U povodu dodjele nagrade “Isa beg Ishaković” Goranu Bregoviću, oglasila se Aktivna bošnjačka mreža (ABOM). Saopćenje prenosimo u cijelosti:

Nema mjere u samoponiženju narod koji ime svog velikana, dobrotvora, civilizacijskog vizionara uspije povezati s imenom svog izdajnika, moralnog čistunca i pobjegulje. Nema mjere u nehatu i potkupljivosti, krajnjoj intelektualnoj i kulturnoj sterilnosti bošnjačkih stranačkih i akademskih  potrkuša, koje ne dotiče pokopavanje njihovih najnjegovanijih historijskih figura.

Komentarišući i svoje nedjelo, groznu i tragičnu odluku da nagradu Isa-beg Ishaković u kategoriji ‘umjetnost’ dodjeli Goranu Bregoviću, direktor programa manifestacije i predsjednik društva “Klepsidra” Amel Suljović, pojasnio je kako je Bregović veliki umjetnik, dužan svome zavičaju.

Umjetnički dug o kojem govori Suljović, Goran Bregović imao je priliku vratiti u godinama kada je grad Isa-begovih zadužbina nemilice ubijan i terorisan. Dok je Mladićeva JNA palila Nacionalnu biblioteku, sa zbirkom od 1,2 miliona knjiga, i zgradu Vijećnice, sistematski ciljajući važnije biblioteke, kolekcije rukopisa, muzeje i druge kulturne institucije, Goran Bregović je šutio, ili komponovao za potrebe filma kakav je Unedrground, kojeg je, u rijetkim trenucima zamora i predaha od bombardovanja, pljačkanja i pustošenja bosanskih čaršija, finansirala JNA. Umjesto za stotine ubijene sarajevske djece, Goran Bregović je, prkoseći NATO bombardovanju vojnih ciljeva u SRJ, pravio koncert u Solunu. Grad heroj, evropski Jerusalem, u kojem je upravo Isa-beg Ishaković svojim banjama utabao put čistoće bosanskom narodu, Goran Bregović nazivao je ”čudom od selendre”.

Da nije Suljovićevih manifestacija, i drugih sličnih plaćeničkih projekata koji kroz rehabilitaciju kvislinga pokušavaju revidirati prošlost i falsifikovati činjenice, poreći i umanjiti našu nacionalnu tragediju, te trajno nas osloboditi autoriteta i svih kulturnih značenja, Goran Bregović, i drugi Miloševićevi umjetnički konjušari i njihovi poltronski imitatori više nikada ne bi kročili u Sarajevo. Goran Bregović odavno nije sarajevski mangup, jer su maja 1992. godine, četničke tenkove na Skenderiji zaustavili mangupi. Goran Bregović prije je hinjav i ljigav sarajevski džeparoš, koji je za vrijeme divljačke opsade Sarajeva bio na drugoj strani. Dok gradske vlasti neke Isa-begove zadužbine prepuštaju nemaru i propadanju, ime slavnog i nadaleko čuvenog političara, vojskovođe i dobrotvora skrnavi se ovim groznim i tragičnim nedjelom. Prihvatiti natrag Gorana Bregovića, znači prihvatiti rezultate nezapamćenog urbicida i kulturocida kojem su bili izloženi Bošnjaci.

Beograd se ponovo narugao Sarajlijama, kroz surov primjer njihovog kulturnog i umjetničkog samonipodaštavanja, nikako svojstven građanima koji su nekoć zlu prkoseći upravo kulturom, u dva navrata spasili i sačuvali Sarajevsku Hagadu.

Aktivna bošnjačka mreža – ABOM