Alija Izetbegović (Bosanski Šamac, 8. august 1925. – Sarajevo, 19. oktobr 2003.), političar i prvi predsjednik samostalne Republike Bosne i Hercegovine.

Nakon prvih višepartijskih skupštinskih izbora u Bosni i Hercegovini 1990. godine izabran je za predsjednika Republike Bosne i Hercegovine kao predstavnik Stranke demokratske akcije iz redova bošnjačkog naroda, do 1992. godine. Od 1992. do 2000. godine bio je predsjednik sedmočlanog Predsjedništva Republike Bosne i Hercegovine. Kao predsjednik Republike Bosne i Hercegovine proglasio je, nakon referenduma o nezavisnosti 1992. godine, nezavisnost i otcjepljenje od Jugoslavije.

Mladost

Rođen u porodici zemljoposjednika, koji su se doselili iz Beograda u Bosanski Šamac 1868. godine. Godine 1928. porodica Izetbegović se seli iz Bosanskog Šamca u Sarajevo, gdje Izetbegović završava mušku realnu gimnaziju. Za vrijeme školovanja 1940. godine priključuje se antikomunističkoj organizaciji Mladi muslimani u Sarajevu. Tokom Drugog svjetskog rata bavi se humanitarnim radom pomaganja izbjeglih i prognanih civila, štiteći i skrivajući progonjene Bošnjake, te saniranja džamijskih ruševina. 1946. godine godine biva uhapšen pod sumnjom da je imao značajnog udjela u utemeljenju islamskog časopis Mudžahid u kojem su publicirane opće teme o islamu, kao i zbog pripadnosti organizaciji Mladi muslimani. Osuđen je na kaznu zatvora od tri godine. Nakon izlaska iz zatvora studira poljoprivredu i od 1954. godine pravo, kog završava u roku od dvije godine.

Politička karijera

Nakon odslužene kazne, Izetbegović završava studije na Pravnom fakultetu u Sarajevu i radi kao pravni savjetnik za više jugoslovenskih firmi. 1970. godine, piše Islamsku deklaraciju – opću raspravu o politici i islamu. Upravo ta studija, napisana šezdesetih godina prošlog stoljeća, bit će često uzimana kao dokaz o Izetbegovićevoj političkoj naklonjenosti “islamskom fundamentalizmu”. Islamska deklaracija biva zabranjena u Jugoslaviji i moguće ju je bilo nabaviti samo ilegalnim putem. Do 1980. godine. godina kada izlazi njegova druga knjiga Islam između Istoka i Zapada, Islamska deklaracija je u Jugoslaviji skoro nepoznata. U drugoj knjizi pokušava definirati položaj bosanskih Muslimana, Islama, među ostalim idejama, te razlike između evropske i islamske kulture. Zbog Islamske deklaracije, na političkom procesu 1983. godine, optužen je, zajedno sa dvanaest muslimanskih intelektualaca, za planiranje stvaranja islamske države i osuđen na 14 godina zatvora. Mada u knjizi se ne spominje niti Bosna i Hercegovina, niti Jugoslavija, Deklaracija je bila jedan od značajnih dokaza na sudu. Nakon političkih promjena u Jugoslaviji, izlazi na slobodu nakon pet godina 1988. godine. Tokom ovoga vremena, njegovi spisi Bilješke iz zatvora: 1983-88, bivaju uspješno proturene izvan zatvora i kasnije objavljene. Pisane od Izetbegovića dok je bio zatvoren, Bilješke iz zatvora: 1983-88. su analiza najmoćnijih evropskih ideologija 20. vijeka, uključujući tu i  komunizam, fašizam, kapitalizam i njihovu relaciju prema Islamu.

