Čini mi se da je jedino Islamskoj zajednici stalo do duhovnih vrijednosti

Prilikom obilježavanja Dana općine Kalesija, Muharem ef. Mešanović, u Kalesiji poznatiji kao Vahidin, dobio je veliko društveno priznanje  – Općinsku plaketu sa zlatnim grbom. Svi se slažu da je ovo priznanje stiglo u prave ruke. Muharem ef. Mešanović, svršenik Fakulteta islamskih nauka u Sarajevu, dugogodišnji je imam u džematu Prnjavoru. Iz ovog kalesijskog džemata su i rahmetli hafiz prof. dr. Fadil ef. Fazlić, rahmetli Osmo ef. Gazibegović i prof. dr. Ahmet Alibašić, profesor na FIN-u. Muharem ef. Mešanović je i predsjednik Medžlisa Islamske zajednice Kalesija. Uz sve svoje dužnosti, aktivan je i mimo službe, bilo da je riječ o radu na vlastitom plasteniku, ili u organiziranju i vođenju drugih korisnih akcija u svome Prnjavoru i Kalesiji. Dobijanje Plakete bio je povod za razgovor sa efendijom Mešanovićem.

Nadimak Vahidin

– Da odmah na početku razjasnimo ovo sa nadimkom Vahidin. Zvanično ime vam je Muharem, ali vas većina poznaje kao Vahidina i tako vas oslovljava. Otkud taj nadimak?

Muharem ef. Mešanović – Vahidin: Zahvala pripada Uzvišenom Allahu a salevat i selam Poslaniku. Selam svim čitateljima. Ne znam, možda je to ono  alternativno ime zbog zdravstvenih problema koje obično bebe imaju prvih mjeseci života, a možda i amidžina ljubav prema fudbalu i tadašnjem fudbaleru Sarajeva Vahidinu Musemiću. Ima i treća verzija, djed je dao svoje ime, a majci se više dopadalo drugo. Sve u svemu, rijetko me ko zove prvim ili drugim imenom, samo u službenim prozivkama, a efendija ili imam džemata Prnjavor je učestalije.

– Povodom  Dana općine dobili ste visoko općinsko priznanje. Šta ono znači za vas?

Muharem ef. Mešanović – Vahidin: Veliko je to priznanje, pogotovo od ljudi izvan moje profesije, službe ili branše, ali i potvrda da je naše „otvaranje“ prema  džematlijama na, do sada, drugačiji način prepoznato i prihvaćeno. Nikad ništa ni od koga, naravno od ljudi, nisam dobio onako – što narod kaže „džaba.“ Možda je to neko prepoznao sada kada se bavim poslovima Medžlisa. Mislim da je prije bilo dosta više odricanja, na volonterskoj osnovi u sferi kulturno – sportskih aktivnosti, ali to nije prepoznato. Da budem iskren, nikada nisam ni očekivao da mi to neko na neki način nadoknadi. Pogotovo na ovakvom nivou, kao što je ova nagrada Općinskog vijeća. Ova velika nagrada je i još veća obaveza da ono što je započeto, mora biti privedeno kraju. Naravno, kao jedan od  četvero nagrađenih, zahvaljujem se ljudima koji su nas predložili i vijećnicima koji su to podržali.

Mislim da je važno napomenuti da nas je u Medžlisu, iako to nije slučaj samo ove godine, zaista krenulo.  Ja i ovu svoju nagradu smatram uspjehom Medžlisa. Ona je hronološki došla  prva. Potom je uslijedilo mektebsko takmičenje (Ilmihal,  Kur'an, vjeronauka)  na Muftiluku tuzlanskom gdje su tri naša predstavnika, po jedan polaznik mekteba iz G.Vukovija, Lipovica i Prnjavora, osvojili prvo mjesto. Naš kandidat je na nivou Rijaseta osvojio prvo mjesto u kategoriji učača Kur'ana do 12 godina.  Riječ je o djevojčici Revdi Hodžić iz G. Vukovija.  Pored ovog intelektualnog dokazivanja, sportaši Medžlisa su i ove, to namjerno podvlačim jer je to skoro svake godine u ovih 15 godina otkako se natječemo, osvojili prvo mjesto na Muftiluku, i upravo Medžlis Kalesija je u Ulcinju (Crna Gora), početkom septembra ove godine, predstavljao naš Muftiluk.

Mektebski centar će biti mjesto gdje ćemo se komotno osjećati, bez straha da ćemo biti bihuzur

– U obrazloženju nagrade na sjednici Općinskog vijeća, prilikom iznošenja prijedloga,  je rečeno da vam  se dodjeljuje, između ostalog, i za projekat izgradnje Mektebskog centra. Ukratko nam recite, o kakvom se projektu radi i šta će sve sadržavati Mektebski centar?

