17. maj je i Dan veličanstvene pobjede naših boraca na Bijeljevcu

Mjesna zajednica Miljanovci 17. maj obilježava kao Dan mjesne zajednice. Ovaj datum je izabran u znak sjećanja na Bitku na Bijeljevcu, kada su upravo 17. maja 1992. godine Miljanovčani, potpomognuti borcima iz drugih mjesta, zaustavili najjači agresorski napad u pokušaju da pređu rijeku Bijeljevac i spoje se sa svojim snagama u Dubravama, Tuzli i Požarnici.
Učesnici Bitke na Bijeljevcu, mještani Miljanovaca, delegacije općine i boračkih organizacija u subotu su obišli Bijeljevac i ispred spomen-obilježja položili cvijeće i proučili Fatihu šehidima i poginulim borcima.
Nakon toga u prostorijama podrićne škole Miljanovci održana je svečana sjednica Vijeće mjesne zajednice kojoj su prisustvovali i brojni gosti.

Crta koju ne smiju prijeći

U svom obraćanju Fuad Hasanović, predsjendik MZ Miljanovci, je podsjetio na događaje iz maja 1992. godine.
– Ovaj dan obilježavamo kao Dan MZ Miljanovci, ali i kao Dan veličanstvene pobjede naših boraca na Bijeljevcu 17.maja 1992.godine. Prvi dani mjeseca maja 1992.godine ostat će zapamćeni kao dani neizvjesnosti, dani strepnje i straha, jer kroz naše mjesto su prolazile kolone ljudi koji su protjerivani sa svojih ognjišta i u njihovim očima se vidio strah od nadolazeće ratne agresorske mašinerije.

Granica Srbije je bila na Bijeljevcu

Miljanovčani u prvom redu, a zatim i sa ostalim borcima iz drugih mjesta odlučili su da se suprostave agresoru i da ta brana, ta crta koju ne smiju prijeći bude rječica Bijeljevac. Značajan dio općine Kalesija bio je odsječen i zauzet. Održavanje linije odbrane na Bijeljevcu postalo je pitanje života i smrti.

Tih dana praktično granica Srbije je bila na Bijeljevcu, a, s druge strane, sve do 17. maja 1992. godine na aerodromu u Dubravama su se nalazile snage JNA. Da se kojim slučajem desilo da su linije odbrane na Bijeljevcu probijene teško je i pretpostaviti razmjere tragedije i broj života koji bi nestali u naletu nemilosrdnih četničkih snaga, kazivao je Fuad Hasanović, posebno se osvrnuvši na događanja od 17. maja 1992. godine.

– Najjači napad na liniju odbrane na Bijeljevcu desio se tog 17. maja 1992 godine. Očito je cilj bio probijanje odbrane i spajanje sa snagama na Aerodromu Dubrave, a poslije vjerovatno i zauzimanje grada Tuzla i drugih gradova koji su gravitirali na putu do Dubrava i Tuzle. Razmjere napada na Bijeljevac i branitelje teško je zamisliti sa ove vremenske distance. Dovoljno je istaći podatak da su snage koje su pripremale probijanje linija na Bijeljevcu stizale iz Srbije i da su daleko nadmoćniji, tehnički bolje opremljeni i dosta masovniji i naoružaniji bili gotovo sigurni da će pregaziti kompletan prostor do Tuzle i dalje.

Doveli i televizijsku ekipu da snimaju pobjedu

Iz tog vremena je ostao zabilježen podatak da je sa agresorskom vojskom u direktnom praćenju napada i sigurnog proboja dovedena televizija koja je snimala sve što se događalo, kako bi prvi izvijestili o pobjedi i prodoru prema Tuzli.
Branioci su tada uspjeli uništiti dvije samohotke, diverzantskim napadima oduzeti nešto naoružanja i municije, te nanijeti značajne gubitke nadmoćnijem protivniku.

Značaj te bitke u velikoj mjeri će se odraziti na sve što se kasnije događalo, a vjerovatno i na brzo oslobađanje jednog dijela teritorije opštine Kalesija, kao i samoga grada. Dokazano je da se i dosta jači neprijatelj može zaustaviti pa i pobijediti. Moral boraca općine Kalesija ali i svih drugih tom pobjedom je porastao do granica kada se može bukvalno sve.
Zubi mašinerije bivše JNA i drugih jedinica spremnih da pljačkaju, pale i ubijaju, dobro su oštećeni na mjestu na kojem su najmanje očekivali da bi se to moglo dogoditi; na riječici za koju pouzdano do tada nikada nisu čuli, i na teritoriji općine koju su mislili pregaziti bez puno truda i muke.

