Jedne prilike braća Robert i Niko Kovač, koji vuku korijene iz BiH, u zagrebačkom hotelu „Sheraton” otkrili su kako u Bajernu zovu Hasana Salihamižića. Sa Bracom su igrali u bavarskom „gigantu”.

– Braci smo dali nadimak „struja”. Zašto? Pa, zato što je stalno po naponom. I na treningu i na utakmici – pričala su braća Kovač.

Salihamidžić je uistinu bio takav. Svoje trenere je, zbog svestranosti, sposobnosti da igra na više pozicija stavljao na slatke muke. Za protivničke je bio noćna mora. Nikad nisu znali na kojem će dijelu terena ordinirati. Igrao je na lijevoj i desnoj bočnoj poziciji, u vezi, kao napadač… Sve što je trenerima trebalo u datom trenutku…

Možete li danas zamisliti Hasana u nekom drugom, „mirnijem” sportu? Salihamidžić odnedavno igra samo rekreativno. Za „Sport” je dao oproštajni intervju. Pričao je o svemu, o impresivnoj karijeri, nezaboravnim utakmicama, golovima (ne)osvojenim peharima…

Šura ili badžo?

U nedjelju smo dogovorili intervju, u ponedjeljak tačno u devet Braco se javio. Vozio je djecu u školu.

– Ima ovdje „bus” koji vozi svu djecu, ali ja sam zbog nogometa propustio dosta toga i želim što više biti sa porodicom. Dok vozim djecu pričam sa njima, smijem se, uživam…

Možete li se zamisliti kao fudbalski penzioner?

– Ne mogu, ali sve sam dalje od profesionalnog nogometa. Teško jeste, ali rekao sam ti da uživam biti sa svojom djecom.

Ima li još neki sport koji Vas okupira?

– Ima. Nećeš vjerovati, postao sam strastveni golfer.

Teško je povjerovati, da neko ko se tukao za svaku loptu, za svaki duel, sada gura kolica sa štapom…

– I meni je, ali sam oduševljen novim sportom. U početku je i meni bilo sve čudno, bez navijača, bez duela, bez trke, ali vremenom sam baš zbog toga zavolio golf. Odmara me, čini sretnim da mogu kući kreniti čitav, ne da završim na nosilima.

Nećete se baviti profesionalno golfom. Zar nije logično da neko sa tako impresivnom karijerom ode u trenere?

– Neeee. Trenerski posao me za sada ne zanima.

Ni zbog sina Nika?

– Nik ide svojim putem, devet mu je godina. Trenirao je svuda pomalo: u Torinu, pa u Wolfsburgu, sada je u Minhenu…

U Bajernu?

– Nije, već u Unterhahingu. Trenira ga moj badžo Francisko Kopado.

Zar Vam Kopado nije šura?

– Tako je. Ne znam kako se sjetih badže. Sada je Nik kod njega, a kasnije možda nastavi u Bajernu…

Ima li ste debi kao komentator. Da li je to Vaše novo zanimanje?

– Komentirao sam finale Lige prvaka Bajern i Čelzi. Moram priznati sam zadovoljan komentatorskim poslom, ali i moji „poslodavci”. Sada sam pozvan da za Sky komentiram meč Bajerna i Valencije. Kako sam igrao čuvenu utakmicu protiv Valencije oni su odlučili da sam najpogodniji za komentatora ove utakmice. Zadovoljni su i oni i ja, pa je moguće da će to biti moj novi poziv.

Zašto niste prihvatili neku od ponuda iz Katara, američke MLS lige…? Mogli ste na ime zaraditi velike novce?

– Mogao sam, a imam i sada takve ponude. Međutim, ne želim se odvajati od porodice, niti da oni mijenjaju škole zbog godinu dvije moje karijere. Trenutno živim najbolje dane života.

Da li su Vas zvali iz Bajerna, možda iz veteranske ekipe?

