Kalesija 13°

Amir Bećirović: “Hladna februarska noć..”

Istina je konačno spustila svoj poljubac na njeno čelo. U mračnoj sobi, pokrivena jorganom, koji je njena nana sašila da joj unuka ne osjeti hladnoću februarskih noći, slušala je otkucavanje kazaljke na satu koja pokazuje sekunde i pitala se o tome da li svima ovako sporo noći prolaze. Zamišljala je vrijeme kao prostor svoje tamne sobe dok je gledala svoje uspomene raspoređene po prostoru i u vremenu. Iz mraka, u udaljenom uglu sobe,  nizali su se obrisi knjiga na policama  poredanih po autorima i bojama korica koje su u tami skrivale svoje nazive ali  ona se dobro sjećala svakog sajma knjiga, dana i sata kada ih je kupila i uspomena koje su sa sobom nosili likovi  skriveni u već sada od nekih požutjelih listova. Sat sa pozadinom  Miki i Mini Mausa, koji su se držali za ruke, pravio je uznemirujuću buku te februarske noći dok je kazaljka koja pokazuje sekunde pravila još jedan krug i pomicala minute naprijed prema svitanju… U tamnim februarskim noćima i Miki i Mini nisu izgledali tako nevino i sretno.

Kako je vrijeme odmicalo mekani plišani medvjed sa natpisom Volim Te sve više je ličio na lika iz horor filma kada zao duh uđe u nevinu igračku i oživi je u domskim duhom. Toplota je  svakim otkucajem kazaljke sve više osvajala prostor njene sobe jer se desila havarija u sistemu grijanje kvarta u kojem je živjela. Sunce je zadnjih dana otopilo hladnu zemlju i cijevi koje su dovodile toplotu u njen stan su pucale po čitavom naselju. Uzalud su  radnici koji su održavali toplovod pokušavali da poprave kvar ali velika razlika u temperaturi u danu i noći je činilo da se stalno novi kvarovi pojavljuju.

Preko dana sunce bi grijalo njenu sobu okrenutu prema istoku, ali zimski dani su kratki i okolne zgrade bi brzo zaustavile dolazak sunčevih zraka do njene sobe.

Toplota je svakim otkucajem sata izlazila kroz prozor iznad njene glave kroz kojeg je gledala čisto nebo okićeno zvijezdama i misli su je vodile na put do njih . Gledala je na DiscoverySC da su se te zvijezde već ugasile prije par miliona godina ali njihovo svjetlo će joj  još dugo kititi nebeski svod i davati snagu da preživi duge zimske noći.

Uznemirujuća buka kazaljke koja pokazuje sekunde na satu sa pozadinom Miki i Mini Mausa koji su u ovoj hladnoj noći ličili na sve osim sretan par uznemiravala je njen mir i u svom umu sabrala je sate i minute i shvatila je da ih ima 1440 u jednom danu, 1440 remećenja njenog mira i hitro poput srne se propela zbacila sigurnost naninog pokrivača skinula sat sa zida. Izvadila je  stare baterije koje su već ispuštale kristale kiseline koji su joj izjedale ruku koja ih je prvi puta nježno stavila i radovala se što sad besprijekorno radi. Osjetila je bol u desnoj ruci i znala je da je uradila pravu stvar. Na satu je ostalo vrijeme 1:12 minuta… Opet je obuzela misao o vremenu da li je vrijeme sada stalo kako je ne uznemirava kazaljka koja pokazuje sekunde po 1440 puta u jednom danu… a san joj nije dolazio na oči. Znala je da je to jedna od onih noći kada nebo za nju priprema predstavu…

Dok se provlačila kroz tamnu sobu u svijetlo zelenoj pidžami koju joj je poklonio otac za 22. rođendan uzela je knjigu sa vrha police, jednu među prvim koju je kupila sebi. Pričala je o mladiću koji je sanjao san da krene na put kako bi pronašao blago koje je čitavo vrijeme bilo tu na mjestu sa kojeg je i krenuo. To je podsjetilo na onu kazaljku koja pokazuje sekunde i njene krugove koje neumorno pravi ali svaki put za jednu minutu, jedan korak naprijed.

Uzalud je pokušavala da ponovo čita tu knjigu kako bi, kao i bezbroj puta do sada, zajedno sa junacima priče utonula u san ali i uvijek ima Ali koji kvari naše planove i mijenja naše planove.

Hiljade malih kometa koje su upadale u zemljinu atmosferu i sagorijevale u najljepšoj predstavi koje nebo može da priredi samo strpljivima, osvijetlile su noć. Osjetila je da su to komadi njene davno ugašene zvijezde opet uljepšali joj hladnu noć. Na trenutak soba je postala ponovo svijetla i topla ali više nije bilo kazaljke koja otkucava 1440 sekundi u jednom danu da joj remeti doživljaj topline i svjetla koji joj je priredila njena ugašena zvijezda sa kojom je osjetila povezanost kao nikada prije kada je gledala kao topla svjetluca na noćnom nebu.

Odjednom je sve mirisalo na tišinu i mir koji joj je remetila kazaljka koja se uvijek vrtila u krug 1440 puta na dan.

Prizor koji je doživjela podsjetio je na prizor dolaska tri kralja vođenih Halevom kometom do Betlehema u trenutku rođenja Isa a.s. i svjetlom kojim je Njegovo a.s. srce ispunilo svijet kao predznak dolaska Ahmeda. Opijena mišlju o prizoru kojem je prisustvovala osjetila je da toplota i neka svjetlost ponovo ispunjavaju njenu sobu i da je straha nestalo. Provirila je ispod naninog ručno rađenog jorgana i vidjela je da sviće. Da sunce ponovo zagrijava njenu sobu. Pogledala je u svoj mobitel Accuweather je predvidio dug vremenski period sunčanog vremena i visokih temperatura za ovo doba godine.

Bila je sretna što će, konačno, radnici centralnog grijanja prestati da od ranih jutarnjih sati bukom mehanizacije uznemiruju njena istančana čula.

Sklopila je svoje, mirne oči, a pored glave joj je ostala knjiga koja govori o mladiću koji je išao na put da nađe blago, i počela da sanja taj isti san kao mladić koji je išao na put da nađe blago koje je bilo uvijek tu ali čekalo da sam putnik…..

Znate nešto više o temi ili želite prijaviti grešku u tekstu?

    Ukoliko imate više informacija o temi ili nam želite prijaviti grešku možete nas kontaktirati i na e-mail: ntv@neon.ba.

    Komentari

    Kalesija: Otvorena savremena benziska pumpa i autobuska stanica, inves …

    Fudbaleri “Mladosti” i “Sloge” ostvarili pobje …

    Veliki požar na “Dom smreka” Srebrenik, jedna osoba premi …

    TK pooštrava mjere: Kazne i za one koji daju novac prosjacima

    Želite smršaviti do ljeta? Učinite ove četiri jednostavne promjene …

    Draga naša razrednice…

    CLOSE
    CLOSE