Međunarodni dan nestalih obilježava se 30. augusta. To je prilika da porodice, organizacije i udruženja ukažu na ovaj i dalje neriješen problem globalnih razmjera.

U zemljama bivše Jugoslavije još uvek se traga za oko 14.000 ljudi, saopštila je organizacija za zaštitu ljudskih prava Amnesty International (AI).

Apel na vlasti

AI navodi da je između 1991. i 2001. godine prijavljen nestanak 34.700 ljudi i apeluje na vlasti na Zapadnom Balkanu da istraže ove slučajeve.

“Ljudi sa Balkana još uvek nisu zatvorili poglavlje o prisilnim nestancima. Oni nanose svakodnevni bol porodicama koje i dalje čekaju da saznaju sudbinu svojih najmilijih, još uvijek tragaju za istinom, pravdom i nadoknadom”, izjavila je Jezerca Tigani, zamjenica direktora programa za Evropu i Centralnu Aziju.

“Vlade moraju da obezbijede da sve žrtve i njihove porodice imaju pristup pravdi i dobiju, bez daljeg odlaganja, odgovarajuću i efektivnu odštetu za pretrpljenu štetu”, istakla je.

“Nedovoljno istraživanje i procesuiranje nestanaka i otmica ostaje ozbiljan problem za cijeli Balkan”, ističe Tigani i dodaje da je glavna prepreka za izvođenje počinilaca pred lice pravde “konstantan nedostatak političke volje u svim zemljama regiona”.

AI navodi da se u Bosni i Hercegovini i dalje čeka na razotkrivanje sudbine oko 10.500 hiljada nestalih osoba, većinom Bošnjaka, kao i da porodice više od 7.000 ubijenih u srebreničkom genocidu još uvek čekaju pravdu, dok mnogi osumnjičeni za zločine i dalje žive u istim sredinama u kojima žive i porodice žrtava i nestalih.

Približno 3.600 ljudi je nestalo na Kosovu tokom konflikta 1998-1999. i neposredno nakon sukoba, od kojih su preko 3.000 Albanci, a oko 600 Srbi, Romi i drugi nealbanci. Na Kosovu se još uvijek traga za oko 1.797 ljudi nestalih, navodi AI.

Dalje se navodi da je u Hrvatskoj rasvetljena sudbina 4.084 koji su nestali tokom rata 1991-1995. dok se za više od 2.300 ljudi još uvijek traga.

U saopštenju se podsjeća i na slučaj deportacije 83 bošnjačka civila u Crnoj Gori, kao i da ostaje nepoznata sudbina 34. Podsjetimo, početkom devedesetih oko 150 bosanskih izbjeglica, koji su u ratnom vihoru potražili utočište u Crnoj Gori, policija je deportovala u RS i izručila vojsci Radovana Karadžića. Od tog broja 83 ljudi nikada se nije vratilo porodicama, već su ubijeni u improvizovanim logorima. Niko od tadašnjih visokih zvaničnika u Crnoj Gori nije izveden pred sud niti je pozvan da svedoči o tom zločinu.

Vlada Crne Gore je 25. decembra 2008. donijela odluku o sudskom poravnanju sa porodicama žrtava i preživjelim žrtvama deportacije 1992. godine. Na taj način, Crna Gora je prihvatila činjenicu da se zločin dogodio.

2012. je počelo novo suđenje nakon što je Apelacioni sud Crne Gore ukinuo prvostepenu presudu Višeg suda kojom su devetorica pripadnika MUP-a Crne Gore oslobođeni optužbe da su preseljenjem izbjeglica BiH iz Crne Gore vlastima Republike Srpske, počinili ratni zločin protiv civilnog stanovništva.

Nakon više od decenije od oružanog konflikta 2001. godine u Makedoniji, vlasti nisu uspele efikasno da istraže optužbe o nestancima, ističe AI i dodaje da nisu preduzete adekvatne mere da se istraže slučajevi šest Albanaca za čiji nestanak se vjeruje da su odgovorni pripadnici makedonskog Ministarstva unutrašnjih poslova.

Prema podacima Međunarodnog komiteta Crvenog krsta (MKCK) u zemljama Zapadnog Balkana se još traga za 12.656 nestalih osoba. Šef regionalne kancelarije ove humanitarne organizacije Dragana Kojić precizirala je u intervjuu Tanjugu da se na području BiH traga za 8.603, u Hrvatskoj za 2.282 i na Kosovu 1.771 nestalom osobom.

Prekinuti šutnju

Koalicija za REKOM pozvala je povodom Međunarodnog dana nestalih vlade zemalja bivše Jugoslavije na prekid šutnje o tajnim grobnicama i sudbini nestalih osoba.

“Kada nema fizičkog prisustva mrtvih, posmrtnih ostataka, sahrane, tradicionalnih posmrtnih obreda i grobnih mjesta, kako pamtiti mrtve? Nepostojanje tijela uskraćuje porodicama i društvu fizički simbol sjećanja na žrtve. To je onda kamen temeljac za održanje javne kulture ćutnje o teškom nasleđu prošlosti, odgovornosti i pravdi za žrtve”, ističe se u saopštenju REKOM-a.

Koalicija za REKOM je zatražila da prioritet u regionalnoj saradnji budu objelodanjivanje lokacija masovnih grobnica, ekshumacije, identifikacije i predavanje posmrtnih ostataka porodicama žrtava.

Međunarodna kancelarija za nestale, sa sjedištem u Sarajevu, podsjetila je da se u svijetu više od milion osoba vodi kao nestalo zbog ratova i drugog teškog kršenja ljudskih prava.

“Svake godine najmanje hiljadu osoba nestane usled migracije, trgovine ljudima, organizovanog kriminala, a oko 150.000 uslijed prirodnih katastrofa, i onih koje čovjek izazove”, rekla je u ime Kancelarije agenciji Beta Aida Mia Alić.

Neodostatak političke volje osnovni je razlog zbog kojeg još uvek nije riješeno pitanje nestalih osoba u regionu, rečeno je u sredu na konferenciji za novinare Regionalne koordinacije udruženja porodica nestalih osoba sa područja bivše Jugoslavije koja okuplja 26 udruženja.

Regionalna koordinacija je na sve države bivše Jugoslavije apelovala da odrede strategiju za rješenje problema nestalih osoba.

“Od svih država regiona tražimo jasno određivanje i sprovođenje strategije za rešenje problema nestalih osoba i poštovanje zakona iz sporazuma koji su postignuti, kao i potpisivanje i poštovanje Deklaracije o nestalim osobama”, navedeno je u saopštenju.

Više od milion ljudi u svijetu se vodi kao nestalo uslijed oružanih sukoba i drugih vrsta nasilja.

Pored zemalja Zapadnog Balkana, i druge zemlje poput Kipra, Iraka, Španije, Libana, Libije, Čilea, Argentine, El Salvadora, Jemena, Perua suočene su sa tim humanitarnim problemom, kazala je ona.

Najtragičnije u Iranu

“Možemo reći da je Irak jedna od onih zemalja koje tragaju za izuzetno velikim brojem osoba. Po različitim izvorima, smatra se da je u Iraku nestalo između 250.000 i više od 1.000.000 osoba”, rečeno je u ICMP.

Inicijativa za svetsku komemoraciju potekla je od Latinoameričke federacije udruženja zatvorenih i nestalih, osnovane 1981. godine u Kostariki.

Izvor: avaz.ba