Brčak Ernad Osmić nedavnim činom je pokazao izuzetnu predanost obrazovanju i brigu za dobrobit svojih učenika.

Nakon što je osvojio nagradu na konkursu Školegijum za esej pod nazivom „Smrt od papira“, odlučio je nagradni novac investirati u poboljšanje školske infrastrukture, umjesto da ga iskoristi za vlastite potrebe.

Ernad, koji je zaposlen kao nastavnik bosanskog jezika u IV. Osnovnoj školi u Brčkom, odlučio je kupiti nove klupe za školsko dvorište, kako bi učenicima omogućio kvalitetniji i ugodniji boravak na otvorenom. Ovaj nesebičan gest nije prošao nezapaženo, kako učenici, tako i kolege, pohvalili su njegovu odgovornost i posvećenost zajednici, ističući da je ovaj čin pravi primjer kako obrazovanje ne treba da bude samo usmjereno na učenje iz knjiga, već i na izgradnju boljeg okruženja za sve.

Njegov rad kao nastavnika podrazumijeva mnogo više od samog prenošenja znanja, često preuzima ulogu mentora, savjetodavca, pa čak i roditelja. Mnogo je izazova s kojim se suočava nastavno osoblje u današnjem vremenu, ali Ernad ističe da je u odnosu s djecom ključna empatija.

“Sacramento društvo je svevremeno društvo. Izazova je uvijek bilo i uvijek će biti. Raditi s ljudima nije lahko. Raditi s malim ljudima, tj. s djecom, još je teže jer podrazumijeva veću odgovornost koju taj rad sa sobom nosi. Empatija je tu ključ. Ukazati na to da niste monolit u svijetu, nego dio jednog mozaika koji se zove društvo. Kada djeci to uspiješ dokazati, sve ostalo postaje jednostavnije.“

Zbog brzih promjena u društvu i tehnologiji, mnogi nastavnici suočavaju se s izazovom zadržavanja pažnje i angažovanja učenika. Naš sagovornik ističe da je ključ uspješne saradnje s učenicima sposobnost da se saslušaju njihove potrebe i želje, jer samo tada nastavnici mogu prilagoditi svoj pristup i stvoriti motivirajuće okruženje za učenje.

“Najinovativnije metoda je slušati učenike. Ne, čuti ih, nego slušati šta govore. Jezik naš često nas odaje. Mi mislimo da upravljamo njime, ali nije to tako jednostavno. Jezik nije samo alat sporazumijevanja, već način da svoj unutrašnji svijet jednom dijelom eksterne predstavimo drugima. Mi mislimo da to možemo uraditi 1:1, ali to često nije slučaj. Tumačiti šta učenici govore je ključ uviđanja kakav to svijet vrije u njima. A, kada to znamo, možemo adekvatno i postupati u svom odgojno-obrazovnom radu.“

U posljednjih pet godina Ernada okupira želja za efikasnijim radom s učenicima u oblasti medijske pismenosti i upotrebe AI tehnologije.

“Mislim da kao društvo ne smijemo propustiti da nam se te promjene tek dese, nego im moramo pristupiti kao zrelo društvo koje je spremno odgojiti generacije koji neće kaskati za ostatkom svijeta.“, kazao je Ernad, koji ističe da će nastaviti ulagati u projekte podrške mladima i poboljšanju uslova i obrazovnog procesa u školi.