Tih godina izašla je prva ploča Dine Merlina, Kokuzna vremena, pa album Bijelog dugmeta – Pljuni i zapjevaj, moja Jugoslavijo…

I Crvena jabuka je negdje u to doba snimila neponovljivi album Dirlija, po mnogima najbolju ploču ove grupe. Neće proći mnogo, a pjevač Jabuke Dražen Ričl i član benda Aljoša Buha poginut će u saobraćajnoj nesreći dok su putovali na koncert u Mostar… Od tada je muzički pravac Crvene jabuke krenuo u nekom drugom smjeru.

Kalesija je nerazvijena općina, govorilo se da je jedino Šipovo kod Jajca, nerazvijenije od Kalesije.

Pa ipak to nije spriječavalo mladiće koji vole muziku i sviranje da se okupe u grupi Kamena glava i sviraju po igrankama, a počesto i na kojekakvim festivalima u Srednjoškolskom centru.

Ekipa u sastavu: Alija, Dulo, Hari i Neđo, mladići iz malog mjesta zaluđeni ljubavlju prema muzici slijedila je svoj san.

Imali su po dvadesetak godina, a zajedno su svirali dosta dugo.

Nije tada bilo lahko snimiti ploču i probiti se u svijet muzike, ali oni nisu odustajali.

Strpljivo, jednu po jednu, uvježbavali su pa snimali svoje prve pjesme.

Tekstove je pisao Alija Šabanović, među prijateljima poznat kao Žele, a muziku su sklapali Alija i Neđo…

Snimili su, nakon dosta vremena i napora pjesme za ploču i to: Vedrana, Bako kupi mi film, Kamena glava, dama i klošar, rovovi, djevojčice, Miljacka…

– Bit će da je to bila 86’. Godina. U studiju Helidon u Ljubljani snimili smo album Kamena glava i niko na svijetu nije bio sretniji od nas. U to doba nije bilo lahko snimiti ploču, bilo je dosta dobrih grupa, jaka konkurencija, a mi smo pored svaga dolazili iz malog mjesta, prisjeća se Alija Šabanović.

Ploča Kamene glave se slušala, a pjesme Vedrana i Miljacka su bile svojevrsni hitovi generacije.

Kalena glava formalno postoji negdje do devedesetih godina…

Od tada do danas mnogo toga se promijenilo.

Članovi grupe su, nošeni životom otišli svako na svoju stranu.

Alija je već 27 godina u Švicarskoj, Dulo je bubnjave zamijenio nekim drugim poslovima, Hari je konobar u Lovcu, a Neđo, prema našim informacijama u Zvorniku, bez stalnog zaposlenja…

Bilo je ideja da se Kamena glava okupi još koji put, da odsvira neku vrstu povratničkog koncerta, i sve je ostalo na idejama, do danas…

Pjesme, praktično prvog kalesijskog benda koji je snimio album mogu se pronaći na YouTube, sve drugo je prekrilo sjećanje…

U to vrijeme kreativnih i talentovanih ljudi, svirali su i u grupi Crno jutro i ostavili interesantan trag u muzici; saznalo se da je Dulo pred rat imao bezmalo gotov album koji je uništen i izgubljen… Niko od njih se više ne bavi muzikom…

Doduše, Alija odsvira ponešto za sebe, a tradicija dobre muzike ostala je u porodici.

Da je to tako potvrđuje informacija koja kaže sljedeće:

Nedavno je na festivalu mladih rock bendova u Švicarskoj, u dosta kvalitetnoj i žestokoj konkurenciji, sa autorskim pjesmama, prvo mjesto pripalo bendu čiji lider je Alijin sin Dino…

No to je priča koja zaslužuje da se posebno ispriča, a na neki način i potvrđuje da Kamena glava iz onih godina, i danas živi u njenim članovima, ljudima koji su tu muziku slušali i stasalim potomcima…

M.Đ.