Radnici bivšeg UNIS TOK-a večeras su se ponovo okupili kako bi se prisjetili starih vremena ali i da bi obnovili prijateljstva koja su usljed dugih godina, obaveza i brzog načina života, počela da blijede.

Veliki zagrljaji, široki osmjesi a poneka i suza, govore o tome koliko su nekadašnji radnici voljeli svoj posao, svoje radne kolege i način života tih davnih godina.

Večeras se u restoranu Polo okupio veliki broj radnika koji je do 2001. godine radio u UNIS TOK-u.

Tim povodom, razgovarali smo sa organizatorima, koji su nam kazali kako imaju želju da ovo druženje postane tradicionalno, a s obzirom da je ovo peta godina kako se organizuje okupljanje, smatraju da su na dobrom putu.

-“Morate vi vidjeti te zagrljaje, pozdrave, to se ne može opisati riječima. Svi smo mi bili jedna velika porodica i svi se mnogo radujemo ovom druženju. Večeras je ovdje generacija od 80-tih do 2001 godine.”, kazao je Rasim Alibašić.

On osim toga kaže i da su ove godine od kuće do kuće išli kako bi pozivali stare radnike da dođu na druženje i reakcije su uvijek bile iste:

-“Bilo je svakome drago, poput djece se radujemo ovom našem druženju. A gdje nećemo, pogledajte samo kakva je lijepa i fina atmosfera”, govori Alibašić.

On se prisjetio i starih vremena, kada je zapravo i počela priča sa Unis Tok-om. Rasim kaže da je Unis počeo rasti 80-tih godina i to onog trenutka kada je grupa radnika dobila priliku za specijalizaciju.

-“Osamdeset nas je otišlo na specijalizaciju u Vogošći, to je bila tako nerazdvojna ekipa, kad smo bili u Vogošći, to su bili najbolji radnici. Sarajlije su se čudili kako su tako mladi ljudi prihvatili tako težak posao. Na stranu težak posao, ostalo je drugarstvo, prijateljstvo, ja mislim da nema na teritoriji BiH da se ovako sastanu”, ističe Alibašić.