Priča hadži Sulje i Mujesire Livadić o nekadašnjem i sadašnjem vremenu i načinima življenja i ponašanja.

Avgustovsko sunce je pržilo vražićke mahale. Narod se zavukao u svoje kuće ili u debelu hladovinu avlija, opasanih debelim lozama i lišćem rodnog grožđa koje je opet natkrio kišobran od debala šljiva i krušaka vražićkih. Tamam se insan ponovno navikao na draga lica ovdašnjeg još živog naroda ali zaman, valjalo je krenuti nazad. Ipak sam uspio iskoristiti nekoliko prilika da razgovaram sa najstarijim ljudima.

Koliko sam uspio dokučiti, najstariji vražićki bračni par živi u mahali Seljanski bunar. To je Suljo i Mujesira Livadić. Mujesira je kćerka Salih ef. Muminovića i Emine Alić. Mujesira je rođena 13.07.1923. godine u Janjarima kod Bijeljine, gdje je njen otac službovao u svojstvu džematskog imama. Tamo je ostala sve do 1938. godine, kada njen otac dobija službu u džematu Vražići.

Mujesira se za svog Sulju udala davne 1943. godine a vjenčao ih je po preporuci njenog oca, džematski imam u Vražićima Emin ef. Hodžić, a u teftere zaveo Gani ef., kadija u Brčkom. Suljo i Mujesira ove godine obilježavaju visok jubilej u svom braku. Tačno 68 godina jedno drugom u oči gledaju, strpljivo jedno drugo slušaju, i hizmet čine ko prije kome stigne.

Za Mujesiru je značajno da je od majke naučila vještinu krojenja i šivenja muških šalvara. To je posebno usavršila na kursu za šivilje u Trnavi gdje je sa 16 godina skrojila i sašila prve šalvare. Od tada nije brojila koliko je skrojila i sašila ove odjeće za djecu, omladinu i odrasle ljude. Zadnje šalvare je sašila 1984. godine za svog svekra Sulejmana Livadića, a zadnje je srezala krajem jula ove godine.

Piše: Nijaz SALKIĆ