Ove godine navršava se 20 godina otkako se na zvaničan, takmičarski način igra odbojka u Kalesiji. Za ovih 20-ak godina kalesijska odbojka je doživjela velike uspjehe. Ženski odbojkaški klub „Polo“ Kalesija je tri puta bio državni prvak. Igrali su u evropskim kupovima. Nisu ni muškarci zaostajali. OK Bosna je također igrala u Kupu CEV-a. Danas su premijerligaši. Ove godine su bili finalisti Kupa BiH. ŽOK Polo je ugašen, ali tu tradiciju nastavlja ŽOK Bosna. Odbojkašice kalesijske Bosne su ubjedljivo prve u Super ligi Federacije BiH i najveći su favoriti za plasman u najviši rang.

Najveći “krivac” za razvoj odbojke u Kalesiji je Hamid Subašić, sadašnji direktor svih reprezentacija BiH i član Izvršnog odbora Odbojkaškog saveza BiH. Dvadeset godina igranja odbojke u Kalesiji bio je povod za razgovor sa Subašićem. Prvo smo ga pitali o reprezentaciji.

Saradnja sa Katarskom odbojkaškom federacijom

Gdje je danas mjesto bh. odbojke u evropskim i svjetskim okvirima?

– Kada sam preuzeo vođenje reprezentacije, BiH je na svjetskoj rang listi bila na 99 mjestu. Rezultatima sam je pomjerio na 57. mjesto, a danas je otprilike na 72-75. mjestu.

Šta treba uraditi da bi se podigao kvalitet nase odbojke?

Treba više ulagati u odbojku, kako bi se reprezentacija najmanje bar 3-5 puta okupila godišnje. Nažalost, nemamo podrške vlasti. Skroz malo ulažu u odbojku tako da je sve vrlo teško organizovati, uraditi i poboljšati rezultate. Međutim, postoje još ljudi kao što su Milutin Popović, Alija Fatić i Miloš Jeličić koji razmišljaju o bh. odbojci. Zahvaljujući njima, odrađen je jako veliki posao sa Katarskom odbojkaškom federacijom koja je voljna pomoći odbojku u BiH za predstojeće kvalifikacije za svjetsko prvenstvo.

Šta trenutno radi direktor svih reprezentacija BiH?

– Ja se sada angažiram na organizaciji federalnog odbojkaškog kampa koji je u januaru, a kada dođe vrijeme za reprezentativne aktivnosti, naravno tu sam da pomognem koliko mogu selektoru, igračima i ostalima.

Poznato je da, recimo, u nogometu, poneki igrači iz BiH igraju za Hrvatsku ili za Srbiju. Kakva je situacija kada je riječ o odbojkašima i kako se Odbojkaški savez s tim nosi?

– Specifična situacija je i u odbojci. Ima igračica koje imaju dvojna državljanstva, na njima je da izaberu reprezentaciju za koju žele da nastupaju. Mi bismo željeli da najbolje igraju za BiH, ali nikoga ne možemo natjerati.

Bili ste igrač, trener, selektor, a sada ste direktor svih reprezentacija. Koja uloga vam je najdraža, a koja najteža?

– Sve su to odgovorne uloge, nema lahkih uloga. Kao igrač i trener sam se dokazao, a i kao selektor sam ispunio sve svoje ciljeve jer sam ostvario pobjede u kvalifikacijama za svjetsko i evropsko prvenstvo kao i za olimpijske igre. Bio sam peti na Mediteranskim igrama, tako da sam postavio visoke ciljeve budućim selektorima. Moram napomenuti da sam ostvario prvu pobjedu ženske odbojkaške reprezentacije  2009. godine protiv Portugala kojeg smo pobijedili  3:2. Do tada su selektori sa bh. reprezentacijom uzeli samo jedan set. Moj dosadašnji angažman u odbojci mi daje za pravio da vjerujem da ću se dokazati i kao direktor svih reprezentacija BiH.

Odbojka jeste sport manjih sredina

Jeste li imali nekoga trenerskog uzora među evropskim ili svjetskim trenerima?