– Jesu, zvali su me, jer je to kod njih ozbiljno. Ja sam se nasmijao. Nekako mi je prerano da igram za veterane. Kasnije ću svakako, ali sada još ne. Inače, Uli Henes je moj dobar prijatelj, posjećujemo se, čujemo skoro svakodnevno…On mi je rekao da su za mene vrata Bajerna otvorena. Godi mi to svakako.

Gdje su neki Vaši saigrači sa kojima ste godinama igrali u Bajernu, čime se bave?

– Najviše nas je otišlo u komentatore. Ovdje je to prilično ozbiljan posao. Oliver Kan komentira za ZDF, Šol za ARD… Neki su otišli u trenere, neki u menadžere…

Brazil će isprati mrlju

Osjećate li se Vi legendom Bajerna?

– Ma, kakva legenda. Isti sam kao kada sam tek došao u Minhen.

Planirate li oproštaj u Bajernovom dresu?

– Bajern to s vremena na vrijeme upriliči za svoje igrače. Vjerovatno će i neko iz moje generacije doći na red. Ja ne razmišljam niti insistiram na tome.

Koja je Vaša najbolja utakmica u Bajernu, a koja u bh. reprezentaciji?

– Nadam se da nije neskromno ako kažem da sam odigrao dosta kvalitetnih partija, a nezaboravna je ona sa Valencijom kada smo osvojili Ligu prvaka. U reprezentaciji mi je najdraža sa Italijom na Koševu. Prvi put smo igrali na našem stadionu, postigao sam gol, a protivnik je bio izuzetno jak. Pamtim i debi protiv Hrvatske u Bolonji.

Vjerovatno pamtite i izgubljeno finale Lige prvaka protiv Mančestera?

– To je ružan ožiljak u mojoj karijeri, ali sam ga prežalio. Jedino mi je žao što ja i moja generacija nismo otišli na Evropsko ili Svjetsko prvenstvo. Možda bi otišli na EP u Portugal da smo sa Dancima, umjesto na Koševu, igrali na Bilinom polju.

Pred ovom je generacijom šansa karijere, plasman u Brazil. Eto prilike da budete uz „zmajeve” u Brazilu?

– Najmanje je važno da li ću ja biti u Brazilu i u kojem svojstvu. Važnije je da ovi momci sa Safetom Sušićem ostvare cilj, kojem teže godinama mnoge generacije, koji priželjkuju navijači. Zaslužili smo plasman, naš narod je zaslužio da reprezentacija igra na velikom takmičenju. Znam kakvi su naši navijači, koliko vole reprezentaciju i ako ova generacija ostvari taj cilj i nama, koji to nismo ostvarili bit će lakše.

Pratite li naše internacionalce u Evropi? Edin Džeko je bio pred vratima Bajerna. Da li je za njega bilo bolje da igra u tako velikom klubu ili da sjedi na klupi u Sitiu?

– Sigurno da je bolje da igra stalno. Znam da se pisalo o mogućnosti dolaska u Bajern. Pratim ga i raduje me što je već osvojio trofeje u Engleskoj.

Poruka mladima

Ko je po Vama bolji Džeko ili Baloteli?

– Nisam pristrasan ako kažem da bih radije forsirao Džeku. I Baloteli je svjetska klasa, ali kad god je Džeko igrao za Siti odigrao je vrhunski. On jednostavno treba klub gdje će igrati. U Sitiu nema odgovarajuću minutažu

Koja je liga najjača: engleska, njemačka, španska, italijanska?

– Engleska je možda najatraktivnija. Najčvršći nogomet se igra u Njemačkoj, a italijanska pomalo gubi na draži. Zašto? Najviše zbog nekih lošijih stadiona, i slabije organizacije u odnosu na lige u Engleskoj i Njemačkoj. Španska i francuska liga su „mekše”, pa je samim time lakše igrati. Prisutna je ta južnoamerička škola u vodećim klubovima.

