Politički analitičari prognoziraju da postoji rizik od eskalacije nasilja na Bliskom Istoku, koje bi doživjelo vrhunac odmah nakon predsjedničkih izbora u SAD-u. Tad bi se regija “strmoglavila u ponor”. Svima je poznato da je Izrael spreman napasti iranska nuklearna postrojenja za obogaćivanje urana.

Iran, pozorno pomno što se zbiva. Početkom oktobra su lansirali u izraelski zračni prostor “Hesballoy”, bespilotne letjelice kako bi locirali ciljeve za svoje rakete zemlja-zemlja. Već 29. oktobra su održali velike vojne vježbe na granici s Irakom.

Zasad je neizvjesnost u utrci za Bijelu Kuću služila kao “suzdržavajući faktor”. Jer je očito da svi čekaju ishod izbora i službeni stav State Departmenta s novim ili novim-starim predsjednikom. (Iako je politika Washingtona konstanta bez obzira tko sjedio u predsjedničkom uredu, kad je Izrael u pitanju.) No, što će se dogoditi poslije izbora?

Dok se na izraelskoj političkoj pozornici desnica pokušava konsolidirati, vojska se niti najmanje ne trudi da prikrije pripreme za oružani sukob većih razmjera. Vojne vježbe se nižu jedna za drugom. Vojni analitičari tvrde da je napad na tvornicu oružja u Kartumu (Sudan), umnogome potican od izraelske štampe, bila uvertira u nadolazeća zbivanja. Iran istovremeno tvrdi da je spreman oduprijeti se svemu što bi smatrali kao ugrozu njihove suverenosti, pa tako i oduprijeti se Izraelu.

Irina Fedorova, stručnjakinja za odnose između Irana i SAD-a, daje prognoze: “djelimično oblačno” za blisku budućnost: Prije inauguracije nemoguće je predvidjeti nenadane poteze predsjednika SAD-a.

Primarna zadaća novog predsjednika (ili starog), zajedno s političkom oligarhijom biti će sastavljanje nove vlade. To je razlog zašto vanjska politika za SAD, u tom periodu, neće biti u fokusu interesa.

Jedini razlog koji bi mogao dovesti do odluke o mogućem zračnom napadu na Iran, u tom trenutku, mogla bi biti situacija u Siriji. Sve dok je stanje u Siriji takvo da ne zahtijeva nikakav angažman protiv Irana, Americi odgovara “status quo”, obzirom na evidentnost da nije u mogućnosti svrgnuti predsjednika Bashara al-Assada.

Utjecaj Izraela na situaciju se nipošto ne smije zanemariti. Trenutno stanje u Izraelu navodi na razmišljanje zbog nekoliko činjenica. Knesset je raspušten i izbori su raspisani za 2013.

Dva političara, koji imaju najviše šansi za izbornu pobjedu, forsiraju “tvrdu liniju” prema Iranu i spremni su za sukob.Prvi je Benjamin Netanyahu iz stranke Likud, a drugi Avigor Lieberman iz stranke Yisrael Beiteinu. Mogućnost iznalaženja rješenja za krizu u periodu između američkih i izraelskih izbora je minimalna.