– Onaj ko hoće da uči, mora pratiti i rad drugih. Moj uzor je bjeloruski trener Karpolj. Imao sam tu sreću da kao selektor reprezentacije igram protiv njegove Bjelorusije. Nažalost, izgubili smo tu utakmicu, ali imao sam šta naučiti. Najviše sam se družio sa Aksentijevićem, nekadašnjim selektorom Hvatske, a u stalnim kontaktima sam sa mnogim selektorima.

Ko je po vama najbolji odbojkaš BiH svih vremena?

– Mislim da je to Ekrem Lagumdžija.

Za odbojku kažu da je sport manjih sredina. Zašto je to tako?

– Sigurno je da je odbojka sport manjih sredina,  kao što su to Brčko i Modriča bili  i u bivšoj Jugoslaviji. Evo sada i Kalesija postaje grad odbojke. Vjerovatno je razlog uspjeha malih sredina, volja i želja za uspjehom, ali i talenat koji se nalazi u djeci ruralnih sredina. To je zato i što odbojka nije skup sport kao što je to fudbal pa te manje sredine mogu podnijeti troškove igranja u najvišem rangu takmičenja.

Zaista je i Kalesija dokaz da je odbojka sport malih sredina. Ove godine je 20 godina od početaka takmičarskog igranja odbojke u Kalesiji. Za to ste najveći “krivac” upravo vi. Sjećate li se tih početaka te ratne 1993. godine?

– Da, te 1993. godine sam formirao odbojkaški klub „Oktobar 93“. Odigrali smo te godine par utakmica i turnira. Zanimljivo je da smo prvi set izgubili čak sa 15:0. Prvi naš poen osvojio je Nedžad Hasanović. Samo tri-četiri godine nakon toga, kalesijski odbojkaši su igrali u evropskom Kupu CEV-a.

 Prva evropska pobjeda

Sa kalesijskom Bosnom ste 1997. godine ostvarili prvu klupsku pobjedu u evropskim takmičenjima nekog kluba iz BiH. Bila je to pobjeda protiv austrijskog Puntigamera. Šta je za vas lično, za našu odbojku i za Kalesiju značila ta pobjeda?

– Kako da se ne sjećam. To su bili najljepši trenuci moje trenerske karijere do tada. Ostvarili smo prvu klupsku pobjedu jedne ekipe u bilo kom sportu za BiH. Bila je to velika pobjeda i kalesijske i bosanskohercegovačke odbojke. Dugo poslije toga sam mislio da sanjam jer smo svojoj Kalesiji i BiH donijeli tu pobjedu kao poklon od srca kojeg se, eto, i poslije toliko godina rado sjećamo. Nikada tu pobjedu ne možemo zaboraviti jer ona je temelj i današnje odbojke koja se igra u Kalesiji.

Kakva je budućnost odbojke u Kalesiji i imamo li mi talenata i može li kalesijska odbojka ponovo na evropsku scenu?

– Kalesijska odbojka može ponovo u Evropu. Naravno, nije to lahko ostvariti. OK Bosna ima prednost jer su gotovo sve domaći igrači u klubu.Treba se strpiti jer sigurno za par godina dolaze bolja vremena.

Trbušnjaci i sklekovi

Oni koji pozornije prate zbivanja u odbojci, znaju da ste vi trener koji je znao da u toku utakmice uzme tajm-aut i da u toj minuti pauze, umjesto bilo kakvih priča i savjeta, igračicama naredi da rade sklekove i trbušnjake. Otkud vam to?

– To sam prvi put upotrijebio na međunarodnom turniru u Srbiji, u Vršcu, protiv jedne slovenske ekipe, a na našim parketima sam to uradio kao trener tuzlanske Jelovice protiv Višegrada. U oba slučaja to se opokazalo vrlo efikasnim. Kada sam to napravio, gubili smo 7 ili 8 poena razlike, a na kraju smo stigli tu prednost. To je radio i trener Karpolj. Od njega sam to i naučio. Kod nas više niko to ne radi.

Kalesija.com