Muharem ef. Mešanović – Vahidin:  Mektebski centar, što i sam naziv kazuje, namijenjen je unaprijeđenju  mektebskih vrijednosti. Priblažavanja MEKTEBA svakom djetetu, prije svega, ali i popunjavanja praznine ovoga karaktera na nivou naše općine. Mi nemamo mjesta gdje bi svako mogao otići i komotno se osjećati, bez straha da će biti bihuzur. Na izgradnju Mektebskog centra ponukala nas je i velika kriza duhovnih vrijednosti koja je zahvatila cijeli svijet. Ne možemo mi promijeniti Svijet, ali moramo pokušati popraviti naše stanje. Čini mi se da je jedino Islamskoj zajednici stalo do duhovnih vrijednosti, odgoja, jer je školovanje na svim nivoima svedeno samo na obrazovanje. Koliko će mo mi uspjeti, ne znam, ali moramo učiniti ono čime smo zaduženi, a to je, prije svega rad sa mladima. Bilo kroz redovne mektebske aktivnosti ili ove, ja ću kazati, vannastavne. Bitno je doći do rezultata. A rezultat mora biti, skretanje pažnje naše omladine sa ovih savremenih trendova, alkohola, duhana, droge, nemorala…Mi, kad ovo kažem mislim na sve koji su uključeni u projekat ili ga pomažu,  programske sadržaje  centra nudimo svima koji se mogu uklopiti u kodeks koji je rezultat zdravog duha u zdravom tijelu.

– Šta je do sada urađeno?             

Muharem ef. Mešanović – Vahidin:  Mislim da je prvi i najznačajniji korak bio prepoznavanje potrebe za jednim ovakvim objektom ili prostorom. Njemu je prethodila analiza mektebskih rezultata na jednoj od sjednica Izvršnog odbora Medžlisa. To se desilo početkom prošle godine i odmah se pristupilo traženju pogodne lokacije. Iako Medžlis raspolaže za preko 1300 dunuma vakufske zemlje, sve je to nekako u sferi svojatanja svakog džemata. Morali smo izbjeći eventualne prigovore vakifovih nasljednika koji, nažalost,  i u trećim generacijama svojataju ono što je njihov pradjed uvakufio. Odabrali smo centralnu lokaciju našeg Medžisa, kupili zemljište i odmah počeli sa svim pripremama. Prva akcija je bila sa imamima i džematskom omladinom. Namjera nam je bila da se upoznaju sa mjestom u kojem će uskoro provoditi više vremena. U prošloj godini je započeto, a u ovoj završeno, sa zemljišnim iskopima. Na ravnoj zemljišnoj provršini planirana je izgradnja sportskih poligona. Jedan travnati, a drugi asvaltiran. Možda nekome zvuči čudno, ali mi smo morali u po brda bagerima oformiti ravnu zemljinu površinu dimenzija 70 x 30 m. Na čekanju su  građevinski radovi koji su planirani, jer zbog vremena, nismo u mogućnosti više uraditi. Čim prije, pristupit ćemo izgradnji potpornih kamenih zidova, sabiranju svih izvora (a ima ih u sistemu, kapitaži tri uvezana i jedan novoiskopani bunar) u jedan koji će prirodnim putem napajati potrebne objekte, renoviranju postojećeg stambenog objekta koji će imati  svrhu mekteba. O programskim ciljevima mektebskog centra i stambenog objekta-mekteba detaljnije je govoreno na prvoj javnoj prezentaciji mektebskog centra u decembru prošle godine. Svaku priliku, okupljanja naših džematlija, koristimo da upoznamo zainteresovanje sa tok radova.

– Koliko će radovi ukupno koštati i odakle će te pribaviti sredstva?

Muharem ef. Mešanović – Vahidin:   Sve ukupno, od kupovine, izgradnje i cjelokupnog opremanja mektebskog centra, oko 450 hiljada KM. Osnovna, inicirajuća sredstva uložio je Medžlis uz veliku pomoć mnogih džemata, džematlija – VAKIFA i Općine. Iako je to manji dio potrebnih sredstava, smatram da su ona veoma značajna na  samom početku projekta. Ostala potrebna sredstva očekujemo od naših džematlija koji su upoznati sa projektom a nisu se do sada uključili, privrednika, ali i velikih donatora čija pomoć nam je najavljena od strane Vakufske direkcije u Sarajevu. Doniranje novčanih sredstava, vakufljenje dijela imetka naših džematlija daleko bi više doprinijela značaju Centra, jer bi nam time bio i draži zbog ličnog učešća. I ovom prilikom pozivam sve donatore  koji to mogu uraditi, da postanu VAKIF  mektebskog centra. Naravno, sve donacije će mo prihvatiti pod uslovom da niko ne uslovljava bilo kakve programske sadržaje. Cijeli koncept je zamišljen po nastavnom-mektebskom programu Rijaseta Islamske zajednice.  Očekujemo pomoć i od naših muslimana iz dijaspore. Ovaj centar će biti posebno atraktivan za njihovu djecu jer ćemo, kad budu stvoreni uvjeti, organizirati višednevno kampovanje za mlade iz dijaspore koji će u Mektebskom centru imati priliku da se druže sa svojim vršnjacima iz Kalesije, da zajedno jedu, klanjaju, spavaju, uče o islamu, o Bosni, da uče bosanski jezik, igraju fudbal i slično…

Podizanje voćnjaka na vakufskim parcelama

– Sa koliko imovine raspolaže MIZ Kalesija i šta i koliko se radi na očuvanju i zaštiti vakufske imovine.