Taj dan je zasigurno predstavljao prekretnicu u odbrani općine Kalesija

U toku dana je izvršeno više napada neprijatelja i svi su oni završili neuspješno, da bi u poslijepodnevnim satima neprijatelj izvršio najsnažniji udar pješadije (specijalnim jedinicama – Belim orlovima) potpomognut, osim artiljerijom, oklopnim vozilima, i borbenim avionima iz vazduha. I taj poslednji napad je završio neuspjehom neprijatelja.
U poslijepodnevnim satima u pomoć pristigla i jedinica iz Tuzle.

Pored izviđačke desetine, učešćem i hrabrošću u odbrani linije su se istakli i brojni mještani Miljanovaca ali i pripadnici Prve općinske čete koji su držali liniju u zaseoku Hamzići. Do izražaja je došla hrabrost i opredijeljenost mještana Miljanovaca u odbrani svojih ognjišta i Bosne i Hercegovine.Taj dan je zasigurno predstavljao prekretnicu u odbrani općine Kalesija
i sprječavanju napredovanja neprijatelja prema Tuzli, ali i dešavanjima koji će se kasnije uslijediti.

Miljanovci su u vrijeme bitke na Bijeljevcu pokazali od kakvog materijala su napravljeni. Hrabrošću i borbenošću, učešćem u odbrani svim snagama, kada je trebalo pokazali su Miljanovčani ko su i šta.
Tako da smo, u znak sjećanja na Bitku na Bijeljevcu kada su bosanski patrioti, u Miljanovcima, zaustavili nadiranje agresora koji je rušio sve pred sobom, za Dan mjesne zajednice Miljanovci uzeli 17. maj, kazao je Fuad Hasanović, izražavajući zahvalnost svim borcima, herojima, ljudima koji su imali srca i stati pred neprijatelja i zaustaviti ga na Bijeljevcu, kao i svim majkama, suprugama i sestrama koje su nas pratile na liniju i sa zebnjom čekale izvještaje sa linija fronta. Zahvalnost je iskazao i našoj djeci koja su morala najraniji dio svog života provesti pod kišama metaka i granata, a koja su bila i jedan od razloga zašto Miljanovci nisu nikada pali u četničke ruke.

– Koliko god se neko složio ili ne sa tom tvrdnjom, ali značajan dio Sjeveroistočne Bosne, grad Tuzla, ali i brojna druga mjesta, branjen je i odbranjen na jednom malom potoku, koji se zove Bijeljevac u Miljanovcima, naglasio je Hasanović.

Miljanovci danas

Govoreći o aktuelnom stanju u Miljanovcima, Fuad Hasanović je rekao da su Miljanovčani podjednako zadovoljni ili nezadovoljni kao i sva ostala mjesta u našoj državi.

– Moglo bi bolje, a što nije bolje vjerovatno će odgovor to pitanje dati generacije koje dolaze.
Nadamo se da će neka buduća vremena biti bolja za ugodan život svih žitelja Miljanovaca, kao i naše općine u cijelosti. Ono što predostiji u budućnostu, a izazov je ovoj generaciji, je završetak započetih projekata kada je u pitanju infrastruktura, kako bi se u narednoj fazi okrenuli prije svega iznalaženju mogućnosti otvaranja poslovne zone u Miljanovcima i stvaranju mogućnosti da se otvaraju nove firme a samim tim i zapošljavaju naši mještani.

Za knjigu o Miljanovcima nema novaca

Fuad Hasanović, koji je ejdini govorio na svečanoj sjednici Vijeća mjesne zajednice Miljanovci, osvrnuo se i na rad na knjizi o Miljanovcima.

– Sva građa je prikupljena, obrađena, lektorisana, kompjuterski pripremljena i knjiga je
spremna za štampu, ali zbog nemogućnosti da se skupi novac za štampanje bili smo u prilici zaustaviti aktivnosti. Naime, veoma mali broj firmi i pojedinaca je iskazao interes da pomogne da knjiga izađe iz štampe, jer smo htjeli sve odštampane primjerke podijeliti Miljanovčanima besplatno odnosno da svaka kuća u Miljanovcima ima po jedan primjerak te knjige. Ovom prilikom se zahvaljujem firmama i pojedincima koji su finansijski pomogli a to su : Sirovine Pezić Miljanovci, Alu Ograde Pezić Miljanovci, Neon Solucije Miljanovci, Miljanovci promet Miljanovci, Magic Vision Kalesija, Muharemu Čaniću i Nevresu Hasanoviću. Ako sam nekoga nenamjerno zaboravio spomenuti, neka mi ne zamjeri, kazoa je na kraju Fuad Hasanović.

Ove godine nije dodijeljeno niit jedno priznanje jer, kako je istakao predsjendik MZ Miljanovci, niko ga nije ni zaslužio.

F. Sinanović