Jedno od najraširenijih sujevjerja na prostorima Bosne i Hercegovine ali i na Balkanu jeste običaj  kucanje u drvo.

Da se radi o običnom praznovjerju govori činjenica kako je isti nastao.

Ovo sujevjerje  se zasniva na starom vjerovanju po kojem su “bogovi”  živjeli u drveću koje je raslo po šumama.  Kad bi neko od ljudi dolazio da moli nekog od tih “bogova” za nešto, ritual je zahtijevao da najprije dodirne koru drveta. Ako bi mu se ta želja ispunila on je ponovo dolazio do drveta i kucao u njega, što je bila poruka “bogovima” da   je molba urodila plodom (tj. da mu je želja ispunjena), a u isto vrijeme i njegov gest zahvaljivanja za uslišenu molbu. Istodobno postojalo je i vjerovanje da oko drveća oblijeću duhovi koji su ljubomorni na ljudsku sreću i koji su činili sve da osujete dobar razvoj događaja.

Kucanje u drvo je imalo i tu svrhu da „zagluši uši“ tim duhovima, kako oni ne bi moogli čuti da je želja ispunjena.

Iako se radi starom paganskom  – pogrešnom, vjerovanju  ovo sujevjerje se zadržalo do današnjih dana kod velikog broj stanovništva kako na Balkanu tako i u drugim kulturama širom svijeta.