Eglen o kišnoj dovi uz pekmeznu tavu

I na području kalesijske općine voće je rodilo kao rijetko kada. Grane šljiva, krušaka i jabuka savijaju se pod plodovima. Uveliko je počela berba. Jabuke najčešće idu u pekmeznu tavu. Na stari tradicionalni način peče se pekmez, čija cijena pomalo sustiže i cijenu meda. Najbolji pekmez od jabuke „ramićke“, slatke autohtone vrste jabuka koja je vrlo rasprostranjena u Kalesiji. To nam potvrđuje i Avdo Karić (76), penzioner iz Hajvaza kod Kalesije, koji je radni vijek proveo uglavnom na građevini, malo u Bosni, malo u Švicarskoj i malo u Austriji.

Najbolje su jabuke „ramićke“

Zatekli smo ga kraj tave u kojoj se pekao pekmez. Na žaru ispod tave su se okretali pecari, a oko tave su se zatekli komšije prof. dr. Nijaz Karić i prof. dr. Muhamed Omerović, profesori na Filozofskom fakultetu u Tuzli, Avdin sin Adem, unuk Admir i drugi.

– Od jabuke ramićke nema bolje jabuke za pekmez. i slatka je i sočna, kazuje nam Avdo Karić.

Osim o jabukama i o pekmezu eglenisalo se o svemu pomalo. Avdo se prisjećao kako je kao dijete išao na dovu iznad Hajvaza, na Orlić kraj Pašinog puta.

– Od davnina tu se poslije ramazana učila kišna dova. Klanjao bi se namaz pa se onda učila dova. Ja pamtim da smo i mi djeca išli. Kišnu dovu je učio Avdija ef. Muminović. Obavezno je vodio nas djecu. Poslije dove, ni do kuće nismo mogli stići, a već bi kiša počela da pada, kazuje Avdo Karić.

Ajvaz-dedina dova i Mehmedov ezan

Prema kazivanjima starijih, kako je on čuo, prvu dovu su nekad davno proučila dva konjanika koji su naišli kroz selo u vrijeme velike suše. Mještani im se požalili na sušu, a on ih pitao hoće li da im prouči dovu. Mještani pristali, on proučio dovu i kiša počela da pada. Neki govore da se taj dobri čovjek zvao Hajvaz ili Ajvaz, te da je mjesto po njemu i dobilo ime Hajvazi. Neki historičari tvrde da bi taj čovjek mogao biti i Ajvaz-dedo, koji je kišnu dovu učio i na Ajvatovici.

– Našu dovu su zabranili komunisti 1948. godine. Priča se i da su nekad tri naše cure tri dana postile i pješke obišle selo učeći Kur'an i tako čuvale selo od belaja. Ja se sjećam i Mehmeda Mustafića koji je učio ezan kad bi se nadvilo nevrijeme. Imao jak i prodoran glas. Kad bi učio ezan, glas mu se čuo pet kilometara uokolo. Led bi sve pobio, a dokle se čuo ezan, ništa nije stradalo. Srbi iz okolnih sela su ga molili da se okrene i prema njihovom selu kad uči ezan jer su vjerovali da će time i oni biti zaštićeni. Kada je Mehmed umro, Srbi su kupili prvo pojačalo za ezan u našoj džamiji, kazuje nam Avdo Karić, koji je bio i mujezin u Hajvazima.

Avdu Karića je obradovala informacija da se radi na obnovi dovišta iznad Hajvaza kraj starog Pašinog puta. Na ovome projektu već uveliko rade BZK Preporod Kalesija, Osmaci, Zvornik i Sapna u saradnji sa Medžlisima IZ Kalesija i Zvornik. U projekat su uključeni i prof. dr. Nijaz Karić, prof. dr. Muhamed Omerović, mr. Dževad Tosunbegović, prof. dr. Senaid Hadžić. Ševko ef. Sulejmanović i drugi. Okupljanje na nekadašnjem dovištu kraj Pašinog puta predviđeno je za subotu, nedjelju, 7. septembra.

Saborovanje i dova kraj Pašinog puta

– Okupljanje kraj Pašinog puta, koji je u turski vakat bio glavna saobraćajnica između Zvornika i Tuzle, će, ujedno, biti i dova i bošnjačko saborovanje na kojem će se, ako Bog da, okupljati desetine hiljada Bošnjaka. Danas ovakva okupljanja imamo uglavnom na području Federacije, to su: Ajvatovica, Djevojačaka pećina, Lastavica, Dova na Buni kod Blagaja… Želimo da takva okupljanja imamo i u Republici Srpskoj jer ovaj prostor pripada i nama Bošnjacima. Nadam se da ćemo u tome imati podršku i od Muftijstva tuzlanskog i od Rijaseta, kao što su nam podršku pružili u medžlisima Kalesija i Zvorni, kažu inicijatori obnove dovišta iznad Hajvaza.

Autor: F.Sinanović