Sve zavisi od čovjeka do čovjeka i šta on želi. Nama je fino, normalno živimo. Ima ono i problema. Recimo zdravstvo nije na visokom nivou. Ni put nije idealan, ali je recimo daleko bolji nego prije.

Skelani su od centra Srebrenice udaljeni više od 40 kilometara, i nalaze se na samoj granici sa susjednom Srbijom. Nekada je skelansko područje, u kojem žive Bošnjaci i Srbi, brojalo više od 10 hiljada stanovnika, dok ih je danas nešto više od hiljadu. Nakon rata prvi povratnici Bošnjaci su se počeli vraćati 2000. godine. Stanovništvo se uglavnom bavi poljoprivredom, stočarstvom i pčelarstvom.

Med izvoze u Japan

Mujo Salihović se 2002. godine vratio sa svojom porodicom na Skelane. Bio je inicijator povratka Bošnjaka na svoja imanja i kuće koje je trebalo ponovo sagraditi. Bavi se pčelarstvom i obavlja dužnost predsjednika Udruženja pčelara “Skelanka“. Udruženje je osnovano 2007. godine i u njemu zajedno djeluju Bošnjaci i Srbi.

– Udruženje funkcioniše dobro, tako da je pčelarstvo na ovom području na jednom zavidnom nivou. U toku je adaptacija objekta za pakovanje, proizvodnju i plasman na tržište meda i pčelinjih proizvoda. Sigurno ćemo biti u poziciji da našim građanima širom Bosne i Hercegovine možemo ponuditi kvalitetan med. Početkom maja objekat bi trebao biti spreman za korištenje. Već imamo postignut dogovor s jednom japanskom firmom da izvozimo med u Japan – kaže Salihović.

Dodaje da na području općine Srebrenica ima veliki broj pčelara.

– Sve svoje proizvode možemo da prodamo. Sa povećanjem i obimom proizvodnje u narednom periodu možda dođemo u poziciju da imamo probleme, ali naš med je jako kvalitetan i mislim da se uvijek dobar proizvod može prodati. O kvaliteti meda svjedoče i brojna priznanja sa raznih takmičenja i sajmova. Naš med je čist i organski i jednostavno imamo ono što Evropa traži danas – kaže Salihović.

Poručuje mladim pčelarima da se ozbiljno posvete pčelarstvu i da ne misle samo o finansijskoj koristi. Salihović ističe da se na području Skelana u posljednjih nekoliko godina razvilo malinarstvo. Samo tokom prošle godine sa područja Skelana proizvedeno je više od 600 tona maline.

– Plasman je zagarantovan što je jako dobro. Sve je više onih koji se posvećuju razvoju malinarstva. Ovdje imamo tri hladnjače za otkup maline. Ima i nekoliko firmi koje se bave otkupom mlijeka. Imamo i ljudi koji se bave stočarstvom, pa tako imamo onih koji imaju stada koja broje po 300 ovaca. Ima neke perspektive, a posebno mladi ljudi trebaju shvatiti da sami sebi moraju stvoriti uvjete za budućnost – zaključuje Salihović.

Selo Barakovići su od Skelana udaljeni nekoliko kilometara. Nalazi se blizu rijeke Drine. Prije rata brojalo je 20-ak kuća, a danas ih je obnovljeno nekoliko i tu su četiri porodice koje su na ovom mjestu stalno nastanjene. Almir Muminović se u Barakoviće vratio u julu 2002. godine sa porodicom.

Život u šatoru

– U šatoru smo živjeli sedam mjeseci. U decembru 2002. godine uspjeli smo ući u kuću, tad je kuća pokrivena i jedna soba osposobljena. I to zahvaljujući Federalnom ministarstvu za izbjelice. Moj sin je prvi rođendan dočekao ovdje, a danas je veliki momak. Poslije toga sam dobio i kćerku. Uspjeli smo da obnovimo naše imanje tako da nam je fino sad. Mada, put od tog jula 2002. godine do danas nije bio nimalo lahak. Mi nemamo nikakvih problema, odmah s druge strane je Srbija i mi smo na samoj granici. Međutim, svako se bavi svojim poslom. Mi ovdje živimo sa zadovoljstvom – kaže Muminović.

Njegova porodica se danas bavi malinarstvom, pčelarstvom i skupljanjem gljiva i ljekovitog bilja.

– Cijela porodica je uključena u rad. Gljive su nekako postale hobi, i svi se uključimo kad je period rasta gljive. A ovo područje je izuzetno bogato gljivama. Svi u porodici doprinose onoliko koliko mogu. Imamo tri duluma malina, od čega se može pristojno zaraditi. Otkup je zagarantovan, osim toga i malo meda se proizvede što također donosi korist. Sve zavisi od čovjeka do čovjeka i šta on želi. Nama je fino, normalno živimo. Ima ono i problema. Recimo zdravstvo nije na visokom nivou. Ni put nije idealan, ali je recimo daleko bolji nego prije nekoliko godina. Jednostavno moja porodica ovdje živi i funkcioniše kao i mnoge druge širom Bosne i Hercegovine – govori Muminović.

I naš drugi sagovornik na kraju poručuje mladim ljudima da se vrate, da dođu i pokušaju obnoviti svoja imanja i kuće.

A. Mehmedović/Faktor.ba