Marš mira nije samo pješačenje od Nezuka do Potočara. Marš mira je protkan emocijama, sjećanjima pričama o ljudima koji su 1995. godine tražili spas od agresora koji im mira nije dao ni dok su kroz šumu pokušavali doći do slobodne teritorije.

Marš mira je jedan od načina da se oda počast nevino ubijenim u genocidu. Sabrija Durić rodom iz Vlasenice sa tim mišljenjem i željom već 14 godina dolazi kako bi prešao put od 110 km u ime svoje braće te ostalih žrtava. Naš sagovornik kaže da 2 brata još uvijek nije našao, nije ih ukopao.
Živi u Americi i kaže da se sjećanje na Srebrenicu njeguje u pomenutoj zemlji. Da se trude na mnogo načina da se što više govori i njeguje kultura sjećanja.

“Mnogo je omladine dolazilo. Koji su rođeni u Americi imali želju da dođu. U ime svih žrtava Vlasenice želimo odati počast šehidima. Od prvog Marša mira i svaki put velike emocije su u pitanju. Nije teško fizički izdržat ali emocije…” ističe naš sagovornik.