Posebna radna grupa Komiteta za ljudska prava UN-a, na zasjedanju koje se održava u New Yorku (i trajaće do kraja marta mjeseca), analiziraće novi periodični izvještaj o tome kako se u BiH ostvaruju prava porodica nestalih osoba, bivših logoraša i žrtava seksualnog nasilja.

Uz izvještaj državnih organa, pred članovima Komiteta će se naći tzv. alternativni izvještaj koji su sačinili TRIAL – švicarska organizacija protiv nekažnjivosti, zajedno sa većim brojem nevladinih organizacija, odnosno udruženja koja zastupaju prava žrtava rata.

U alternativnom izvještaju formulisano je gotovo 50 pitanja na koja organizacija TRIAL i partnerska udruženja žele dobiti odgovore od države, piše Radio Slobodna Evropa (RSE).

Ona bi mogla biti ukratko formulisana kao zahtjev „da se porodicama nestalih osoba, žrtvama seksualnog nasilja i bivšim logorašima zagarantuje pravo na istinu, pravdu i odštetu“, ističe Lejla Mamut, TRIAL-ova koordinatorica za ljudska prava u Sarajevu.

„Do izvještaja smo došli u konsultaciji sa udruženjima porodica nestalih osoba i drugih udruženja iz BiH, koji su nama ukazali da preporuke koje je 2006. godine izdao Komitet za ljudska prava UN-, a tiču se i žrtava rata, nisu provedene ,ili je mali broj preporuka proveden. U  tom smislu oni su iskazali svoj interes, a mi svoju spremnost da uradimo izvještaj. Što se tiče kršenja prava porodica nestalih, možemo napraviti tri grupacije.

Prva, pravo na istinu, tj. pravo porodica nestalih da znaju istinu o tome šta se desilo sa članovima njihovih porodica koji su nestali tokom rata, da saznaju njihovu sudbinu i da im budu vraćeni njihovi posmrtni ostaci. Pored toga, tu je pravo na pravdu, odnosno kažnjavanje počinilaca zločina. I na kraju je pravo da im se dodijeli adekvatna odšteta za patnju i sve ono što su pretrpjeli“, navodi Lejla Mamut.

Edin Ramulić, udruženje „Izvor“ iz Prijedora, naglašava da u saradnji sa TRIAL- om, pored ostalog vide mogućnost saradnje kod podnošenja tužbi Evropskom sudu za ljudska prava.

Prvih šest predmeta u Strazbur je upućeno upravo iz Prijedora, i to za zločin na Korićanskim stijenama. Takođe, udruženje želi:

„Da iskoristimo i mogućnost Evropskog suda za ljudska prava kako bismo riješili i druge probleme direktno vezane za  žrtve i njihove porodice – prije svega statusna pitanja koja još uvijek nisu riješena. Zatim bismo Sudu tužili organe i institucije BiH po osnovu nekažnjivosti, zbog toga što počinioci ratnih zločina još uvijek nisu u odgovarajućem broju procesuirani, odnosno najveći broj njih nije izveden pred lice pravde – i sudeći prema sadašnjim kapacitetima, neće nikada ni biti.

Dalje, tužili bismo i po osnovu specifičnih tortura – to su žrtve seksualnih zločina, silovanja, ne samo žene nego i muškarci. Nažalost, Prijedor je mjesto takve torture. To je karakteristično za logor Keraterm u kojem su silovani muškarci, ali i za neke druge. Nažalost, to u dovoljnoj mjeri uvijek još nije kažnjeno, nije procesuirano“, navodi Edin Ramulić.

Sporost u rješavanju problema

U BiH ne postoje pouzdani podaci o broju seksulano zlostavljanih tokom ratnih godina, pa se njihov broj kreće  od 20.000 do 50.000, naglašava Lejla Mamut:

„To je sasvim drugo istraživanje, koje još nije na vidiku, mada se planira uraditi kroz program koji želi uraditi Ministarstvo za ljudska prava i izbjeglice BiH, uz pomoć i podršku Populacijskog fonda UN-a. U sklopu tog programa trebalo bi doći do pouzdanog podatka o broju silovanih i seksualno zlostavljanih tokom rata u BiH.“

Za porodice nestalih je najbitnije da se pronađu njihova tijela, kaže Milan Mandić, Udruženje nestalih sarajevsko-romanijske regije.

„Drugo po važnosti je da ratni zločinci, koji su teške zločine činili po komandnoj i izvršnoj odgovornosti, izađu pred lice pravde i dobiju zasluženu kaznu. Jer ono što su radili su nečovječna djela, klasični ratni zločini. Poslije toga bismo mi zajedno, pripadnici svih naroda u BiH, obilježavali mjesta strahovitih zločina, kojih, nažalost, ima mnogo u BiH“, navodi Milan Mandić.

Sarafina Kolovrat, Udruženje porodica poginulih i nestalih branitelja Bugojno, kaže kako su članovi ovog i drugih udruženja žrtava ratnih stradanja učinili što su mogli, ali da je i dalje očigledna sporost u rješavanju problema koja ih muče.

„Može brže da se radi ako ima političke volje ljudi koji se bave tom problematikom. Posebno tu mislim na Tužiteljstvo i Sud BiH. Na njima je da odrade najvažniji dio posla. Sve ono što se tražilo od udruge i od obitelji smo uradili. Na potezu su državni organi i mi još uvijek čekamo na njihove rezultate“, navodi Sarafina Kolovrat.

Komitet za ljudska prava UN-a, u svojim ključnim opažanjima usvojenim u 2006., Bosni i Hercegovni je već preporučio da poduzme efikasne mjere u odnosu na žrtve teških kršenja ljudskih prava.

S obzirom da nije učinjeno mnogo kako bi se provele prethodne preporuke, Lejla Mamut, koordinatorica za ljudska prava TRIAL-a u Sarajevu, kaže da izvještaja koji su uradili zajedno sa više nevladinih organizacija ima za cilj:

„Želimo da alarmiramo Komitet za ljudska prava i generalno UN, i da izvršimo na neki način pritisak na državu da barem odgovori na pitanja koja smo postavili, ako ne i da promijeni svoju praksu kršenja ljudskih prava.“

MOJ.portal