Za kraj, imate li poruku za mlade igrače, koji u petnaestoj godini imaju menadžere, na treninge dolaze u „bijesnim” automobilima…?

– Ja imam svoje iskustvo, znam kako sam uspio i kako se može uspjeti. Samo rad, rad, rad! I onda sreća, a ona dođe ako radiš i ako imaš cilj. I ja sam u ratu radio kao konobar u Jablanici, ali sam svako jutro trenirao i maštao da igram za prvi tim Turbine , kasnije sam želio igrati za Velež, pa za reprezentaciju… I sada se sjetim često slike kada sam na nekom graničnom prelazu stajao ispred policajaca sa mašinkom u ruci. Bilo je ratno vrijeme, ja sam i tada imao cilj; otići, uspjeti, postati neko i nešto- izjavio je za „Sport” Hasan Salihamidžić.

Jedan je Ronaldo

– Neću reći ništa novo ako kažem da su Mesi i Ronaldo najbolji igrači svijeta. Oni su „monstrumi”. Znam to, jer sam igrao protiv obojice. Ronaldo je nevjerovatno brz, jake tehnike i snažnog šuta. Mesi ima sve to, ali i tehniku, dribling, lucidnost, asistira i pogađa… Ima jedan bolji i od Mesija i Ronalda. To je „pravi” Ronaldo. Brazilac je najjači! Imao je sve, znao je sve sa loptom. Njegov nogomet bio je umjetnost – komentirao je Braco najbolje igrače svijeta.

Moji najbolji treneri

– Teško mi je izdvajati neke trenere u BiH koji su me trenirali. Zahvalan sam svima od kojih sam nešto naučio. Pogotovo onima iz mlađih dana, iz pionirske i kadetske selekcije, iz Turbine, Veleža, jugoslovenske reprezentacije. Imao sam sreću da me treniraju dva velika stručnjaka kakvi su Feliks Magat i Otmar Hicfild. Švicarac je najbolji! Bio je gospodin trener u pravom smislu. Potrefilo mi se da sam na profesionalnu scenu zakoračio kod Magata i, kako stoje stvari, kod njega sam završio sa profesionalnim nogometom. Očito je tako sudbina htjela- kaže Hasan.

Hasan u brojkama

Klubovi:

KLUB LIGA KUP EVROPA

NASTUPI GOLOVI NASTUPI GOLOVI NASTUPI GOLOVI

HSV 41 9 4 1 5 0

Bajern 265 41 30 8 93 11

Volfsburg 14 3 1 1 0 0

NJEMAČKA 320 53 35 10 98 11

Juventus 61 7 5 1 7 0

Reprezentacija

NASTUPI: 43

GOLOVI: 6 (Hrvatska – 8. 10. 1996, Italija – 6. 11. 1996., Hrvatska – 6. 9. 1997., Malta – 27. 1. 1999., San Marino (2) – 4. 6. 2005.).

DEBI: 8. 10. 1996. u Bolonji protiv Hrvatske.

OPROŠTAJ: 16. 8. 2006. u Sarajevu protiv Francuske.

Trofeji

Bundesliga (6): 1998/99, 1999/2000, 2000/01, 2002/03, 2004/05, 2005/06

Njemački kup (4): 1999/2000, 2002/03, 2004/05, 2005/06

Liga prvaka (1): 2000/01

Interkontinentalni kup (1): 2001

O Pjaniću i Del Pieru

– Pratim „malog” Pjanića u Romi. Žao mi je što su izgubili. Bilo je nekih nagovještaja da će doći u Bundesligu. Zavolio sam italijansku ligu jer sam u Juventusu proveo četiri sezone. Prijatelj sam Del Pierom, čujemo se skoro svakodnevno. Alessaandro je veliki čovjek i sportista – hvali Hasan svog prijatelja bivšeg saigrača.

avaz