproduktivnih organa, odnosno začepljenja. Išla sam od doktora do doktora, nema klinike na koju nisam otišla da tražim to „drugo mišljenje“ u nadi da će mi neko drugi reći: „Ma možeš ti to“. Bilo je momenata kada sam bila skrhana, tužna, nisam to mogla baš junački da podnesem, ali probala sam sve što su mi nudili i što je bilo u našoj finansijskoj i psihofizičkoj moći – prisjeća se Amira.

Ona uglavnom hekla stvari za bebe poput dekica, čarapica i kapica, a u njenoj šarolikoj ponudi mogu se pronaći i korpice u obliku srca.

– U svaki komad koji napravim uloženo je mnogo truda i ljubavi. Osnovama heklanja naučila me moja majka kada sam bila peti ili šesti razred osnovne škole. Tada je moja starija sestra izrazila želju da nauči, a uz nju sam i ja poželjela i naučila evo nešto što mi i danas, elhamdulillah, koristi – govori Amira.

Svaki njen ručni rad je unikatan i u njega su, osim ljubavi, utkane i molitve.

– Želja za djetetom je toliko jaka da uz svaki ubod molim dragog Allaha da bude uspješno i hairli, i za mene i za mog muža, pa eto da se obradujemo. Svaki ubod ima jednu dovu. A, cijene mojih radova su koliko ko može da halali. Ja, naprimjer, kažem da za korpicu potrošim materijala za pet maraka, znači, ako mi neko može dati šest maraka za ovu korpicu, ja ću biti izuzetno zahvalna, jer ta jedna marka mnogo znači – poručuje Amira.

Suprug joj je ujedno i najveća podrška te, iako ne pokazuje emocije, mašta o danu da postanu roditelji.

– On je tip osobe koja ne iskazuje baš tako olako svoje emocije. Na njemu nećete nikada vidjeti da kaže “juhu”, niti ikakve druge gestikulacije, ali ja ga znam. Meni je dovoljno da ga ja znam i da te njegove reakcije utječu na mene i na ono za šta se ja borim – zaključuje naša sagovornica, kojoj predstoji procedura vađenja svih nalaza i priprema za ispunjenje velike želje.

Izvor: Azra magazin