Rat u BiH

1990. godine Izetbegović, sa Fikretom Abdićem, Adilom Zulfikarpašićom i još nekolicinom političara osniva Stranku demokratske akcije (SDA). Zbog tadašnjeg prijedloga zakona o zabrani političkih partija sa nacionalnim predznakom, SDA nema nacionalno definirani naziv, za razliku od druge dvije novoosnovane partije u Bosni i Hercegovini Hrvatske demokratske zajednice (HDZ) i Srpske demokratske stranke (SDS). Na izborima 1990. godine za skupštinu SR BiH izborima za člana sedmočlanog predsjedništva SR BiH, Stranka demokratske akcije osvaja 35,85 % i time najveći broj glasova. Prvo mjesto na predsjedničkim izborima osvaja Fikret Abdić, ali nakon internih diskusija u partiji, Abdić ustupa mjesto predsjednika predsjedništva SR BiH Izetbegoviću. Nakon otcjepljenja i proglašavanja samostalnosti Slovenije i Hrvatske od Jugoslavije 1991. godine, Izetbegović vidi mjesto Bosne i Hercegovine u ostatku Jugoslavije, u jednoj tzv. zdravoj federaciji, koja bi političkom reorganizacijom, naslijedila bivšu državu. Sve do odluka nekoliko vlada evropskih država Evropske Unije 15. januara 1992. godine, o političkom priznanju Slovenije i Hrvatske, Izetbegović pokušava izbjeći kritiku velikosrpske politike prema Bosni i Hercegovini. Predsjedništvo BiH pokušava izbjeći otvorene sukobe sa JNA i srpskim političarima iz tadašnjeg Predsjedništva Jugoslavije. Ratom u Sloveniji i Hrvatskoj, te jačanjem vojnih aktivnosti Jugoslavenske narodne armije (JNA) i na teritoriju Bosne i Hercegovine, dolazi do odluke o referendumu za nezavisnost Bosne i Hercegovine. Na referendumu održanom 29. februara i 1.marta 1992. godine oko 90% Hrvata i Bošnjaka u općinama gdje je na izborima pobijedila stranka SDA ili HDZ, glasa za samostalnost, dok se u općinama gdje je nakon izbora 1990. godine pobijedila Srpska demokratska stranka ili Srpski pokret obnove (SPO), referendum bojkotuju.

Nakon prvih poslijeratnih višestranačkih izbora 1996. godine izabran je za člana a potom i za predsjedavajućeg Predsjednistva BiH.
Nakon deset godina obavljanja funkcije člana Predsjednistva BiH, iz zdravstvenih razloga, 2000. godine podnio je ostavku na mjesto Predsjedništva BiH.  Na Trećem kongresu SDA 13.10.2001. godine Izetbegović je donio odluku da se ne kandiduje za predsjednika Stranke nakon čega je proglašen počasnim predsjednikom.

Sumirajući život zapisao je i ovo: „Kada bi mi bilo ponuđeno da još jednom živim, odbio bih. Ali, ako bi se morao ponovo roditi, izabrao bih svoj život.“ Svoje političke aktivnosti nastavio je u prostorijama SDA. Uglavnom se bazirao na pisanje memoara, primao je goste. Gotovo svi državnici koji bi iz svijeta dolazili u BiH u svoj protokol ubacivali su posjetu Izetbegoviću. Ali uskoro je bolest postala jača od tijela i Alija je morao u bolnicu. Kao da se sam pripremao za smrt, u posjetu su mu, jedan po jedan, došli svi njegovi aktuelni i bivši prijatelji, te nekoliko svjetskih ličnosti poput bivšeg američkog predsjednika Billa Clintona ili turskog premijera Erdogana, koji je mahsuz avionom sletio u Sarajevo, ako bi u bolnicu posjetio svog prijatelja.

Alija Izetbegović je umro 19. oktobra 2003. godine. Taj dan, kao i sljedeći, kao da se nebo izlilo na bosanski glavni grad. Duge kolone ljudi, Bosanaca i Hercegovaca, ali i brojne delegacije iz cijelog vijeta, željeli su mu odati posljednju počast. Alija Izetbegović sahranjen je na Šehidskom mezarju Kovači u Sarajevu.

Nagrade i priznanja

Dobitnik je niza priznanja i nagrada kao što su Nagrada Kralja Fejsala, medalje Centra za demokratiju iz Vašingtona, a najuticajniji španski list, madridski “El-Mundo”, izabrao je Aliju Izetbegovića 1995. za ličnost godine u svijetu. Istambulški Marmara univerzitet dodijelio mu je 1997. godine titulu počasnog doktora pravnih nauka za doprinos zaštiti ljudskih prava, uspostavu mira ali ikao uglednom pravniku. Na forumu u Kran Montani 1998. godine dobitnik je prestižne nagrade za unapređenje ljudskih prava.

