Najnoviji podaci Instituta za genetičko inženjerstvo i biotehnologiju u Sarajevu pokazuju da iz godine u godinu raste broj zahtjeva za uvrđivanje očinstva.  Damir Marjanović, šef Laboratorija za forenzičnu genetiku u ovom institutu, za “Avaz” kaže da godišnje urade od 100 do 150 testova.

Privatno i sudski

Pri tome naglašava da je, prema njihovoj evidenciji, svako peto testirano očinstvo negativno, odnosno svaki peti testirani muškarac nije biološki otac svog djeteta.  – Širok je dijapazon podnosilaca zahtjeva. Nekada su to majke, nekada očevi koji provjeravaju biološko očinstvo, a nekada muškarci koji misle da su očevi, a nekada su to i roditelji potencijalnih očeva. Nema pravila i stereotipa – navodi Marjanović.

Na testiranje dolaze radnici, nezaposleni, profesori, poznati i nepoznati, a za sve važi da je njihova anonimnost zagarantirana. Javljaju se ljudi privatno ili putem suda, a na odgovor se čeka od sedam do 10 radnih dana. Željko Karan, direktor Zavoda za sudsku medicinu RS, pak, kaže da oni sedmično imaju jedan zahtjev za utvrđivanje očinstva, a da su za godinu uradili 108 analiza spornih očinstava.

– Zahtjeve podnose muškarci, ali i žene, koje hoće da dokažu da je neki muškarac otac njihovog djeteta iz raznoraznih pobuda, da se udaju ili dobiju alimentaciju. No, nas u osnovi ne zanima šta je u pozadini toga. Znači, sve kombinacije su u opciji po sudskom rješenju ili privatno – pojašnjava Karan. Osim toga, imali su i četiri utvrđivanja postmortalnog očinstva, ali i vrlo ružnih utvrđivanja očinstva u sklopu krivičnih postupaka (spolni odnos s nemoćnom osobom, incest i sl.).

Poznate osobe

– U posljednje vrijeme sve više ljudi raspituje se za anonimno slanje uzoraka za utvrđivanje očinstva. Vjerovatno na taj način uzorke dostavljaju medijski poznatije osobe, koje neće da prođu kroz bazu podataka – ističe Karan.

Sociolog, prof. dr. Ivan Šijaković pojašnjava da pokretanje postupka za utvrđivanje očinstva u većini slučajeva, kada su djeca već odraslija, nepovoljno utječe na njihovu psihu, jer se dijete već naviklo i formiralo svoj stav o ocu. Stoga svaka provjera, sumnja i dovođenje u pitanje te tvrdnje djeluje frustrirajuće na dijete.

– Pretpostavljam da takva djeca dugo pate, povlače se zbog straha da će biti izložena podsmijehu od vršnjaka, sredine i slično. Naravno, postoje i djeca koja su prirodno jače psihološke strukture i mogu to sve lako savladati, razumjeti, prihvatiti i objasniti drugima – precizira Šijaković.  Reakcije su različite i one se mogu manifestirati kroz lošiji odnos prema majci, neprihvatanje biološkog oca, a neka djeca mogu i sve prihvatiti te imati dobar odnos s “prethodnim” ocem. Naravno, sve zavisi i od spola djeteta, a pretpostavka je da su devojčice nešto osjetljivije i teže prihvataju “novonastalu” situaciju.

Godinama u braku živio s troje djece, a nijedno nije njegovo!

Karan kaže da je bilo i bizarnih slučajeva kao što je onaj kada je čovjek ostavio ženu i novorođenče u porodilištu, ali je sumnjao da je on otac pa je tražio da se utvrdi očinstvo jer, ako se ispostavi da dijete nije njegovo, neće ih pustiti u kuću.  – Upečatljiv je i primjer čovjeka koji živi u braku više godina, ima troje djece, a onda je DNK analizom utvrđeno da nisu njegova – priča nam Karan.

Avaz