Međunarodni naučni skup pod nazivom „550 godina Ahdname“ počeo je danas na Pravnom fakultetu Univerziteta u Sarajevu, javlja agencija Anadolija. Skup je okupio profesore iz Bosne i Hercegovine i Turske, koji će danas sa različitih aspekata predstaviti značaj Ahdname Sultana Fatiha Mehmeta.

Na otvaranju skupa, prodekan za međunarodnu saradnju Pravnog fakulteta Meliha Povlakić izrazila je zadovoljstvo što se ova konferencija održava upravo na Pravnom fakultetu. Ona je dodala kako je godišnjica Ahdname veoma značajna i da treba je obilježavati, kao što i druge zemlje obilježavaju godišnjicu svojih dokumenata, poput Magna karte.

„Prvi put kada sam pročitala Ahdnamu, meni se jezik ovog akta učinio jako modernim, kao da govori o kategorijama o kojima mi danas govorimo, poput ljudskih prava i tolerancije. Mislim da je ovdje začetak vrijednosti kojih se mi u BiH držimo, poput multikulturalnosti. Ako je istina da je istorija učiteljica života, onda se to zaista ogleda u ovom primjeru“, ukazala je Povlakić.

Skupu prisustvuju prof. dr. Mustafa Imamović, prof. dr. Fikret Karčić, prof. dr. Enes Durmišević, ass. mr. Mehmed Bećić, kao i gosti iz Turske prof. dr. Fethi Gedikli sa Pravnog fakulteta i doc. dr. Ayse Zisan Furat sa Teološkog fakulteta Univerziteta u Istanbulu. Profesori će predstaviti svoja izlaganja, a nakon svakog izlaganja biće održana diskusija.

Ahdnama Sultana Mehmeta Fatiha II danas slavi svoju 550. godišnjicu izdavanja. Nakon osvajanja BiH, sultan Fatih je 28. maja 1463. godine u mjestu Milodraž kod Fojnice predao fra Anđelu Zvizdoviću, starješini franjevačkog reda u BiH Ahdnamu kojom bosanskim katolicima garantuje ličnu i imovinsku sigurnost, kao i slobodu vjerskog djelovanja.

Tekst Ahdname sultana Mehmeda II Fatiha

“Ja sam sultan Mehmed han, neka je poznato svima, uopće od prostog puka kao i odjeljenjima, ova moja vlastodržeća povelja, kojom bosanskim svećenicima ukazujem veliku pažnju, te zapovijedam: spomenutim i njihovim ne smije biti smetnje ni pritiska, neka se smjeste u svojim bogomoljama, te kako od uzvišene moje strane, tako od mojih vezira, niti od mojih podčinjenih, niti od mojih podanika – raje niti od svega stanovništva cjelokupne moje države spomenutim nitko se ne smije miješati u njihove stvari niti ih napadati, ni vrijeđati ni njih ni njihov život, njihov imetak ni njihove bogomolje.

Također iz tuđine osobito u moju državu dovoditi ljude dozvoljava im se. Stoga spomenutim izdajem moju uzvišenu zapovijed u kojoj im posvećujem svoju brigu i pažnju, te se kunem teškom zakletvom: Stvoriteljem i gospodarom zemlje i nebesa, sa sedam musafa sa velikim Božijim Poslanikom (Muhamedom) i sa 124.000 pejgambera i sa sabljom koju pašem, da ovim što je napisano nikoje lice ne smije se suprotstaviti dok god ovi (Franjevci) služe meni i mojoj zapovijesti budu pokorni.“