Ostala odlikovanja;

• 1993. Nagrada „Kralj Fejsal” za služenje islamu
• 1995. Odlikovanje Republike Hrvatske „Velered kraljice Jelene”
• 1995. Ličnost godine u anketi španskog lista „El Mundo”
• 1996. Plaketa Hrvatske akademije znanosti u umjetnosti
• 1996. Diploma počasnog doktora nauka Univerziteta u Tuzli
• 1996. Nagrada „Mislilac godine” Fondacije „Ali Osman Hafiz” izMedine
• 1997. Državni orden Republike Turske
• 1997. Međunarodno priznanje za demokratiju Centra za demokratiju USA
• 1997. Titula počasnog doktora pravnih nauka Marmara univerziteta u Istambulu
• 1997. Šestoaprilska nagrada Grada Sarajeva
• 1997. Počasni doktorat Univerziteta u Rijadu
• 1998. „Orden nezavisnosti”, odlikovanje države Katar
• 1998. Priznanje Foruma Crans Montana za razvoj demokrati]e
• 2000. Ličnost stoljeća u BiH, izbor lista „Dnevni avaz”
• 2001. Islamska ličnost godine, nagrada Ujedinjenih Arapskih Emirata

Biografija objavljenih radova:

1. Religija, nauka, umjetnost, “Kultura”, Beograd, br. 13/14, 1971.. str. 150-167
2. Islam Between East and West, “American Trust Publication”, 1984. (1989., 1993., 1994., 1999.)
   
3. Islam između istoka i Zapada, Biblioteka “Nova”, Beograd/Sarajevo, 1988.
4. Islam između Istoka i Zapada, Sarajevo 1999.
5. Islamska deklaracija, “Bosna”, Sarajevo 1990.
6. The Islamic Declaration of Alija Izetbegović, s.n, 1991.
   
7. Membangun Jalan Tengah, Islam antara Timur dan Barat, Masyarakat Indonesia intuk Studi-Studi Islam (MISSI), Jakarta, 1992.
8. Problemi islamskog preporoda, Zbirka članaka / Islamska deklaracija, Sarajevo 1992.
9. Deklarata Islame. Nje program, i islamizimit te popujve muslimane, “Logos”, Shkup, 1993.
10. Dou ve bati Arasinda Islam, “Nehir”, Istanbul, 1993.
11. Islami ndermjet lindjes e perenđimit, “Logos”, Shkup, 1994.
12. Islam između Istoka i Zapada, “Svjetlost” i “El-Kalem”, Sarajevo, 1995.
13. Islam Between Bast and West, The Institu for political & international studies (IPIS), Teheran, 1995.
14. Čudo bosanskog otpora. Odabrani govori, intervjui, izjave (decembar 1993. -decenbar 1994.), BH press, Sarajevo, 1995.
15. Islam između Istoka i Zapada, “Svjetlost”, Sarajevo, 1996.
16. Govori, pisma, intervjui ‘95, “Šahinpašić”, Sarajevo, 1996.
17. Alija – ja izdati ne znam, “Ljiìjan”, Sarajevo, 1996.
18. Godina rata i mira. Odabrani govori, intervjui i pisma, “Ljiljan”, Sarajevo, 1997.
19. Govori, intervjui, izjave i pisma – 1997, DES, Sarajevo, 1998.
20. Govori, intervjui, izjave i pisma – 1998, DES, Sarajevo, 1999.
21. Le Manifest Islamique, “Dar Al-Bouraq”, Bejrut, 1999.
22. Moj bijeg u slobodu (Bilješke iz zatvora, 1983 – 1988), “Svjetlost”, Sarajevo, 1999.
23. Sjećanja. Autobografski zapis, “Šahinpašić”, Srajevo, 2001.
24. Bosnia on the historical border, Oxsford centre for islamic studies, Oxsford, 2001.
25. Inescapable Questions. Autobiographical Notes, The Islamic Foundation, Leicester, 2002.
26. Hurubi ila al-Hurriyah, “Dar Al-Fikr”, Pittsburgh, 2002.
27. Izetbegović of Bosnia and Herzegovina. Notes from Prison, 1983-1988, “Praeger” i “Westport”, Londoni Connecticut, 2002.
28. Govori, intervjui, izjave i pisma 1999, Centar za analitiku, dokumentaciju i komuniciranje s javnošću SDA, Sarajevo, 2002.
29. Govori, intervjui i pisma 2000, Centar za analitiku, dokumentaciju i komuniciranje s javnošću SDA, Sarajevo, 2002.
30. Govori, intervjui i pisma 2001, Centar za analitiku, dokumentaciju i komuniciranje s javnošću SDA, Sarajevo 2002.
31. Tarine Tanikligim, “Klasik” Istanbul, 2003.
32. L'Islam entre l'Est et l'Ouest, Francois-Xavier de Guibert, Paris, 2003.
33. Tajna zvana Bosna. Govori, intervjui, pisma… 1989 – 1993, Centar za analitiku, dokumentaciju i komuniciranje s javnošću SDA, Sarajevo, 2004.
34. Izabrana djela, GIK “Oko“, Sarajevo, 2004.