Druga polovina januara već uobičajno donosi sa sobom jedno veliko rukometno takmičenje. Ove 2012. godine na red dolazi Evropsko prvenstvo kojem je domaćin Srbija. Igrat će se u četiri grada, Beogradu, Nišu, Novom Sadu i Vršcu. I zanimljivo, to je tek 10. Evropsko prvenstvo. Za jedan sport kao što je rukomet, ovaj podatak izgleda pomalo čudno, ali tako je.

Dugo vremena su Svjetsko prvenstvo i Olimpijske igre bile dva najveća rukometna takmičenja, dok su se one slabije selekcije često zadovoljavale Svjetskim prvenstvima B ili recimo C Divizije, kao što imamo u hokeju. I baš su Francuzi krenuli iz te C divizije.

Stvari su se na rukometnoj karti počele mijenjati početkom devedesetih, nestale su niže divizije, pojavilo se Evropsko prvenstvo i to 1994. godine iz Portugala.

Prvi prvaci su bili Šveđani koji imaju četiri naslova, od čega su tri osvojili zaredom. Rusija, Njemačka i Danska imaju po jedan naslov, Francuska dva. Od deset prvenstva, ovo je treće na prostoru bivše nam zajedničke države. Igralo se u Hrvatskoj, pa u Sloveniji, a na red je došla i Srbija.

Grupa A
Danska, Srbija, Poljska, Slovačka (Beograd)

Upravo smo ovako poredali reprezentacije, od kojih je definitivno Slovačka najslabija. Danci najbolje kotiraju, viceprvaci svjeta, selekcija od koje se očekuje i da na ovom prvenstvu uđe u uski krug kandidata za medalje. To znači najmanje polufinale, iako imaju problema sa povredama. Prvi pivot Jesper Nodesbo je aut, Knudsen je također povrijeđen. Nema više ni Hvidta, ali je na SP odličan bio Landin.

Srbiju smo stavili na drugo mjesto ne iz razloga što je jača od Poljske, već zbog činjenice da su Poljaci oslabljeni, Wenta je prije prvenstva ostao bez Slavomira Szmala, Marcina Lijevskog, Tomasza Rosinskog. Srbija igra kući, na domaćem terenu koji nekada može biti prevaga. Činjenica je da je reprezentacija u Srbiji već dugo vremena bez pravog rezultata i sa svakom novom pobjedu na ovom turniru će se samopouzdanje rasti.

Grupa B
Švedska, Njemačka, Češka, Makedonija (Niš)

Publika u Nišu će uživati, ova grupa bi mogla biti vrlo zanimljiva. Pogotovo borba za drugo mjesto. Švedska bi trebala biti broj jedan. Dvojac Ola Lindgren i Staffan Olsson na klupi nema većih problema.

Njemačka je prije dvije godine u Austriji bila katastrofalna (10.) i čini se da još uvijek nisu pronašli pravi put povratka. Martin Heuberger je nakon 14 godina zamijenio ”legendarnog brku” Heinera Branda koji ima relativno mlađu ekipu.  Makedonci će se u Nišu osjećati kao kod kuće, imaju Kiru Lazarova koji uvijek može zabiti sedam – osam golova. Imaju par iskusnih igrača, ali će sve zaviti od Lazarova. Nije nemoguće da Makedonci izbore drugi krug.

Česi nisu stalno na velikim takmičenjima, ali prave pomake u posljednje vrijeme. Njihov adut je Filip Jícha, nekoliko vrlo neugodnih igrača na crti, u odbrani. Realno je očekivati da vode borbu sa Makedoncima za treće mjesto.

Grupa C
Francuska, Mađarska, Rusija, Španija (Novi Sad)

Najzvučnija grupa, velesila Francuska, pa Španija, pa nekada velika Mađarska, Rusija.
Francuzi su spremni, svi su tu, a kada je tako onda teško gube. U završnici nikako. Možda se oni mogu približiti Šveđanima sa tri uzastopne titule u Evropi. Možda im je to najveći izazov.

Španija je bez Šterbika, Garabaye, ali i sa iskusnim Romerom, braćom Entrerrios, Hombrados. Dovoljno da se bude u grupu odmah uz Francusku. Laszlo Nagy neće igrati, a sigurno bi bio najveća zvijezda reprezentacije Mađarske. Sa Fazekasom, Ivanscikom nisu Mađari za odbaciti, ali do polufinala sigurno neće.

Stari lisac Maksimov se uglavnom oslanja na ekipu koju vodi posljednjih godina, Chehovske Medvede. tu su Igropulo, Rastvortsev, još par igrača koji mogu pobjediti Mađarsku, a to može biti dovoljno za drugi krug.

Grupa D
Hrvatska, Island, Norveška, Slovenija (Vršac)

Može biti gužve, ali i ne mora. Hrvatsku mući veliki problem, povreda Balića. Ali on je na svom velikom takmičenju igrao pod nekom povredom i uglavnom  je bio najbolji. Sa Balićem i bez njega to nije ista Hrvatska koja se nije proslavila u Švedskoj. Sada je Goluža pod pritiskom, a sigurno će biti još teže doći do medalje nego na zadnjem SP.

Islanđani su uvijek bili selekcija ” za zaobići” pogotovo posljednjih par godina. Igraju čvrsto, nekada i prečvrsto u odbrani, ali su ovaj put bez vrlo važnog Olafura Stefanssona. Norvežanima fale Strand, Ege, otpao je i sjajni Kristijan Kjelling što bi mogli iskoristiti Slovenci da se vrate malo u život. Na klupskom planu ide dobro, ali se reprezentacija zagubila, puno su mijenjali, pogotovo na mjestu selektora. I oni moraju polako gurati mlađe snage uz iskusne poput Zormana.

sportsport.ba