Ne smije se desiti da od Ćamila Durakovića ne vidimo šumu bošnjačkih problema u RS-u

Lokalni izbori su minuli. Ostalo je još samo da Centralna izborna komisija i zvanično potvrdi rezultate. I bez te zvanične potvrde, zna se da su najveći gubitnici SDP i SNSD. Kada je riječ o strankama koje imaju sjedište u Sarajevu, one se, uglavnom, kada anliziraju rezultate izbora, fokusiraju na Federaciju. Vrlo malo pričaju i analiziraju rezultate svojih stranaka u manjem entitetu. Tu se sva priča svodi na Srebrenicu. Činjenicom da su Bošnjaci u ovom gradu ponovo dobili načelnika u Ćamilu Durakoviću, kao da se želi zamagliti stvarno stanje Bošnjaka u genocidnoj tvorevini. A ono je takvo da Bošnjaci u tom dijelu BiH, osim u Srebrenici, ne predstavljaju skoro nikakav politički faktor. Kao što se čovjeku zna desiti da od jednog drveta ne vidi cijelu šumu, tako se i nama može desiti da od Ćamila Durakovića ne vidimo sve Bošnjake i šumu njihovih problema u RS-u. To nam se nipošto ne smije desiti.

U Zvorniku su Bošnjaci mogli imati 5, a ne tri mandata

Ni nakon ovih izbora neće Bošnjaci imati svog predstavnika u skupštinama Banjaluke, Trebinja i mnogih drugih općina u RS-u gdje ih je prije agresije živio priličan broj. Tek ponegdje, u nekim manjim općinama, kao što su Osmaci, je napravljen značajniji pomak. Tu je SDA osvojila 150 posto glasova više nego na prethodnim izborima. No, ni to neće pomoći da igraju značajniju ulogu u Osmacima.
Iako je vođena prilična kampanja prijavljivanja kojom se pozivalo Bošnjake da se prijavljuju za glasanje u općinama Republike Srpske, izostali su željeni rezultati. Najveća promjena, nažalost, ne odnosi se na povećanje broja glasova i mandata bošnjačkih stranaka u ovom dijelu Bosne, već na prekompoziciju tih glasova unutar samih bošnjačkih stranaka. Naime, većinu tih glasova pokupila je SDA. SDP i ostale stranke sa svojim listama nisu postigle praktično nikakav rezultat. Osim što su onemogućile Bošnjacima dobiju još koji mandat više. I onako malobrojni, podijeljeni u više stranaka (SDA, SDP, SBB, SBiH, A SDA, BPS), sami su doprinijeli da budu još beznačajniji kao politički faktor.

Recimo, u Zvorniku SDA je osvojila 2587 glasova (8,45 posto), što je bilo dovoljno da dobiju tek 3 mandata u Skupštini općine Zvornik, od ukupno 31.
Nijedna druga bošnjačka stranka nije osvojila niti jedan mandat. SBB je dobio 832 glasa (2,72 posto), što nije bilo dovoljno da pređu izborni prag. Ista situacija je bila i sa SDP-om, koji je dobio 793 glasa, Strankom za BiH sa 433 glasa, A SDA sa 75 glasova i sa BPS-om koji je dobio 68 glasova. Da su Bošnjaci u Zvorniku imali jedinstvenu listu, ne bi došlo do ovakvog rasipanja glasova i imali bi 5 mandata, umjesto sadašnja 3.

Nije vrijeme da se igramo političkog pluralizma

Slično je bilo i u Osmacima gdje je SDA dobila 503 glasa i sa tih 18 posto glasova je najbolje plasirana stranka u Osmacima, ali je to bilo dovoljno tek za 3 od ukupno 15 mandata. Tri mandata u RS-u ima još i SDS. SDP je dobio minornih 26 glasova. Minornih za njih, za Lagumdžijinu stranku, ali da su bili pridodati glasovima koje je osvojila SDA, bilo bi to dovoljno da se dobije i četvrti mandat.

Sve ovo, kao i jedinstven nastup prilikom izbora načelnika u Srebrenici, jasno govori da bošnjačke stranke, ako žele dobro Bošnjacima, od kojih jedino i dobivaju glasove, moraju ići sa jedinstvenom listom. Naravno, zbog pojedinačnih, ličnih interesa, bit će otpora ovakvoj ideji, ali ona stranka koja ne bude pristala i podržala jedinstvenu listu, treba se i mora prikazati i prokazati kao – izdajnička stranka. Nije vrijeme za igranje po uzusima nekakvog demokratskog pluralizma. Barem ne sada dok još u manjem entiteu na vlasti imamo one koji su činili i počinili genocid. Svjedoci smo i sami bili da su se na izbornim listama srpskih stranaka nalazili i osuđenici za ratne zločine. Kad se normalizuje stanje, kada Bošnjaci budu potpuno ravnopravni, a ne građani desetog reda, onda se možemo igrati političkog pluralizma i dijeliti u više stranaka.

Rafalna paljba iz dijaspore

Opći izbori 2014. godine će vrlo brzo. Za poravljanje stanja u RS-u veliku ulogu može odigrati dijaspora, Bošnjaci koji žive i rade u inozemstvu. Svi oni bi se morali prijaviti za glasanje manjem entitetu. Većina njih ionako u Bosni provede tek 30-ak dana i njima je praktično svejedno, u smislu ostvarivanja nekih prava, gdje su prijavljeni. Njima jeste, ali Bošnjacima koji su se vratili u Republiku Srpsku i koji se namjeravaju vratiti, to nije svejedno. Dijaspora bi tako odigrala glavnu ulogu u demokratskoj bori za očuvanje Bosne. Moraju se uključiti u tu, ponavljamo – demokratsku, borbu za Bosnu. U ovoj borbi se ne gine i ne krvari, kao što su ginuli i krvarili naši najbolji sinovi kada se branila BiH. Ali, nećemo pretjerati ako kažemo, da će na idućim izborima glas dijaspore imati vrijednost skoro kao metak u toku agresije. Bez rafalne paljbe, glasačke, iz dijaspore, nema odbrane BiH.

Emir Suljagić i Islamska zajednica

U kampanju za prijavljivanje Bošnjaka za glasanje u Srebrenici i drugim općinama manjeg entiteta uključio se i Emir Suljagić. Bio je praktično jedan od lidera na čelu te akcije. Radio je dobar posao i za to zaslužuje pohvale. Baš kao što je zasluživao silne kritike kada je kao ministar za obrazovanje u Vladi Kantona Sarajevo najveći problem vidio u vjeronauci. Primjer Srebrenice i Suljagića bio je primjer da se Bošnjaci moraju i mogu ujediniti kada se za to kaže potreba. Njaveću podršku Bošnjacima u akciji prijavljivanja za glasanje u republici Srpskoj pružila je Islamska zajednica na čelu sa muftijom Husejnom ef. Kavazovićem (tada još uvijek nije bio izabran za novog reisa). Nadamo se da su i Suljagić i svi ostali muslimanu shvatili i uvidjeli da upravo u Islamskoj zajednici imaju najčvršći oslonac.

Autor: Fahrudin Sinanović