Sabahudin Mehić jedini je povratnik u selu Dimnići koje je udaljeno od Srebrenice oko dvadeset kilometara.

Mehića život nije mazio, ranjen je u proteklom ratu. Većina mještana iz naselja Dimnići su nastradali u ratu a oni što nisu, napustili su ovo mjesto poslije istog. Sabahudin se bez obzira na život koji bi ga čekao kao jedinog povratnika u tom selu ipak 2004. godine odlučio vratiti.

Do Srebrenice bi morao pješačiti oko dvadeset kilometara, a to bi za njega bilo teško, kako zbog problema sa nogom, tako i zbog vremenskih prilika po kojima bi morao pješačiti.

Živio je u drvenoj kućici i bez obzira na sve nije htio otići, on je rekao kroz suze da ga je obavezalo da se vrati to što mu je prvi komšija Bajro i njegova dva sina, drugi komšija Bego i njegova četiri sina poginula.

Dobri ljudi su mu pomogli, prije tri godine kupili su mu konja kako bi mu bar malo olakšali što se tiče pješačenja, a njegovoj sreći nije bilo kraja.

-“Jeste lijep, konj je prelijep, hvala dragom Allahu”, kazao je tad Mehić.

Mehiću je tad konj najviše trebao kako bi bez problema petkom mogao ići na džumu i vratiti se. On je kazao kako je nekada morao i sa dvije štake doći iz Srebrenice kući, ali i to je preživio.

Zahvaljujući Federalnom ministarstvu za raseljene osobe i izbjeglice i angažmanu ministra Edina Ramića, prije nekoliko dana Sabahudinu je uručen ključ njegove nove kuće. Kuća je kompletno opremljena a urađena je i termoizolacija.

Sabahudin Mehić sada konačno ima krov nad glavom koji i zaslužuje, a kroz život će i dalje koračati bez obzira na sve prepreke ispred njega.