Muharem ef. Mešanović – Vahidin:  Na teritoriji medžlisa u funkciji je 27 džamija sa stalno uposlenim imamima i jednim sa ugovorom o povremenim poslovima (Džemat Papraća). Još na četiri mjesta se klanja džuma-namaz. U staroj džamiji u D. Raicima nema nikakvih aktivnosti, dok je stara miljanovačka džamija u povremenoj upotrebi i u toku ramazan. Pored ovih džamija, u oko pedesetak mekteba izvodi se mektebska nastava. Većina džemata ima imamski stan, i on je na raspolaganju službeniku, bolje reći imamu džamije. Dakle, ukupno oko 90 objekata. Svi džemati raspolažu sa zavidnom vakufskom imovinom. Ona im je data u emanet, uvakufljena od strane čestitih vakifa. Veliki dio tih njivskih parcela je na rentanju, pod zakupom, ali se ne obrađuje savjesno. O zapuštenosti velikog broja dunuma da i ne govorim. Samo skidanje trave nije adekvatno iskorištavanje vakufskog blaga.

– Pokrenuli ste akciju podizanja voćnjaka na vakufskim parcelama. Kako teče ta akcija?

Muharem ef. Mešanović – Vahidin: Mi smo pokrenuli inicijativu zasađivanja voćnjaka, kako institucionalno tako i pojedinačno, utičući na svijest naših džematlija. Formirani voćnjak u Miljanovcima je najbolji primjer naših namjera. Na jesen, ako Bog da , nastavljamo. Plasman voća uopšte ne smije biti problem prilikom odlučivanja na ovaj korak jer i humanitarna podjela voća, u krajnjem slučaju, je dobro djelo.

– Reis mr. Husein ef. Kavazović često ističe važnost popisa stanovništva. Hoće li u cilju pripreme vjernika za popis stanovništva biti nekih aktivnosti na području MIZ Kalesija?

Muharem ef. Mešanović – Vahidin:  Nama je skrenuta pažnja na mnoštvo aktivnosti koji svi moramo uraditi, kako bi mjesec prije popisa svi imali spremne odgovore na pitanja anketara, popisivača. Tri najvažnija pitanja ni jednom muslimanu, na području BiH, ne smiju ostati nejasna! Najvažnije je ono po pitanju nacionalne pripadnosti. Mi smo BOŠNJACI. Ko god se od bosanskih muslimana drugačije izjasni, biće svrstan u ostale. Moj predstavnik ne smije biti neko od ostalih, ma kako se on zvao i Bogu molio, ili ne molio. Mislim da će ovo pitanje izazvati nedoumice kod većine Bošnjaka. Sve bošnjačke nacionalno obojene institucije i sva udruženja moraju učiniti maksimalne napore da,  po ovom pitanju, osvijeste Bošnjački narod.  Vjera nam je Islam, a jezik bosanski. Ostala pitanja su manje važna.  Moja svaka hutba završava ovom porukom.

– Šta Medžlis u narednom vremenu planira raditi?

Muharem ef. Mešanović – Vahidin:   Krucijalni zadatak Medžlisa je provođenje vjerskih aktivnosti, kroz predvođenje starijih  i osposobljavanje mlađih naraštaja Bošnjaka i drugih koji žive život muslimana. Osim ovih, mi smo sebi zadali i drugu zadaću. Hoćemo li je uraditi, vidjet ćemo.

Ponosan sam na svoj džemat

– U haremu džamije u kojoj si imam nalazi se i malonogometno igralište. Koliko to doprinosi privlačenju mladih  džamiji?

Muharem ef. Mešanović – Vahidin:  Djeca se pridobijaju onim što oni najviše vole. Igralište je veliki mamac za mektebsku djecu, pogoto što u tom dijelu džemata nema drugog igrališta. Nakon ograđivanja mrežom sa svih strana, zbog zaštite fasade džamije i mezarja, nametnuo sam uslove korištenja. Bez galame, psovke i tuče, igralište je na upotrebu svim mekteblijama, mlađim uzrastima nakon časova  i starijim koje nije stid doći u džamiju. Ko dolazi u džamiju, bar na džumu,  može proći i na igralište pokraj džamije. To je uslov!  On je svim Prnjavorčanima poznat i to se poštuje.

– Devetnaest godina si imam u džematu Prnjavor. Kako stvari stoje na tom džematskom planu?

Muharem ef. Mešanović – Vahidin:  Zadovoljan sam svojim radom u džematu Prnjavor, koji je široko poznat po mnogom dobru. Neko kaže: „Uvijek može i bolje“, e vala, ja ne mogu bolje; da mogu, radio bih bolje, ne bih varao sebe i druge. Devetnaest godina mog prisustva u ovom džematu, bar tako ja  mislim, govori da su i džematlije zadovoljni  mojim radom. Ponosan sam na svoj džemat i džematlije.

 (Kalesija Online/Fahrudin Sinanović)